Je li on nova velika američka zvijezda? Pilot je, nevjerojatno brz s Rubikovom kockom, ali i vrhunski boksač!

Svjesni smo da vam je danas u fokusu meč između Filipa Hrgovića i Joea Joycea, a s velikim zanimanjem pratit ćete i Glory 99 event na kojem će nastupiti mnoštvo regionalnih kickboksača. Međutim, dio vaše pozornost želimo usmjeriti i prema Las Vegasu, točnije prema Palms Casino Resortu.

Večeras, točnije u ranim nedjeljnim satima (oko 5 sati ujutro), svoju 13. profesionalnu pobjedu tražit će američki boksač Richard Torrez Jr., nova velika američka uzdanica u teškoj kategoriji. Ovaj 25-godišnji rodom iz Tularea u Kaliforniji, osvojio je američku boksačku javnost ne samo svojim boksačkim vještinama, nego i svojim karakterom. No, krenimo redom.

Richard Torrez Jr. pripada trećoj generaciji boksača u svojoj obitelji. Njegov djed Manuel Torrez, sin imigranata iz Meksika, bio je boksač. Otac Richard Sr. također je boksao, a Richard Jr. krenuo je njihovim stopama. No, Richard je imao potencijala i za mnoge druge stvari. Kao mladić interesirao se za šah, a srednju školu završio je s najboljim akademskim uspjehom u cijeloj generaciji. Zajedno s prijateljima bio je član školskog kluba za robotiku, a on i njegovi prijatelji skoro su završili suspendirani zbog pokušaja da razviju učinkovitije raketno gorivo, bez dopuštenja nadležnih profesora.

"U srednjoj školi više sam se volio družiti sa štreberima, nego sa sportašima.", rekao je ovaj živopisni mladić u intervjuu koji je 2023. godine odradio za talkSPORT.

Mnogi veliki boksači kroz povijest, zapravo su imali jako teška odrastanja, školu su napuštali u ranoj životnoj dobi i nisu odrastali onako kako je odrastao Torrez. Unatoč tome, Richard je također završio u ringu.

"Boks je jednostavno dio mene. Ja sam treća generacija boksača u svojoj obitelji i boks mi je u krvi. Jako sam natjecateljski nastrojen i ovo je najbolji način za saznati gdje stojim. Mislim da boks nudi jedno od najpravednijih sportskih borilišta unutar kojeg možete vidjeti koliko daleko možete dogurati.", rekao je Torrez prije nešto manje od godinu dana, u razgovoru za Boxing Scene i još je dodao kako ga je otac Richard Sr. uveo u boksačke vode, a on je i danas njegov glavni trener.

"Nitko ne voli odlaziti kući s treninga zajedno sa svojim trenerom. Kako je moj otac bio ujedno i moj trener, znali smo imati duge i teške noći, ali boks je uvijek bio dio mog života. Mislim da nije bilo trenutka kada sam razmišljao da prestanem boksati. Možda da sam osvojio zlato u Tokiju na Olimpijskim igrama, možda bih onda prestao boksati. Boks je za mene pokazatelj koliko daleko mogu dogurati, a da sam osvojio olimpijsko zlato, mislio bih da je to sve, dalje nema. Ali kako sam osvojio srebro, zadržao sm glad i želju da vidim koliko mogu dogurati, a zahvalan sam jer sada bivam i dobro plaćen."

Uspješna amaterska boksačka karijera, ali i poraz brutalnim nokautom na Svjetskom prvenstvu

Da, Richard Torrez Jr. inače je osvajač srebrne olimpijske medalje, a osvojio ju je na pretprošlim Igrama u Tokiju. Tri pobjede upisao je Torrez u Tokiju, a između ostalih, porazio je Dainiera Peru o kojem smo nedavno pisali (LINK) i sjajnog Kazahstanaca Kamshybeka Kunkabayeva. U finalu je Torrez naišao na nepremostivu prepreku, svog ponajvećeg rivala i kriptonita, Bakhodira Jalolova. Zastrašujući Uzbekistanac porazio je Torreza jednoglasnom odlukom sudaca, ali mnoge je Torrez oduševio svojim nastupom, ali i pristupom.

