Ako jedan od narednih vikenda odlučite posjetiti jaskanski kraj ili se popeti do Japetića, pa ogladnite, uputite se do Drage Svetojanske, prekoputa nekadašnjeg "dvorca", gdje je smješteno Izletište pri Kapeli - OPG Sošić, relativno nepoznato mjesto za mnoge izletnike. Ondje će vas već s vrata dočekati preslatki restoranski shih tzu i poželjeti vam dobrodošlicu, a onda će vas jednako srdačno ugostiti mladi konobar, ljubazna vlasnica i kuhar (a pretpostavljamo i domaćin), kojeg doista iskreno zanima kako vam se dopadaju njegova jela.
Mi smo se na ovo mjesto uputili po preporuci jednako strastvenih ljubitelja dobre hrane iz ovog kraja, "jer dugo nigdje nisu jeli tako dobru trganu govedinu alla wild s knedlama od kruha i pohanog piceka, kao što su to imali priliku ovdje". Međutim, mi nismo imali sreću naručiti ih, jer su ih već tog dana rasprodali.
U maloj, toploj i ugodnoj sobici sa šest stolova, koja više djeluje kao blagovaonica u kakvoj kući s početka 20. stoljeća, nego kao restoranska sala, smjestili smo se za stol uz malu pećicu na drva inzistirajući da ono lijepo odgojeno i meko malo klupko vune, koje nam se veselo vrzmalo oko nogu ispod stola, ostane s nama na ručku. Noseći jelovnik ljubazni se mladić (ponovno) ispričava u ime "četveronošca", premda ne zna da već smišljamo plan kako ga utrpati u automobil kad se uputimo kući. Šalu na stranu, ako vam doista smeta psić, ovdje to možete glasno reći i oni će ga bez problema skloniti u kuću, kako su to u konačnici i učinili, iako se nama to činilo nepotrebnim, jer su za njegovog boravka svi mali gosti (čitaj djeca) bili dobro raspoloženi.
Ručak smo započeli domaćim orahovcem i rakijom od kruške, a nastavili ga Daskicom pri Kapeli (10 EUR). Uz daskicu na kojoj su bili sve redom jako dobri suhomesnati proizvodi domaće proizvodnje - špek, taman posušena blago pikantna kobasa te šunka i pečenica, dobili smo i košaricu domaćeg kruha te naručili još i domaći sir i vrhnje te fantastičnu paštetu od pileće jetrice (oboje po 5 EUR). S obzirom na to da smo ovdje došli prvi put nastavili smo s glavnim jelima, no za idući put znamo da ćemo daskicu naručiti u duploj porciji, kad je već takve nareske tako teško pronaći u prodaji, a za sir i vrhnje bismo zaista mogli uzeti i posudicu da ih za ovu cijenu i porciju ponesemo i u njima uživam i kod kuće. Eto, toliko je dobro.
Za glavna jela odabrali smo, kako onih preporučenih više nije bilo - sarmu, lungić u umaku od šumskih gljiva i špek fileke. Krvavice ne bismo isticali, jer je s njima nešto pošlo po krivu - nije bio zadovoljan ni kuhar, a ni mi, pa su nam ih, kako priliči, skinuli s računa. Zato su špek fileki (10 EUR) bili bogovski. I baš onakvi kako ime govori - bogati špekom. Vjerojatno onim istim koji smo kušali na Daskici. Porcija je bila izdašna, jelo bogato i gusto, a onaj ukusan domaći kruh iskoristili smo da "počistimo" tanjur. Usput rečeno, suđe u kojem služe jela također je iz nekih drugih vremena, što nam se svidjelo, jer zaokružuje cijelu priču o domaćoj kuhinji.
I porcija sarme (10 EUR) je bila poštena. Zelje ugodno kiselo, punjenje sočno, nimalo nabijeno, a pire od krumpira korektan. Jedino što baš nije bilo po našem ukusu - bio je koncentrat od rajčice u umaka, odnosno juhi. Ta rajčica bila je toliko intenzivna da je čak prekrila ukus lijepo kuhanog dimljenog mesa, koji je također bio u tanjuru. Mi u ovom jelu uvijek radije preferiramo mljevenu crvenu papriku u odnosu na rajčicu, no to je - potpuno nam je jasno - stvar ukusa.
Posljednje glavno jelo, lungić u umaku od šumskih gljiva (14 EUR), također je došlo s istim prilogom - pireom od krumpira, a uz njega smo, da se malo našalimo, pili i isto vino kao i od početka ručka - Graševinu Vrbanek (11 EUR za litru). Meso je uglavnom bilo idealno pečeno, premda je jedan komad malo predugo ostavljen u tavi (u kontekstu domaće kuhinje - baš kako nam se nerijetko dogodi i kod kuće). Kod ovog jela nemamo puno zamjerki, osim što bismo iskreno željeli da nam je došlo s više umaka, koji je bio lijepo svilen, bogatog okusa gljiva i idealno začinjen, no bilo ga je nedovoljno za tu svu količinu mesa i priloga u porciji. Tu su nas, dakako, spasile salate - ona od graha s bučinim uljem i lukom (3 EUR) te njihova domaća kiselina (2,65 EUR).
Premda siti, kakav bi to obiteljski ručak bio da nismo posegnuli za slatkim!? Od slastica, u ponudi su tog dana imali njih šest, no samo jedan letimičan pogled na meni bio je dovoljan da bespogovorno naručimo široke rezance s makom (5 EUR) i grisko s domaćim pekmezom od jagoda (4,20 EUR).
Dakle, taj flashback u djetinjstvo teško je opisati. Domaća svježa tjestenina u kombinaciji s makom na prvi nas je zalogaj ugrijala oko srca, no iskreno, još nam je bio bolji desert dana za koji smo naprosto zaboravili koliko je ukusan, pogotovo u posluženoj kombinaciji. Utješno, ne pretjerano slatko, tako jednostavno, a fino. I servirano kao da si doma, kako priliči domaćoj kuhinji.
Na kraju recimo i kako su uz naš, zauzeti bili i svi drugi stolovi, jer Jaskanci imaju taj lijepi običaj vikend provesti kvalitetno, s obitelji ili prijateljima, najčešće uz dobru hranu i vino. Stoga, kad se uputite ovdje, obavezno rezervirajte stol. Broj je +385 98 283 048, adresa Draga Svetojanska 21A, a planirate li ovu preporuku ostaviti za toplije proljetne dane, znajte da imaju i dvije natkrivene terase - ako ćete nas poslušati, tražite onu bliže parkiralištu - pogled je prekrasan. Izletište pri Kapeli možete zapratiti i na Instagramu gdje objavljuju sve novosti koje bi vas mogle zanimati s obzirom na to da rade od petka do nedjelje od 12 do 22 sata, a ostale dane isključivo po dogovoru.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....