ZAKON O SJEMENU

Nedopustivo je nametnuti dodatne troškove poljoprivrednicima u zakonu o sjemenu

Mala gospodarstva ne bi trebala raditi certificiranje i doradu, niti snositi dodatne troškove
''Sjeme je polazna točka za prehrambenu suverenost'', rekao je Robert Hadžić iz OPG-a Život
 Moritz Frankenberg

Mali poljoprivrednici ne bi trebali snositi dodatne troškove za doradu, a ne treba im se ograničiti ni razmjenjivanje sjemena, rekla je Sunčana Pešak, jedna od pokretačica inicijative ‘‘Sjeme je na naše ljudsko pravo‘‘ na okruglom stolu održanom u utorak 4. svibnja u Zagrebu. Okrugli stol ‘‘Zakon o sjemenu – zajedničko rješenje (Članak 16)" organiziran je s ciljem pronalaženja zajedničkog rješenja nakon što je prijedlog Zakona o sjemenu izazvao broje reakcije nakon prvog čitanja u Saboru.

Pronalazak rješenja ticao se ponajviše pravila razmjene sjemena s poljoprivrednog gospodarstva,zaštite genetske raznolikosti te dorade sjemena koje bi financijski mogle opteretiti male poljoprivrednike.

‘‘Dorada sjemena se treba učiniti fleksibilnijom‘‘, rekla je Marijana Petir, predsjednica saborskog Odbora za poljoprivrednu koja je od Europske komisije zatražila da zemlje članice EU podjele iskustva reguliranja tog pitanja u svojim zakonima.

Komisija sukladno zakonodavstvu EU pripisuje da se na tržište može stavljati samo certificirano sjeme. Što se tiče zaštićenih sorti, objasnila je Petir, na tržištu se može koristi sjeme s poljoprivrednog gospodarstva, međutim u tom slučaju nositelji trebaju platiti određena prava i nakrade od kojih su mali poljoprivrednici izuzeti. Primjerice, u Portugalu se može proizvoditi sjeme ako se ne misli njime trgovati.

Što se tiče dorade zakoni su drugačiji u velikom broju članica. U Austriji ili Litvi poljoprivrednici mogu doraditi sjeme za vlastite potrebe, u Portugalu za to moraju imati zaposleno stručno osoblje.

‘‘U hrvatskom zakonu tražimo da se članak 16 i članak 17 izmijene tako da mala gospodarstva ne moraju raditi certificiranje i doradu, da to piše jasno. Isto tako, da se omogući poljoprivrednim gospodarstvima da sama rade doradu pod propisanim uvjetima‘‘, kazala je Petir.

Ivica Delić, načelnik Sektora fitosanitarne politike Ministarstva poljoprivrede izjavio je da trenutni postojeći zakon o sjemenu zastario te nije harmoniziran s drugim elementima zbog čega su bile potrebne izmjene. Ulaskom u EU, 2013. Hrvatska je dobila na izbor tisuće sorti sjemena koji nije ispitan u klimatskim uvjetima u Hrvatskoj. Sortnim listama bi se dodatno ispitala prilagodba klimatskim prilikama u zemlji i tako bi se omogućio lakši odabir sorti za proizvodnju, objasnio je Delić.

‘‘Novi pojam koji kao takav ne postoji EU legislativi, ali pojam ‘‘Sjeme s poljoprivrednog gospodarstva‘‘, postoji da poljoprivrednici mogu proizvesti sjeme za vlastite potrebe i koristiti ga na vlastitom gospodarstvu‘‘, rekao je Delić.

Što se tiče spornog članka 16 svi koji proizvode stare tradicijske sorte na malim gospodarstvima su izuzeti iz odredbe o doradi. ‘‘Mi kao Ministarstvo ne zadiremo u razmjenu sjemena i ono nije predmet zakona‘‘ , rekao je.

