Imali smo sreće, trajekt je, unatoč jakoj buri, ipak isplovio. U Novalju smo došli u kasnim satima i odmah smo otišli na počinak. Bura je nemilice udarala o kuću, grijanje je zaostajalo za njezinom jačinom pa smo se tresli ispod tri deke, slušajući kako lupa šakom o prozore - ne pitajući za naše dopuštenje. U san smo utonuli učas, veseleći se sutrašnjem suncu i jutarnjoj berbi. Odjednom, usred sna, netko nam zakuca na vrata, a mi nastavismo spavati, nesvjesni da nas Tvrtko budi. Otvorio je vrata i rekao nam da ustanemo jer će sunce uskoro svanuti. Mislili smo da se šali. U 5 ujutro! Zbunili smo se, ne znajući da je on vjerojatno jedina osoba na otoku koja ovako rano kreće u berbu. Večer prije na to nas nije upozorio.
Kavu, pripremljenu sa svježe mljevenim zrnima, srknuli smo nabrzaka te se krenuli spremati. Navukli smo čvrste hlače da ne zapinju za drač i trnje te obuli planinarske cipele. Slušajući kako se bura polako stišava, ipak smo obukli nekoliko majica, jer je slojevito oblačenje, kako nam je Tvrtko rekao, najpametnije - sunce će iz sata u sat bivati sve jače. Hitro smo izašli iz stana, s dva ruksaka, bocama vode i dobrim duhom. Bura se stišala, ali je vani bilo jedva 2 stupnja iznad nule i mi smo se smrzavali.
Autom smo se uputili prema Lunu, u jednu od ogràdica Tvrtkove obitelji. Kad smo stigli do ogràdice (kako na Pagu zovu teren ograđen suhozidima), sunce se blago počelo prikazivati, a u nama je rasla volja za branjem. Navukli smo debele vunene kape na glave da nam ih trnje ne izgrebe i krenuli za Tvrtkom, jedva slijedeći njegov hitri korak. Preskočivši suhozid, krenuli smo u akciju.
Teren je bio mokar od rose, zelen od svježine, i prilično kamenit. Čulo se blejanje paških ovaca koje su nas vjerojatno vrijeđale jer im narušavamo mir. Odbrusili smo im i krenuli dalje.
Zatim nam je Tvrtko pokazao kako brati šparoge. Prvo, treba ih uočiti, što je zapravo i najteži dio. Ima ih debljih i tanjih, neke su kraće, neke duže, i teško ih je primijetiti u istobojnom okolišu. Oko se navikne, ali je potrebno neko vrijeme. Ima ih posvuda uokolo, neovisno o šparožini, igličastom grmu podno kojega rastu, primjerice u Istri, i koja je obično orijentir gdje tražiti. Zatim ih treba ubrati pazeći da se ne pokidaju. Bere ih se tako da ih se uhvati pri dnu stapke i otkine. Jednom se rukom kidaju, u drugoj se nosi mac (vezica šparoga) koji se, kad postane pretežak i nespretan za držanje, stavlja u vreću ili torbu da vrhovi vire van kako se ne bi uparile.
Dok smo mi tek počeli skupljati šparoge, Tvrtko je već imao u ruci mac od barem pola kile. Vidjelo se da je razočaran našim sporim tempom, ali je nastavio dalje. Berući je pjevušio, dok smo mi umirali od hladnoće, iako smo se polako uhodavali u berbu na teškome terenu i počeli osjećati... strast?
