Stvarno ima nešto posebno u uskršnjem doručku. Priroda se već itekako probudila i počela davati svoje plodove pa imamo svježe voće i povrće, opušteniji smo nego za Božić jer nema pritiska poklona i stresa koji obilježava poslovni kraj godine, vitamin D isto ima zasluge, a, opet, imamo onaj osjećaj blagdana - spavamo duže, svi smo kod kuće i znamo da možemo računati i na cijeli ponedjeljak bez posla i škole.
No, budimo iskreni, glavni je razlog hrana. Meni za uskršnji doručak je toliko bogat, šaren i prepun delicija koje Hrvati obožavaju - kuhana jaja, šunka, francuska salata, domaći kruh, mladi luk, rotkvice. Jeste li se ikad pitali zašto za Uskrs jedemo baš ovu hranu?
Jaja su povezana s ponovnim rođenjem, stvaranjem nečega novoga i zbog toga su važna na dva načina - Uskrs slavimo zbog uskrsnuća Isusa Krista, a slavimo ga u proljeće kada se priroda ponovno "rađa". Također, u ranim danima kršćanstva jaja se nisu smjela jesti tijekom korizme, pa su ih se ljudi zaželjeli i rado kuhali za uskršnje blagdane. Šunka je malo veća enigma jer su rani Kršćani i Židovi uvijek jeli janjetinu, žrtveno janje je i bitna tradicija židovske Pashe. No, u Drugom svjetskom ratu je na cijenu došla vuna pa se klalo sve manje janjadi i trebalo je pronaći dostojnu zamjenu za Uskršnji stol.
Kako se kolinja uglavnom odvijaju tijekom zime, taman na proljeće bi bilo spremno svježe suho meso, konzervirano ili iz pušnica, baš poput šunke. Tako je s vremenom šunka postala nezaobilazan dio menija, posebno u kontinentalnoj Hrvatskoj gdje ionako ima manje janjetine, a više svinjetine. Mladi luk i rotkvica su nagovještaj obilja iz prirode koje kreće u proljeće i sastavni su dijelovi uskršnjeg doručka.
Najviše teritorijalnih razlika ima u "krušnom" dijelu stola. U Dalmaciji nema Uskrsa bez pince, na kontinentu je tu ipak domaći kruh, dok se u Istri peče "jajarica" - pletena lepanja koja na vrhu ima pisanicu. Zamolili smo kolege iz redakcije da nam opišu kako izgleda uskršnji doručak, ali i prateći običaji, u njihovim domovima.
Vladimir, Novi Marof (Zagorje)
"Uskršnje jutro u našem je domu uvijek rezervirano za poseban, svečan obrok i okupljanje cijele obitelji. Stariji ukućani se bude prvi kako bi odnijeli hranu na blagoslov na jutarnju uskršnju misu. U košarici koja se nosi u crkvu su obavezno domaći kruh, kuhana šunka, jaja, rotkvice, mladi luk i komad kakvog suhog kolača, poput pince ili gibanice.
Po povratku kući, servira se stol s još ponekim namirnicama poput francuske salate, ribanog hrena, kave i čaja. Za ukras se u vazu stavljaju grančice procvjetalih voćaka i proljetno cvijeće, a na njih se objese "ispuhane" ukrasne pisanice. Naravno, na stolu moraju biti i prave pisanice, koje se boje dan ranije.
Danas, kada je obitelj proširena i stigla su mala djeca, poslije doručka uvijek izađemo van na dvorište, gdje im skrivamo čokoladna jaja. Izrazi na njihovim licima kad ih pronađu u travi ili u grmu - neprocjenjivi su!"
Marta, Split (Dalmacija)
"Uskršnja marenda ne događa se slučajno. Ona se planira danima unaprijed i zahtijeva preciznu koordinaciju uže i šire familije jer je riječ o pravoj gozbi! Na stolu se moraju naći barem tri sirnice, poznatije kao pince, i najmanje dvije sočne orahnjače. Tradicija nalaže da se uvijek započinje s onom sirnicom koja ima najhrskaviju koricu i najviše posutog cukra!
Nakon što smo otvorili apetit, prelazimo na konkretno; domaći sušeni pršut i pancetu. Jutro završavamo natjecanjem u tuckanju s obojenim jajima, a pobjednik je za nagradu oslobođen dužnosti pripreme stola za Uskršnji ručak!"
