Zadnji je čas za kupnju namirnica za jela koja ćemo servirati za Uskrs. U većini krajeva Hrvatske za Uskrs, Vuzem, Vazam, Vezam, Vozem trpeza izgleda manje-više isto. Većina nas će kupiti pa kuhati šunku ili je ispeći u kruhu, a servirati je obavezno uz kuhana i ukrašena jaja (pisanice), mladi luk, rotkvice, hren umak, pincu, odnosno sirnicu i kolače. Međutim, u Gorskom kotaru postoji još uvijek tradicija pripreme jednog starinskog jela pa će se na uskrsnom stolu naći i goranski nadjev, odnosno goranski želudac.
Premda se ovo jelo priprema od kuhane šunke, svježih jaja, mladog luka, špeka, kruha, soli i papra te se tom smjesom puni goveđi želudac, koji se potom kuha i ohlađen služi za uskrsni doručak, zapravo svako mjesto u Gorskom kotaru ima svoj naziv za ovo jelo pa ih tako zovu želucima, žeucima, želocima, naduavajnama, nadelima, nadevima, nadivima, hrgama... No, pored drukčijeg imena, tu su i drukčije recepture. Osnovni sastojci su svugdje isti, no dok recimo u Gerovu uz postojeće namirnice u nadjev stavljaju kuhanu govedinu, u Tuku kraj Mrkoplja dodaju grožđice, negdje kukuruzni griz, negdje i maslac, mast pa kuhane i otkoštene sušene svinjske nogice... Svatko, naime, poštuje svoje običaje i drži do tradicije.
Kada smo svojevremeno posjetili Gorski kotar u potrazi za receptom za ovo jelo upoznali smo Davora Grgurića, Goranina koji nam je otkrio kako se u njegovu rodnom kraju jako drži do tradicije. Davor, inače goranski književnik i kantautor, napisao je prije nekoliko godina kuharicu o uskrsnim nadjevima Gorskog kotara pod nazivom “Goranska jela - vezamska nadela” u kojoj su sve inačice recepata goranskog nadjeva popraćene pričama i zanimljivostima vezanim za to jelo i goranske običaje. Dočekala nas je tada i Dušanka Crnković, koja nam je pripremila goranski želudac i otkrila nam recept za ovo jelo kako ga pripremaju u Delnicama.
Razlike u pripremi, od mjesta do mjesta, nisu velike. Želudac mora biti dimljen, jer će tako i nadjev dobiti na okusu. Pripremljena smjesa mora se ravnomjerno rasporediti po želucu i nikako se ne smije nabiti i napuniti do kraja. Iz želuca mora izaći zrak, a kad se zašije, još se iglom bocne na nekoliko mjesta da bi zrak izašao do kraja. Kuha se oko sat i pol do dva uz često okretanje na početku da bi se jaja skuhala, a kad voda zavrije, okreće se puno rjeđe.
"Želudac se mora prije rezanja potpuno ohladiti da bi se nadjev stisnuo pa ga je najbolje ostaviti preko noći, no mi ga radimo uvijek na Veliki petak pa je do ranojutarnjeg nedjeljnog blagoslova i blagovanja idealan za serviranje", objasnila nam je tada Dušanka.
Inače, vezamsko nadelo priprema se na Veliki četvrtak ili Veliki petak, i to vremensko pravilo se poštuje u svakom gradu i selu. Naravno, uz ovo specifično jelo očuvali su se i neki drugi uskrsni recepti pa tako neke domaćice i dalje peku starinske pletenice koje se najčešće ukrašavaju obojenim kuhanim jajima te kuglof s cvebama i starinsku povaticu orehnaču. A još jedna posebnost je i izvorni starinski dejuoške župnek, blagdanski delnički kruh ili “župnik”, kako ga zovu u narodu. Ukrašen je vijencem i ptičicama od tijesta koje su se postavljale tako da uvijek gledaju prema unutra, odnosno u sredinu kruha jer se vjerovalo da to donosi zdravlje i sreću.
Više proljetnih priča i recepata poput ovih čeka vas u novom broju magazina Dobra hrana. Ne propustite, potražite ga na kioscima!
Komentari
0