Dvije mudre o komoraču

Što je komorač?

Postoji samo jedna vrsta komorača, Foeniculum vulgare, no dolazi u tri oblika: kao začinska biljka, sjeme i povrće. Divlji komorač ima duge stapke i nježno paperjasto lišće. Lišće se koristi kao začinsko bilje, a stapke se suše i koriste za dimljenje mesa i ribe.

Kultivirani komorač može se uzgajati radi sjemena koje ima okus po likoriciji ili kao povrće koje ima nešto blaži okus. Komorač koji se koristi kao povrće pomalo nalikuje na celer.

I, što s njim?

Kad je riječ o kultiviranom komoraču, može se koristiti samo njegov gomolj. Naime, stapke su pretvrde i pune vlakana, a okus lišća je preblag da bi se ono koristilo kao začinsko bilje. Okus komorača sličan anisu, iako je malo blaži i u sebi sadržava citrusnu notu.

Sjeme komorača ima jaču aromu i od gomolja i od lišća. Kad birate sjemenke komorača, birajte one zelene, a ne smeđe. Taj se začin često koristi u kobasicama (naročito je u toj primjeni popularan u Italiji), a vole ga i u indijskim i kineskim mješavinama začina. Nekada se čak žvakao poslije obroka kao osvježivač daha, dakle preteča je današnjeg Orbita.

S čim ga spojiti?

Komorač se dobro slaže s artičokama, anisom, jabukama, grahom, sirevima s plemenitom plijesni, kupusom, koprom, smokvama, češnjakom, lukom, rajčicama, kobasicama, morskim plodovima i teletinom.