Već godinama Nikola Borić, jedan od najboljih svjetskih atletskih trenera, bivši triatlonac te poznati zagovaratelj održivog i samodostatnog življenja, koji je prije deset godina započeo život u šumi Papuka, o čemu smo vam kada smo ga posjetili pisali još 2020., u svojim objavama na društvenim mrežama spominje da će glavni svjetski problem biti nestašica hrane i vode. Visoke cijene zbog kojih ovih dana Hrvati bojkotiraju trgovačke lance, samo su dio globalnog problema koji se, kaže Nikola, ne može promijeniti na bolje. Jedino rješenje je da svatko sam za sebe pokuša biti što više samodostatan i manje se oslanja na kupnju, a više na ono što će stvoriti svojim rukama. Tako nekako počinje i uvod u tekst novinarke Maje Prištof Ničota za Agroklub o Nikoli i Zorani, ljudima koji u tome itekako uspijevaju. Ne sto posto, ali prema njihovim procjenama - visokih 80 posto!
"Drago mi je da su se ljudi osvijestili, žao mi je što se to nije već prije dogodilo kad su se seljaci bunili radi cijene mlijeka, kad su svinjogojci izlazili na ceste, kad se nepravedno dijelila zemlja. Sada je nažalost prekasno jer globalni trend je rast cijena hrane u nebo, ali mislim da je velika stvar što smo se ujedinili i probudili se i to će odrediti jedan drugi smjer i razvoj situacije iako neće smanjiti cijenu hrane", komentirao je Nikola trenutačnu situaciju posebno naglasivši u svojoj Facebook objavi i ovo: "Također smatram da će nas ovo zajedništvo odvesti i puno dalje nego smo sami trenutačno svjesni. Ovo je samo početak uzimanja kontrole u ruke naroda gdje bi i trebala biti, jer naši predstavnici to ne rade... Naši Slavonci, Ličani, Dalmatinci u Zagori, Međimurci i svi mali OPG-ovi, jedina su nada da se cijene hrane ustabile bez obzira na globalni trend rasta. Prehrambeni lanac od proizvođača do stola ne mora biti dugačak i ne moramo uvoziti deset godina staru govedinu iz Argentine, a u Izrael slati svoju junad. Opskrbni lanac trebao bi biti kraći, a samim time i jeftiniji".
Čitajući ovo, ne možemo se prisjetiti riječi koje nam je za posjeta njegovoj šumskoj farmi izgovorio prije više od četiri godine.
"Hrvatska ne proizvodi dovoljno hrane za vlastite potrebe. Ako se ne opametimo, uskoro bismo mogli biti gladni. A ne mora biti tako, ova zemlja ima velike mogućnosti. Osnovao sam ovaj klaster* kako bih privukao i promovirao ljude koji žele plasirati svoje proizvode uzgojene na prirodnim načelima. Uopće me ne zanima novac - iako mogu krumpir dobiti za dvije kune, ja onome tko ga uzgoji na prirodni način, bez špricanja raznim otrovima, rado plaćam dva ili tri puta više, jer to vrijedi. I želim da takav čovjek cijeni svoj rad i da zna da ga može naplatiti. Temeljna ideja je što kraći lanac", rekao nam je tada.
*Op.a.: Ovaj nekad vrhunski sportaš i atletski trener pokrenuo je jedinstven klaster malih proizvođača - Made in Papuk.
Nedavno je na društvenim mrežama objavio kako on i njegova životna partnerica Zorana uspijevaju biti čak 80 posto održivi, što se čini gotovo nestvarnim u današnje doba.
"Ovo nam je tek peta uspješna godina... da smo uspjeli biti 80% samoodrživi. Skoro pa sva hrana za naše kućanstvo je s farme ili iz šuma i s livada, dok neke stvari poput ulja, soli i agruma te ribe uzimamo ili mijenjamo s našim prijateljima iz okolice ili od malih OPG-ova s mora. Od travnja priroda nas časti samoniklim biljem, gljivama, voćem i povrćem te čajevima i lijekovima, a i zimnica i sokovi već su na jesen krasili svojim šarenim bojama police naše špajze, podruma i tavana. Kod nas je i voda besplatna, izvorska za piće, a tehnička iz bunara. Energenti su nam također besplatni, peć je na drva kojih u šumi ima pregršt. Benzin teško ili nikako nećemo moći sami raditi, mogao bi se raditi bio dizel od otpadnog ulja iz friteza i kuhinja restorana, ali pošto je zabranjeno takvo gorivo nedavno smo kupili konje koji će preuzeti veliki dio posla", objašnjava Nikola na službenom Facebook profilu Život u šumi, koji danas prati već više od 60 tisuća ljudi.
U dućan, piše dalje, idu rijetko i minimalno te samo zbog nabavke kave, riže, začina kojih nemaju te sredstava za čišćenje i higijenu, koje još nisu uspjeli sami napraviti.
"Zorana sama radi većinu krema, pastu za zube, sapun, parfeme, deodorante, a umjesto omekšivača u veš mašini koristimo naš domaći jabučni ocat i koju kap eteričnog ulja", dodaje.
U kontekstu svega što se posljednjih dana događa u Hrvatskoj, a vezano za inflaciju i porast cijena, podsjetilo nas je na njegov gotovo proročanski zaključak.
"Slutim da bi sve ovo što se sad događa oko nas mogao biti samo početak velikih izazova u budućnosti, i zato je samoodrživost najvažnija", rekao nam je tada Nikola. Zanimljivu i zaista inspirativnu priču Dobre hrane o njemu i Zorani te njihovu životu u šumi možete pročitati ovdje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....