Tena, Đakovo (Slavonija)
"Kad smo bili djeca prije Uskrsa smo se najviše veselili potrazi za travom i pravljenju gnijezda. Nekoliko dana prije Uskrsa odlazili bismo na livade i u dvorišta brati svježu, mekanu travu, a onda smo ju slagali u košare ili kartonske kutije, u nadi da će ih zec napuniti pisanicama i čokoladnim jajima. Gotovo da nije bilo plastike ni gotovih ukrasa. Sve je bilo od prirodnih materijala: trava, cvjetovi, pokoja grančica.
Pisanice smo obično bojali u ljusci crvenog luka, a starije žene znale su voskom crtati šare: srca, križiće, inicijale, cvijeće. Neki su jaja “pisali” slamom ili iglom, strpljivo, dok se šara ne bi ukazala kao rezbarija. Djeca su među sobom organizirala i natjecanja u tucanju jaja. Čije se jaje pokaže najtvrđim, taj pobjeđuje i smije uzeti protivničko. Naravno, svaka je kuća imala barem jednog ‘aduta‘ - drveno jaje.
Centralni je dio uskršnjih običaja svakako bilo pripremanje košare s hranom za blagoslov. Najvažniji dio bila je šunka, koja se kuhala polako, najčešće u vodi u kojoj je plivalo i nekoliko zrna papra, češanj-dva češnjaka i lovor. Kad bi se ohladila, stavljala se u košaru skupa s kuhanim jajima, mladim lukom, hrenom koji je bolno čistio sinuse, i pogačom ili domaćim kruhom. Nisu to bile pogače iz pekarnica, već one zlatne, sjajne, s pletenicom na vrhu, ponekad posute sezamom ili makom. Obavezno se u košaru stavljalo i nešto soli, a ta mala količina bi se onda, po povratku kući, miješala s ostatkom koji je bio kod kuće. Roditelji bi obično sami odlazili na jutarnji blagoslov, a mi djeca smo ih nestrpljivo čekali, spremni za najbolji doručak u godini."
Ivan, Zagreb
"Uskrs je za mene uvijek imao najbolju hranu, te ga zapravo kroz nju i najviše pamtim. Hrana koja se jede za Božić mu nije ni do koljena. Sa slatke strane makovnjača, orehnjača, pinca. S “udarne”, slane strane, jaja, rotkvice, mladi luk, i naravno, šunka. I to ne bilo kakva šunka - šunka zapečena u kruhu. Dok sam bio mali i dok su pekare bile drugačije nego ove danas, sjećam se da bi u subotu ujutro s tatom išao u jednu pekarnu u Klaićevoj ulici. Ujutro bi nosili šunku pokrivenu svečanom krpom da bi ju navečer pokupili pečenu u kruhu. Šunka bi bila toliko sočna i fina da je i dan danas pamtim, 30 godina kasnije. Ali, kruh je bio najbolji. Sve okuse šunke bi povukao u sebe. Kasnije sam pokušao kod kuće replicirati šunku zapečenu u kruhu, ali koliko god se trudio, nikako da pogodim okuse i sočnost koju pamtim."
Barbara, Barban (Istra)
"Hrana je uvijek prvo išla na blagoslov, oko oltara se znalo skupiti i 50-ak košara koje su napunile vrijedne istarske domaćice. Jaja, mladi luk, sir, sol za luk pa i malo crnog vina – sve bi se to blagoslovilo, a kasnije s velikim užitkom objedovalo. Kada su u kućama bila otvorena ognjišta, radile su se pogače, a ne pince, a danas nema Uskršnjeg doručka bez prave pince s domaćim jajima. Od istog tijesta kao i pince, rade se i jajarice, pletenice koje imaju upletenu i pisanicu, a ona se daruju svakom djetetu u obitelji. Zanimljivo je da se u nekim istarskim mjestima ljuske blagoslovljenih jaja i dan danas zakapaju u zemlju jer se vjeruje da će na tom mjestu onda bolje roditi što god bilo posađeno."
Sponzorirani sadržaj nastao u suradnji Native Ad Studija Hanza Medije i Lidla.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....