Zeleno, volim te, zeleno... 1. listopada, Svjetski dan vegetarijanaca

vegetarijánac m G -nca, N mn -nci, G vegetarìjānācā

onaj koji se hrani samo biljnom hranom, koji ne jede meso ni mesne prerađevine; koji je prihvatio vegetarijanstvo kao način života i kao svjetonazor

Nedavno mi je kolega vegetarijanac ispričao kako je bio na jednoj svadbi na kojoj je, u skladu s očekivanjima, bio u vegetarijanskoj manjini. Nakon što je dobio tanjur pun povrća s grila koje je bilo natopljeno aromama carskog mesa, bio je primoran zamoliti konobara da mu donese obično, kuhano povrće na što mu je ovaj zavjereničkim tonom prišapnuo da mu, ako želi, može donijeti komad mesa i da nitko ne mora znati. Mig, mig.

Što reći?

Događa se da Homo balcanicus – ovisan o panceti za doručak, odresku za ručak i bureku za užinu – vegetarijanstvo ne može ni pojmiti. Nije rijetka pojava ni sažaljiv pogled u smjeru tanjura na kojem se sve zeleni. Postavlja se pitanje: zašto – kad vegetarijanstvo obiluje ukusnim opcijama?

Usprkos klišejima, vegetarijanci ne žive baš samo od zelene salate i jabuka i vegetarijanska prehrana može biti vrlo maštovita i raznovrsna. S vegetarijancima vam je isto kao i sa mesožderima – ima među njima i dobrih i loših kuhara pa tako odgovor na pitanje hoćete li na ručku na koji vas je prijatelj pozvao ostati gladni više ovisi o kulinarskoj umješnosti osobe koja se upustila u projekt zvan “Nahrani petero ljudi” nego o tome jede li dotična osoba meso ili ne. Odgovorno tvrdim da sam najneukusnije obroke u životu jela kako god vegetarijanaca, tako i kod mesoždera, u podjednakoj mjeri. Naime, jednako mi je grozno kad mi netko posluži kosani odrezak od mesa suhog kao šlapa, kao i kad se preda mnom materijalizira neki kolač od biljnog vrhnja i nečega što želi biti biskvit kad odraste.

Za ukusan je obrok potrebno samo malo smisla i kreativnosti, a ako baš nemate Jamie Oliverovu nepodnošljivu lakoću smišljanja novih kombinacija, uvijek vam je na raspolaganju more kuharica i recepata na internetu. Neće ni pokoji začin biti na odmet.

Ako ih imate, zaboravite predrasude i pokušajte na nekoliko dana smanjiti količinu mesa koju konzumirate, čisto da vidite da se i bez mesa može sasvim fino živjeti. Na raspolaganju vam je sve obilje voća i povrća s tržnice i cijelo brdo sjemenki i žitarica, a ni gljive nisu za baciti, naročito sada ujesen kad niču kao – gljive poslije kiše. Bacite se na istraživanje, možda ćete naići na neke za koje nikad niste ni čuli i usput naučiti nešto novo. A tek povrće… Iznenadili biste se što se sve može s komadom lijepe, narančaste buče.

Ne bojte se: biftek strpljivo čeka i nikamo neće pobjeći. I, molim vas, nemojte na sljedećoj svadbi vegetarijance pitati žele li ipak barem malo piletine – odgovor će biti negativan.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
24. studeni 2024 17:23