U malom zagrebačkom lokalu pronašli smo zaboravljenu tradicionalnu poslasticu i jako dobre krafne za 1 euro

Prolazeći zagrebačkom Ilicom, tamo negdje kod parka dr. Franje Tuđmana, nedavno smo zastali i zagledali se u vitrinu malog lokala Štrukli to go, o kojem smo pisali kada je tek otvoren. Razlog nisu bili štrukli i gospođa koja ih u izlogu povremeno razvlači, kako bi se na prvu moglo pomisliti, već velike, pufaste krafne koje su stajale na vrhu vitrine. Ispod njih bio je izvješen natpis: ‘Novo! Krafna, 1 euro‘, i to je bilo dovoljno da uđemo i odlučimo se počastiti.

Privatna Arhiva/

Iako nam je, dakle, prvotna namjera bila kupiti krafnu i pojesti je još u hodu, jer već na prvi pogled izgledala je baš slasno, domaće i podsjetila nas na bakine primjerke, netom izvađene iz lonca u kojem su se krčkale, po ulasku u mali lokal, dok smo čekali da nam krafnu zapakiraju, detaljno smo proučili skromnu, ali zapravo sasvim dovoljnu ponudu. Između zlevanki, pite od jabuke, međimurske gibanice, pa čak i cimet rolica, za oko nam je posebno zapela poslastica ispred koje je na kartici bilo zapisano - prigorska perica. Odmah nas je zainteresirala, što veličinom, što izgledom, a što cijenom, pa smo je odlučili kupiti.

Lidija Lončarić/

Privatna Arhiva/

Riječ je, zapravo, o tankom kolaču koji se radi od mlijeka, svježeg sira, praška za pecivo, griza, kiselog vrhnja, ulja, jaja, šećera i vanilije, kako je navedeno u opisu slastice, koja je meka i lagana, prozračna i ovdje dolazi u obliku pravilnog pravokutnika. Cijena za konkretan komad ove slastice u lokalu Štrukli to go je 1,70 eura, što nam se čini prilično poštenim, jer je vrlo lako, ako joj dodate žlicu ili dvije domaćeg džema, možete podijeliti i na dvije osobe.

VRLO SLIČNO: RECEPT ZA VRBOVEČKU PERU

Budući da nam se prigorska perica svidjela upravo zbog jednostavnosti i već smo odlučili da ćemo je pokušati ponoviti kod kuće, bacili smo se na malo istraživanje. Kako smo pronašli na društvenim mrežama grada Sv. Ivan Zelina, prigorska perica naziva se još i loparka ili tenka gibanica. Loparka su je prozvali zato što se pekla na krušnoj peći u koju se ubacivala s pomoću drvene lopate ili loparke. Kako kažu, nekada je bila neizostavni dio svadbenih slavlja, a može se raditi u slanoj i slatkoj varijanti. Ukusna je topla i hladna, a način pripreme može varirati. Kako će se pripremati ovisi, zapravo, o tome tko što ima kod kuće, a upravo o sastojcima ovisi i izgled i boja.

Lidija Lončarić/

Loparka se najčešće radi s podlogom od tijesta. U malom istraživanju koje smo proveli, zanimljiv recept za lopar (varijanta loparke) pronašli smo na Tik Toku profilu Babice produkcija, iza kojeg stoji Mario Krog. U nastavku ga prenosimo u cijelosti. Na istom profilu možete pronaći više tradicionalnih recepata, a svi su zapisani i u Krogovim kuharicama.

LOPAR

Trebat će vam:
350 g oštrog brašna
100 ml ulja
malo soli
malo mlake vode
Za nadjev:
500 g svježeg sira
3 jaja
1 žlica kukuruznog brašna
1 žlica pšeničnog griza
malo soli
malo šećera
20 ml kiselog vrhnja
100 g prepečenog maslaca
malo mlijeka za premaz
Priprema:
Od brašna, ulja, soli i mlake vode umijesiti glatko tijesto. Ostaviti da odstoji barem sat vremena. Maslac zagrijati na slaboj vatri dok se ne zapjeni, malo ga ohladiti. Izmrviti svježi sir i dodati jaja, soli, šećera, kukuruznog brašna, griza, vrhnja i prepečenog masla. Dobro izmiješati. Tijesto tanko razvaljati i namazati nadjevom. Rubove tijesta preklopiti prema sredini. Premazati sa malo mlijeka. Peči u vručoj pećnici na 200 stupnjeva C oko 40 minuta.