Naime, dvije godine ranije na AIBA Svjetskom boksačkom prvenstvu u Rusiji, Jalolov je izbacio Torreza u četvrtfinalu. Ali nije to bila "obična" pobjeda, nego pobjeda nokautom kakav se uistinu rijetko viđa u amaterskom boksu. Jalolov je pretkraj prve runde brutalno nokautirao Torreza i mnogi su vjerovali kako bi taj poraz mogao drastično utjecati na Torrezovu izvedbu u finalu Olimpijskih igara.

No, Richard je pokazao mentalnu snagu, odradio je znatno bolji meč nego 2019. protiv Jalolova i junački je pokleknuo u finalu Olimpijskih igara. Mnogi pamte i kako je Richard po završetku meča stao ispred Jalolova, htio mu je čestitati na pobjedi, ali Uzbekistanac se izderao, zatim je ramenom "zakačio" Torreza i otišao proslaviti sa svojim timom, kompletno izignoriravši Torreza koji mu je htio odati počast.

Richard Torrez i Bakhodir Jalolov

Adam Davy, PA Images/Alamy/Profimedia

Jalolov je u tim trenucima bio i profesionalni boksač sa šest profesionalnih nastupa, ali i znatno više amaterskog iskustva. Tri godine kasnije Uzbekistanac je osvojio i drugo olimpijsko zlato, a na Igrama je nastupio kao profesionalni boksač sa 14 pobjeda u jednako toliko profesionalnih nastupa. Profesionalni boksači tek na posljednjim dvama Igrama imaju pravo nastupati na OI, ali Torrez nije naročito oduševljen tim potezom.

"Nisam siguran da se pretjerano slažem s tim, da jedan takav profesioanalac ima mogućnost boksati sa svim tim mladim i nadolazećim tipovima kojima je 19 ili 20 godina. Ali između mene i Jalolova je jezična barijera, tako da ne mogu govoriti o njemu i njegovom karakteru.", istaknuo je Torrez za Boxing Scene.

Torreza pamtimo i po "kontroverznom" meču s Markom Milunom

Kad je u pitanju Torrezova amaterska karijera, Richard u počecima nije pretjerano oduševljavao na međunarodnoj sceni. Osvajao je zlatne medalje na Prvenstvu SAD-a, ali na najvećim smotrama nije uspijevao do medalje, pogotovo ne do zlata. Nakon poraza nokautom od Jalolova (2019. godine), kao da se na neki način preporodio i napravio iskorak. Fizički se dodatno razvio, nabio je ponešto mišićne mase i nizao je pobjedu za pobjedom, sve do finala Olimpijskih igara 2021. godine. Kao amater pobjeđivao je istaknuta imena kao što su spomenuti Kunkabayev i Pero, zatim Mourad Aliev, Mahammad Abdullayev, ali i naš Marko Milun.

Torrez i Milun boksali su 2019. godine na Svjetskom prvenstvu u Jekaterinburgu. Ždrijeb ih je spojio već u osmini finala, a Torrez je slavio prekidom u prvoj rundi. Pravi otvoreni rat vodili su Milun i Torrez od prve sekunde dvoboja. Milun se dvaput našao u nokdaunu, a iako je sucu jasno davao do znanja da može nastaviti s borbom, sudac je procijenio kako je Milun pretjerano uzdrman i zaustavio je meč 35 sekundi prije kraja prve runde. Uslijedila je burna reakcija hrvatskog borca koji je protestirao zbog prekida, ali trener Leonard Pijetraj brzo ga je smirio i naveo Marka da prihvati odluku suca.

Amatersku karijeru Torrez je okončao već više puta spomenutim porazom od Jalolova na OI u Tokiju, a u trećem mjesecu 2022. godine započeo je svoj put u profesionalnim boksačkim vodama. Nije Torreza u početku pratio "hype" kakav zaslužuje osvajač olimpijskog srebra. Čak ni američka boksačka javnost nije mu pretjerano vjerovala, ali Torrez je nizao pobjedu za pobjedom, nokaut za nokautom i potiho se dizao sve više na rang ljestvicama. Jared Anderson bio je konstantno opisivan kao "najveći američki teškaški potencijal", ali njegov "hype" je splasnuo nakon što ga je Martin Bakole demolirao u prošlogodišnjem okršaju. Amerima je trebalo novo ime kojem će se okrenuti i u koje će polagati velike nade, a čini se kako Torrez polako preuzima tu ulogu.