Ubrzo je i nama krenulo. Skupili smo veliku količinu u sat vremena, što je Tvrtko pohvalio, znajući da će sve te šparoge ići njemu - iako je takav bio dogovor, to nam sad, uz prve ogrebotine po rukama, više nije baš bilo pravo. Hladnoća je počela popuštati pod toplinom sunca koje se polako dizalo nad kamenjarom. Miris zelenila bio je sve jasniji, a zrak je bio pun soli i vjetra koji je nosio tragove mora što se probijalo kroz suhozide. Skinuli smo jakne, ali kape smo ostavili jer smo već više puta dotad zapeli glavama o trnje. Bilo je oko devet sati. Ruke su nam već bile sve izbodene, pune drača i sitnih posjekotina. Tvrtkove ruke, koje su dotad nabrale barem dvostruko više, bile su još izranjavanije, već krvave. Činilo se da mu to ni najmanje ne smeta, i dalje je veselo skakutao po ogradicama. Nakon dva sata berbe sjeo je, pozvao nas da se i mi malo odmorimo, smotao cigaretu i pripalio. Sjedili smo u tišini jer smo uvidjeli da mu ona godi. Pušio je i istodobno grickao sirove šparoge. Ipak smo ga odlučili pitati koliko obično nabere dok je na otoku - Tvrtko inače živi u Zagrebu, no sezonu šparoga ovaj Novaljac ne propušta. - U sat vremena naberem otprilike oko kilogram šparoga, nekad više, nekad manje. U tih nekoliko dana naberem i do 15 kila, pa to podijelim obitelji i prijateljima. Nosio sam šparoge i Švecu na Yammat dok je bio živ.
U kratkoj pauzi nismo ništa pojeli, odmah smo krenuli dalje. U daljini su se i dalje čule ovce, rosa je gotovo isparila, povjetarca je bilo malo. Postalo je vruće, znojili smo se dok smo se konstantno saginjali. Upoznali smo i mnogo babora (blavora), zmijolikih guštera koji su potpuno bezopasni, iako kad ih se prvi put ugleda kako pužu, svašta čovjeku prođe kroz glavu. Bilo je tu i paukova, kornjača, uginulih životinja i mnogih drugih bića. A onda smo došli do strmovitog terena ogradice koji je bio prepun drača i kamenja. Izgubili smo se u nekoliko trenutaka i zazivali Tvrtka, koji bi se začas pojavio.
Nakon nekog vremena, oko deset, branje je već postalo pomalo naporno. Na dlanovima stvarali su se žuljevi, posjekotine od trnja i kamenja bile su sve vidljivije i bolnije, a leđa su nam se počela ukliještati. Tvrtko se pak kretao kao da smo tek krenuli brati. Veselog osmijeha, odmaknut od svakodnevice, kontemplirajući o životu u svojoj ogradici, činio se tako veselim, radostan što se nalazi na svome otoku, u ovom jedinstvenom, sretnom trenutku.
S tri kile šparoga, ponosni smo se vraćali u Novalju, a potom krenuli natrag za Zagreb. A Tvrtko, koji je ostao na svom otoku, već se veselio popodnevnoj berbi. Jer, kako nam je za kraj rekao, treba iskoristiti sve vrijeme dok je u Novalji. U pauzi nas je nazvao da nam kaže kako je napravio fritaju te da su ovogodišnje šparoge bolje nego ikad. I nama je dao po pošten mac šparoga, zbog kojih smo se oznojili, oderali ruke i ukliještili leđa. Ali vrijedilo je. Vidjeli smo što znači berba ovih zlata vrijednih, malih, gorkih, skrivenih šparoga.
Sad znamo i zašto su šparoge tako skupe. Onaj tko je ikada bio u berbi, razjasnilo nam se, neće prigovarati zbog njihove cijene. Za ljude poput Tvrtka iz Novalje to je gušt, ali nekima je to posao. I to kakav posao. Nama je ova berba svakako pokazala da je za kilogram šparoga potrebna volja, krv, znoj i suze. Suze radosnice.
A mi smo se već veselili i što će nam u Zagrebu Tvrtkova sestra, odlična kuharica, po njegovoj preporuci pripremiti nekoliko izvrsnih, malo drukčijih jela sa šparogama.
ŠPAROGE S BURRATOM, ACETOM OD SMOKVE I PINJOLIMA
RAVIOLI SA SKUTOM NA SMEĐEM MASLACU, PAŠKIM SIROM I KADULJOM SA ŠPAROGAMA
TART OD ŠPAROGA I KOZJEG SIRA S HELJDINIM BRAŠNOM
PILEĆA PRSA S KOROMAČEM I ŠPAROGAMA
Ne propustite! Novi broj magazina Dobra hrana na više od 200 stranica u prodaji je od četvrtka, 10. travnja 2025.
Komentari
0