Srdela se ponovno može pronaći na ribarnicama - naime završio je privremeni lovostaj (trajao je od 17. siječnja do 15. veljače), pa je sada plivarice ponovno mogu loviti. Lovostaji se određuju svake godine i otprilike su u istim razdobljima, ponekad se uvede i koji dopunski iz razloga očuvanja ribljeg fonda, a uz lovostaje postoje i ograničenja koliko se tona ribe može po mjesecima, odnosno godišnje, uloviti po brodu. Stoga, ako ste ljubitelj plave ribe, osim što trebate pratiti mjesečeve mjene (razdoblje oko punog mjeseca nije pogodno za ribolov), vremensku prognozu, također obratite pažnju i na razdoblja lovostaja. Tada svježe ribe nema - ili je iz leda ili iz uvoza.
Zanimljivo je da naši ribari ulove svaku drugu srdelu u Mediteranu, ali se nažalost većina ribe izveze. Naime, domaća potrošnja je značajno oslabila, cijena zasigurno nije razlog (oko 4 eura za kilogram srdele). Vjerojatno neka pomodnost, neznanje ili strah od čišćenja ribe.
S druge strane od antičkih vremena naš dio Jadrana bio je posebno pogodan za lov plave ribe. Lovilo se isprva primitivnim alatima, poput improviziranih udica od kostiju, a sitna plava riba lovila se mrežama stajaćicama u uvalama i kanalima. S napretkom ribarstva posebno popularne postale su mreže migavice kojima se moglo loviti tijekom cijele godine. Odlikovalo ih je to što su se "njihale" pa su se oka odnosno otvori na mreži otvarali i zatvarali što je strašilo ribu i bilo ju je lakše uloviti.
Moderni procvat ribolova (oko 1910. godine) je krenuo kad su se počele koristiti mreže plivarice. Za ovaj izum i općenito napredak ribarstva bila su zaslužna braća Skomerža iz Crikvenice. Svojim su utjecajem promijenili način lova na plavu ribu na cijelom Mediteranu, a kasnije čak i dalekoj Kaliforniji, točnije u San Pedru gdje su primat na lov na ribu imali naši iseljenici, posebno Komižani. Kaže se da je više Komižana u San Pedru nego na otoku Visu.
Način lova plivaricom tada je zahtijevao da se lovi blizu obale ili kanala, ali se i to promijenilo zahvaljujući također jednom Crikveničanu - ribaru Petru Dragiću koji je rekonsturiao Skomeržinu mrežu i omogućio da se riba može loviti na otvorenom moru bez ograničenja. A, kako ističe istraživač običaja i mora Komižanin Joško Božanić, upravo je Dragić promijenio cijeli svjetski ribolov i doslovce doveo do "revolucije" u razvoju ribarstva kakvo danas poznajemo.
Povijesnu priču treba proširiti i prema zdravlju odnosno nutritivnim vrijednostima. Poznato je da je plava riba, posebno srdela, bogata omega-3 masnim kiselinama koje su iznimno važne za čovjekovo zdravlje. Obiluje vitaminima iz skupina A, D, B te raznim mineralima poput kalcija, magnezija, kalija i joda - što je posebno značajno kod regulacije rada štitnjače. Prosječan obrok 120-150 g zadovoljava više od 50 posto dnevnih potreba za bjelančevinama. Stručnjaci naglašavaju da bi se plava riba morala naći na našim jelovnicima jednom do dva puta tjedno.
Ponukani svim ovim informacijama, posjetili smo ribarnice, ali i ugostitelje te porazgovarali.
Prvo smo se čuli s de facto glavnim čovjekom splitske peškarije Sinišom Berošem, nadimkom Sina. A poznaju ga gotovo svi Splićani jer uređuje stranice Splitska peškarija na Facebooku gdje svakodnevno objavljuje "novitade" ponude nerijetko vrlo duhovitog karaktera. Sina nam kaže da lovostaj završava u subotu u ponoć, te da se od nedjelje mogu očekivati prve srdele. Kako kaže, pun je mjesec bio 12. veljače, pa će zbog zaostalog mjesečevog svjetla prvi ulovi biti slabiji. Prema njegovim predviđanjima prava sezona će krenuti za petnaestak dana. Cijene će biti uobičajene i kretati će se oko 4 eura za kilogram, vjerojatno će prve koštati oko 5 eura.
Ribari iz obitelji Petrić, koji najviše prodaju ribu u Omišu te restoranima, govore da se lagano pripremaju na lov. Ane govori da sad sve ovisi o tome "kakvo vrime zovu" i dodaje da će vidjeti s Tihom (suprugom) što on kaže, ali će sigurno poslije nedjelje biti srdele, a cijena će se kretati kao u Splitu s time da neće biti viša od 5 eura.
