Ovog tjedna posjetili smo novootvoreni Bistro Lata u Preradovićevoj ulici 18. Latu smo posjetili oko 15 sati, za vrijeme ručka, kada smo bili jedini gosti. Produžetak je to obližnje konobe Mašklin i Lata, koja se nalazi u podrumu u Hebrangovoj ulici, ispod Old Pharmacy Puba. Ono što na prvi pogled razlikuje novotvorenu Latu od drugih lokala, osim efektne stare tamnozelene Vespe u izlogu i mota lokala na staklu ispisanom na nekoliko jezika, su nazivi jela. No, prije naziva jela vrijedi istaknuti ambijent lokala koji je vrlo ugodan i prostran, iako je iz nekog razloga toga dana bilo posve tiho, gotovo neugodno jer nije svirala nikakva glazba. Ispalo je da smo jeli u potpunoj tišini, što nam je bilo u najmanju ruku neobično.
Spomenuti jelovnik nudi jela koja nose imena ljudi, te nam je konobar objasnio da su to imena prijatelja i vlasnika lokala.
No, ono što nam se nije svidjelo su cijene piva i vina - Peti Element IPA košta 7 EUR, dok ćete za čašu Krauthakerove graševine izdvojiti 6,50 EUR. Uz to, ponuda vina i piva nije baš opširna, svega nekoliko piva i vina, za koja nismo baš sigurno da opravdavaju vrijednost za novac.
Kao što smo već naveli, sva imena pizza, pašti i tortilja nose imena ljudi, što nam je bilo jako zabavno. Odlučili smo se za pizzu Maki (13 EUR) i za tjesteninu Ivan (10 EUR). Dok smo čekali hranu, bistro se lagano počeo popunjavati, a nama su jela stigla već za desetak minuta.
Tjestenina Ivan - s umakom od pistacija, burratom i posutim pistacijama - bila je korektna, iako s nekoliko nedostataka. Porcija je bila skromna, a glavni nedostatak leži u teksturi: tjestenina, iako tehnički pravilno kuhana al dente, ostaje suha zbog nedostatka umaka. Burrata je donekle nadoknadila suhoću svojom kremastom teksturom, ali nije uspjela sakriti manjak kremoznosti u jelu.
Pizza Maki, s umakom od rajčice, mozzarellom, grana padano sirom, pršutom, reduciranim acetom balsamicom, cherry rajčicama, kalamata maslinama i svježim bosiljkom, nažalost - nije nam se svidjela. Sastojci su većinom bili korektni, izuzev možda najbitnijeg sastojka - umaka. Falilo mu je kiseline, aromatičnosti i, generalno, okusa. Također, i tijesto je bilo bezukusno.
Najbolja usporedba bila bi s dobrom pekarskom pizzom zbog velike količine kvasca koji se osjeti u zalogaju. Visok udio kvasca ostavlja dojam prebrze fermentacije, što rezultira prenapuhanom strukturom tipičnom za pekarske proizvode. Unatoč vidljivim alveolama (prozračni džepovi u tijestu), nedostatak elastičnosti i žilavost ukazuju na neadekvatno gnječenje tijesta ili lošu hidrataciju. Uz to mu fali soli i nije tanko, što je prvenstvena karakteristika romane za koju tvrde da je peku. Cjelokupni dojam pizze bio je daleko od očekivanog pa bi ovdje trebali poraditi na recepturi za tijesto ako misle nazivati ga rimskim ili talijanskim tijestom.
Na kraju smo se odlučili i za desert - tiramisu (5 EUR), koji je bio najbolje jelo koje smo probali. Standardne talijanske recepture, sočnih natopljenih biškota i blage kreme, tiramisu je bio baš ukusan. I uz to dolazi u velikoj porciji.
Konobar koji nas je posluživao bio je vrlo ljubazan te nam je ispričao priču o lokalu, a znao je i odgovore na sva naša pitanja o jelima. Ipak, ne mislimo da Lata radi dobru pizzu, ali s preinakama u receptu za tijesto i korištenjem kvalitetnijeg umaka - mogli bi raditi bolju.
Samo će vrijeme pokazati hoće li s jakom konkurencijom ovaj lokakl, poput već desetljećima posjećivane Mašklin i Late, uspjeti opstati.
Komentari
0