Richard Torrez trenutno je na omjeru 12-0, a čak 11 pobjeda upisao je nokautima. Mnogi su skeptični zbog njegove građe koja je atipična za jednog teškaša. Torrez je 188 centimetara visok, tri centimetra niži od Oleksandra Usyka, a Torrezov "reach" iznosi 193 centimetra (76 incha). Usporedbe radi, njegov veliki rival iz amaterskih dana, Bakhodir Jalolov, visok je 201 centimetar, a raspon ruku doseže 206 cm. Torrezova kilaža također je daleko ispod tipične teškaške kilaže. Na vaganju uoči meča koji ga čeka večeras, Torrez je težio 104 kg, pet kila manje od svog protivnika. Filip Hrgović 11 je kilograma teži od Torreza, a Joe Joyce čak 21 kg, razlika je drastična.

Naravno, na primjeru Oleksandra Usyka možemo vidjeti kako najbolji svjetski teškaš ne mora biti visok dva metra i imati preko 110 kilograma. Građa poput Torrezove ili Usykove ima svoje prednosti i mane, a na boksaču je da izvuče najviše iz onoga čime raspolaže.

Amerikanca večeras čeka Talijan koji ponekad sparira i s našim "Topnikom"

Na velikom i teškom iskušenju večeras će se naći Richard Torrez. Bit će to meč koji će zapravo poslužiti kao dobar pokazatelj njegovih mogućnosti. 30-godišnji Talijan Guido Vianello otputovao je u Las Vegas kako bi ugasio Torrezov "hype". 198 centimetara visoki Talijan s kojim ponekad trenira Luka Pratljačić, također je bivši olimpijac, ali ostao je bez medalje. 2016. godine boksao je u Rio de Janeiru, ali Lenier Pero izbacio ga je u prvom krugu. 2018. godine Vianello se otisnuo u profesionalce, a njegov "score" trenutno se zaustavio na 13 pobjeda i dva poraza.

Vianello je gubio samo od Jonathana Ricea i Efea Ajagbe, a mnogi uključujući Torreza, smatraju kako je Vianello zaslužio pobijediti Ajagbu u meču koji su odradili prije godinu dana. Nakon poraza od Ajagbe, Vianello je nokautirao Arslanbeka Makhmudova u osmoj rundi meča i trenutačno je 25. teškaš svijeta prema BoxRecu. Torrez je četiri mjesta iznad i drži 21. mjesto, ali Vianello je bolje rangiran prema krovnim svjetskim boksačkim federacijama.

IBF ga rangira kao 13. izazivača u teškoj kategoriji, a WBC i WBO drže ga na 15. mjestu. Torrez je rangiran samo na IBF-ovoj rang ljestvici, jedno mjesto iza Vianella (14.). Vianello je definitivno najveće i najkvalitetnije ime u Torrezovoj dosadašnjoj profesionalnoj karijeri, a u Vegas dolazi prepun samopouzdanja nakon što je nokautirao Makhmudova. Bit će jako zanimljivo vidjeti kako će se Torrez snaći u ovom okršaju.

Zašto je Torrez tako omiljen među fanovima?

Kao što smo ranije spomenuli, Torrez nije privukao simpatije američke boksačke javnosti samo zbog svojih vještina, nego i zbog osebujnog karaktera. U intervjuima koje je proteklih godina odrađivao za Boxing Scene, uvijek ćete moći pročitati da se radi o jako prizemljenom i skromnom mladiću, čovjeku koji ne odaje dojam nekog tko je osvojio olimpijsko srebro i trenutačno je neporažen u profesionalnom boksu. Torrez ističe kako je to stvar odgoja.

"Odrastajući u malom gradiću kao što je Tulare, uvijek sam bio pod povećalom. Ako bi se išta dogodilo, prva stvar koja bi se dogodila, prijetili bi mi da će nazvati mog oca. Ja bih se odmah smirio i molio da to ne naprave. To je nešto s čime sam se morao nositi, jer svi su poznavali mog oca. Sada ako bih nešto loše napravio, vjerojatno bi zvali Top Rank (Torrezovi promotori). Zapravo, možda bi i dalje zvali mog oca. Radije bih da zovu Top Rank, nego da me ‘cinkaju‘ mom ocu.", rekao je Torrez, dajući do znanja kako gaji osjećaj strahopoštovanja prema svom ocu.