Na zagrebačkoj ribarnici na tržnici Dolac Antonio Faflja ističe da se kraj lovostaja rubno poklopio s mjesecom. "Za nedjelju nisam siguran da će biti srdele, ali će je biti sigurno idući tjedan." Za cijene kaže će biti slične ili iste kao i u Splitu.
U Puli smo razgovarali s vlasnikom pulske Vodnjanke Morisom Civiticom koji je svaki dan u kontaktu s ribarima te mu i ponuda jela ovisi o tome što uspije svježe nabaviti. Kaže da svi čekaju srdelu na savor jer je to jedno od najpopularnijih jela, pa uz smijeh dodaje kako je to "jedino dobro što su nam Venecijanci ostavili". Zaključuje da oko cijene ne očekuje promjene i da su znale varirati, ovisno o dnevnoj ponudi, od 3 do 5 eura.
Prema nekim informacijama na Korčuli će ulov biti vezan prvenstveno za ribare iz Vele Luke, je su neki brodovi u remontu. A u samom gradu plava riba plane i prije nego što dođe jer Korčulani, uostalom kao svi bonkulovići, nestrpljivo čekaju da upale gradela i uživaju u pečenoj srdeli uz "žmul vina".
Splitska konoba Villa Spiza, koja prvenstveno priprema izvorna dalmatinska i mediteranska jela, također ima srdelu u ponudi. Ivana Gamulin, vlasnica i glavni kogo, govori o problematici veličine same srdele koja se primjetno kroz godine smanjuje: "Nekad je išlo u kilo 20 - 25 komada, a danas znaju biti toliko male da mi pare kao papaline". Ivana nadodaje da je, kad je nabave, pripremaju na razne načine: brudeta, polpete, pohaju je, frigaju, rasplačene pune reduciranom šalšom, na savur - uvijek neki starinski način, a znaju koristiti i usoljene koje su dostupne tijekom cijele godine.
U Skradinu smo razgovarali smo s Tomom Računicom, vlasnikom skradinskog restorana Cantinetta. Kaže da otvara za koji dan pa da je baš nedavno bio na šibenskoj peškariji te vidio da "neuki puk" kupuje sardelune pod srdele - koji su sličnog izgleda, ali bitno veći, a po njemu lošijeg okusa i gotovo sigurno iz uvoza. Računica govori kako je običaj u njihovu kraju bila priprema prukljanskih srdelica (sasvim sitnih srdela) kojima bi se otkinula glava i onda bi se frigale. "Malo su opore, skupljaju usta, mene okusno malo podsjeća na oskorušu", pa dodaje u šali: "možda podsjeća i na debit, pa uvijek treba popiti čašu, dvije uz srdelicu".
Budući da jako cijeni običaje, otkriva da su mu jako drage srdele pripremljene u tisno (in umido) - priprema traje svega par minuta, ribi se otkine glava te se očisti, pa poslaže u malu "tećicu". "Ne sprema se od puta više od pola kile. Lijepo se sve poslaže, posoli, popapri i nakapa sa sokom od jednog limuna. Obilato se zalije maslinovim uljem, poklopi - to je posebno važno radi pare, pa kuha tri-četiri minute. Za prste polizati, nema te konzerve", zaključuje Računica.
Situacija na cijelom Jadranu je zapravo ista, svi čekaju da se srdela pojavi, neki restorani ih imaju u stalnoj ponudi, a neki ovisno o prigodi, ali su tražene jer se sve više promoviraju kao zdrava namirnica.
Na Kvarneru, odnosno na području Crikvenice imaju svoj muzej ribarstva, cestu i poseban mjesec i tjedan gdje slave plavu ribu, a restorani imaju posebne menije tijekom manifestacija. Predanost cijele regije prema slavljenju srdele i plave ribe ne treba posebno čuditi jer, kako smo spomenuli, Crikveničani su promijenili svjetsko ribarstvo zajedno s kolegama ribarima s Brača, Komiže, pa čak i talijanske Chioggie.
Prigodno, donosimo vam nekoliko recepata crikveničkih restorana (Burin, Hotel Esplanade, Karoca) - jer srdela, uz sve spomenute blagodati za zdravlje, ali i zbog cjenovne prihvatljivosti te jedinstvenog okusa, zaslužuje biti elitna namirnica.
PELANTONI SA SRDELAMA, MOZZARELLOM I RAJČICOM
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....