Prvotni prijedlog Zakona pa i predložene izmjene i dalje generiraju značajne troškove za proizvođače. Obavezna dorada kod ovlaštenih dorađivača za gospodarstva veća od 3ha ukupne površine ili obavezna nabavka strojeva za doradu na gospodarstvu i registracija takve dorade učinila bi proizvodnju neisplativom. Marija Cafuk, proizvođačica krumpira i autohtone sorte Varaždinskog zelja prikazala je kako to praktično izgleda na jednom gospodarstvu. Cijena 1 kg sjemenskog krumpira je 10 kn, a od njega je moguće proizvesti oko 33 kg merkantilnog. Uz trenutnu cijenu otkupa od 0,3 kn/kg, gospodarstvo za tih 33 kg dobije 9,9 kn i ne pokrije niti cijenu sjemena, a kamo li sav dodatni rad i ulaganja. Zbog poremećaja na tržištu, da bi proizvođači maksimalno smanjili troškove i otvorili mogućnost nastavka proizvodnje, 80 % krumpira koji se sadi (prema podacima Ministarstva), sadi se od krumpira s gospodarstva. Za nikakve dodatne troškove jednostavno nema prostora ako želimo da proizvođači opstanu.

Budući da bi se novi hrvatski Zakon trebao poštivati međunarodne norme o pravima poljoprivrednika na sjeme te europske marketinške direktive, u raspravu se uključio i Christoph Golay,predstavnik Geneva Academy of International Humanitarian Law and Human Rights, te Antonio Onorati, član ekspertne skupine Europske komisije za izradu nove europske regulative o sjemenu. Golay je objasnio važnost Deklaracije UN-a o pravu na sjeme koja uključuje prava poljoprivrednika da očuvaju sjeme i sudjeluju u raspravama o odlukama koje se tiču zaštite sjemena i reproduktivnog materijala.‘‘Pitanje sjemena je pitanje tržišta i ekonomije, ali je to i pitanje temeljnih prava‘‘, rekao je Golay.

Robert Hadžić, iz udruge hrvatskih OPG-a ‘‘Život‘‘ i jedan od pokretača inicijative ‘‘Sjeme je naše ljudsko pravo‘‘. izjavio je da je sjeme ‘‘izrazito bitno i važno‘‘ kao polazna točka za prehrambenu suverenost. Inicijativa, koju su u siječnju 2021. zajednički pokrenula hrvatska udruga održivog uzgoja Biovrt u suradnji s Hrvatskom udrugom organskih proizvođača (HSEP) i udrugom „Život“, do sada je dobila potporu 135 hrvatskih udruga s preko 25.000 članova, Hrvatske poljoprivredne komore i preko 31 000 građana. Pokretači inicijative slažu se da su najkontroverzniji djelovi zakona uvođenje pojma „Sjeme s poljoprivrednog gospodarstva“ - sjeme raznih poljoprivrednih biljaka proizvedenih i namijenjenih za sjetvu isključivo na vlastitom gospodarstvu - kojemu je zabranjena prodaja na tržištu. Drugu kontroverzu predstavlja članak 16. koji ograničava upotrebu tog sjemena na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.

Ministarstvo poljoprivrede intenzivno radi na izmjenama prvotnog teksta i prema riječima ministrice Marije Vučković, otvoreni su za suradnju i konstruktivne prijedloge izmjena. Zato je inicijativa odmah nakon okruglog stola uputila Ministarstvu poljoprivrede upit za termin sastanka za daljnje rasprave oko teksta Članka 16

Silvija Kolar Fodor, voditeljica udruge Biovrt iznijela je četiri stavke kojom se traži promjena trenutno članka 16. među kojima su da: poljoprivredni proizvođači upisani u Upisnik poljoprivrednika mogu osim kategorija navedenih u članku 13. ovog Zakona proizvoditi za svoje potrebe na vlastitom gospodarstvu sjeme s poljoprivrednog gospodarstva; da proizvod dobiven od prožetog ili probranog materijala može se doraditi bilo od strane samog poljoprivrednika ili putem usluga koje mu se pružaju; da poljoprivrednici smiju razmjenjivati sjeme s poljoprivrednog gospodarstva (poljoprivredne biljne vrste upisane u hrvatsku Sortnu listu kao i ‘‘čuvane sorte‘‘, sorte upisane na drugim sortnim listama iz članka 53, lokalne populacije i sorte koje nisu upisane u sortne liste i nisu zaštićene oplemenjivačkim pravima); te posljednje da količine koje je dozvoljeno razmjenjivati propiše ministar pravilnikom.

"Financirano u okviru programa Europske unije IMCAP"
Ovaj je projekt financiran uz potporu Europske komisije. Ova publikacija [objava] odražava samo stajalište autora te se Europska komisija ne može smatrati odgovornom ni za kakvu upotrebu informacija sadržanih u njoj.
Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. studeni 2024 00:49