Osim što je vrhunski boksač, Torrez uspijeva pronaći vremena za razvijanje pilotskih vještina. Ponosni je nositelj pilotske licence i silno uživa upravljajući manjim letjelicama. No, priznaje kako je bilo i nekih manjih nezgoda koje bi uzrujale njegove promotore.

"Kad bi vidjeli neka od mojih slijetanja, nisam siguran da bi htjeli da nastavim to raditi. Ali svako slijetanje je dobro slijetanje."

Richard Torrez još od malih nogu pokazivao je visoku razinu kognitivnih sposobnosti, a jedan od njegovih hobija je i slaganje Rubikove kocke. Prema osobnim navodima, dvaput ju je uspio složiti za manje od minutu.

"Mislio sam da sam ‘najkul‘ tip kad sam to uspio."

Sada je vjerojatno jasnije kako se radi o uistinu živopisnom karakteru i čovjeku koji ne pronalazi mir radeći samo jednu stvar i usmjeravajući fokus isključivo na boks. Teško bi se Torrez pronašao u nekakvom "običnom" poslu, ali svjestan je kako život neće završiti s boksačkom karijerom.

"Mogao bih raditi obični posao, ali ne bih volio raditi nešto takvo. Na što god usmjerim svoj fokus, dat ću sto posto da se ostvarim u tome. Problem je što neki poslovi nemaju krajnji cilj i to me obeshrabruje i demotivira. Boks ima jasno ostvarive ciljeve, kao što i svijet pilota ima svoje ciljeve, poput dobivanja licence. Lakše mi je ostati fokusiran na takve zadatke. Boks mi može biti ‘početak i kraj‘ samo ako planiram živjeti do 40. godine, ali mislim da boks nije ‘end game‘. Boks mi je pak nešto što će mi omogućiti da se bavim nekim drugim stvarima koje volim, onda kada boks više ne bude opcija. Nadam se da ću u boksu dogurati toliko daleko da neću morati biti primoran raditi nekakav uobičajeni posao, nego ću se moći posvetiti nečemu u čemu uživam, obradi zemlje i stočarstvu recimo. Već posjedujem jedan vrt koji me čini jako uzbuđenim, a moći ću nastaviti upravljati avionima i učiti razne nove stvari."

"Boks će mi nadam se dati podlogu da uštedim ponešto novca i postavim temelje za ono što slijedi nakon karijere. Ali boks je trenutno moj primarni cilj. To je jedna od aktivnosti koja me uistinu čini uzbuđenim, osjećaj je gotovo isti kao kada letim avionom. Ne bih rekao da boksam kako bih dospio negdje drugdje ili postao nešto drugo. Boksam jer volim boks i jer želim saznati koliko daleko mogu dogurati. Želim biti prvak i najbolji na svijetu. Nadam se kako ću jednog dana doći kući i reći ocu: ‘Hej, tata! Uspjeli smo!‘. "Želim moći reći svom gradu: ‘Hej, ljudi, vrijedilo je što ste prikazivali moje borbe u Galaxy kinu‘. Želim moći reći da mural vani nije bio uzaludan. Želim jednostavno izaći van, duboko udahnuti i reći – postigao sam ono zbog čega sam došao ovdje. Dakle, boks za mene nije način da se popravim u nekom drugom području; on je samo put da postanem najbolji boksač koji mogu biti.", završne su riječi Richarda Torreza Jr.-a, uistinu posebnog tipa.

Hoće li dogurati i do statusa "posebnog profesionalnog boksača", vrijeme će pokazati. Kao amater postigao je jako puno osvajanjem olimpijskog srebra, ali ambicije sežu puno dalje. Guido Vianello sljedeća je prepreka, ujedno i stepenica koja vodi ka top 15. Pruži li impresivan nastup protiv Talijana, Torrezu će se otvoriti vrata ka još većim mečevima.

Zanimljivo je kako će danas nastupiti i Bakhodir Jalolov. Njega u glavnom gradu Kazahstana čeka okršaj s Ihorom Shevadzutskim. Tko zna, možda se putevi Richarda Torreza i Bakhodira Jalolova opet isprepletu.