Dugo vas nismo obradovali pričom iz zlatne arhive boksa, ali danas donosimo jednu od najneobičnijih i najnevjerojatnijih priča u povijesti teške kategorije. Vrijeme radnje je 14. travnja 2007. godine, a mjesto – Stuttgart, Njemačka. U dvorani Porsche Arena odigralo se ono što su mnogi nazvali modernom bajkom iz ringa. S jedne strane – Nikolai Valuev, divovski Rus visine 213 centimetara i težine 145 kilograma. S druge strane – Ruslan Chagaev, 185 centimetara visoki lijevoruki borac čečenskog podrijetla, težak 102 kilograma, ali s lavljim srcem i olimpijskim pedigreom. Chagaeva su već u početcima njegove profesionalne karijere prozvali "Bijelim Tysonom" jer je u eri u kojoj su dominirali pretežito nadprosječno visoki teškaši prkosio svojom nižom građom.
Borba je bila najavljena kao okršaj "Golijata i Davida", no ono što se te večeri dogodilo nadmašilo je sve pretpostavke i skeptične prognoze. Jer koliko god je Valuev bio fizička sila prirode, Chagaev je bio taktička perfekcija u ljudskom obliku.
Valuev, tadašnji WBA prvak u teškoj kategoriji, nosio je sav teret svoje reputacije i dimenzija. Već je obranio naslov protiv Montea Barretta, Owena Becka i Johna Ruiza, a ime mu je odjekivalo diljem svijeta ne samo zbog snage, već i zbog impozantne pojave. Mnogi su ga nazivali "Ruskim čudovištem" i "Ivanom Groznim boksa", a način na koji se kretala njegova golema figura bio je poput hladnog rata na dvije noge – spor, metodičan, neumoljiv.
Ruslan Chagaev, u kontrastu, bio je tiha sjena u odnosu na medijski stroj Valueva. Tada 28-godišnji Uzbekistanac iz Andijana, ali čečenskog porijekla, ušao je u meč s omjerom 22-0-1. Osvajao je amaterske svjetske turnire, a 2001. je čak dvaput pobijedio legendarnog Felixa Savona – što nije uspjelo gotovo nikome. No, to je bilo u amaterima. Profesionalni ring je druga arena, a protiv Valueva sve izgleda kao Don Quijoteova borba s vjetrenjačama.
Uoči meča, mnogi su tvrdili da Chagaev jednostavno "nema s čime pobijediti" – ni visine, ni dohvata, ni sile. Ali imao je glavu. I srce. I plan.
Taktičko remek-djelo
Od samog početka bilo je jasno – Ruslan Chagaev se neće pokušati tući s divom ispred sebe, neće ga pokušati iznenaditi u njegovoj igri. Otvorene razmjene nisu bile opcija. Neće stajati ispred njega. Umjesto toga, Chagaev je proveo 12 rundi u plesno ritmu, kao lakša verzija Mikea Tysona, krećući se u lijevo-desno, pa natrag, pa opet u eksplozivne ulaske s brzim kombinacijama.
Valuev je pokušavao diktirati tempo dugim prednjim direktima i težinom svoga tijela, ali Chagaev se kretao poput pijeska koji vam curi kroz prste. Kad god bi Valuev zamahnuo, Chagaev bi već nestao – ili se pojavio ispod njegove brade s lijevim krošeom.
U trenucima kada se činilo da Valuev preuzima inicijativu, Chagaev bi hladnokrvno presjekao ritam preciznim direktima, poput kirurga koji reže točno po liniji. Nije bilo divljih zamaha, nije bilo junačkih nadmudrivanja – samo hladna egzekucija.
I kako su minute tekle, a runde se nizale, tako se i publika u Porsche Areni sve više počela naginjati malom borcu. Golijat je bio zbunjen. David nije klecao.
Kad je nakon 12 iscrpljujućih rundi sudac prekinuo borbu i sve troje sudaca donijelo jednoglasnu odluku u korist Ruslana Chagaeva (117-111, 114-114, 115-113) – dvorana je eruptirala. Prvi put u povijesti profesionalnog boksa, Valuev je bio poražen. Ne nokautom. Ne dramom. Nego – majstorijom.
Chagaev je postao svjetski WBA prvak u teškoj kategoriji.
No, više od titule – uzeo je nešto drugo. Uzeo je mit. Oduzeo je Valuevu ono što se činilo kao nepobjedivost. Srušio je iluziju da fizička veličina jamči uspjeh. I ušao u povijest kao jedan od najmanje predvidivih prvaka koje je teška kategorija ikad imala.
Nakon meča, Valuev je priznao:
– Imao je plan. Bio je bolji večeras. Ja nisam našao svoj ritam.
Bila je to rijetka i dostojanstvena izjava čovjeka kojeg je vlastita kolosalnost često činila arogantnim. Chagaev je, s druge strane, ostao smiren:
– Vjerovao sam u svoju taktiku. Znao sam da mogu izdržati. Sve sam odradio kako treba.
U narednim godinama, Chagaev će titulu izgubiti od Vladimira Klička, a Valuev će se vratiti i ponovno postati prvak – sve do meča sa Davidom Hayeom. No, ono što se dogodilo 14. travnja 2007. ostat će zauvijek kao simbol boksačke inteligencije nad sirovom snagom, srca nad masom, i – borbe u kojoj je najvažnije znati kako pobijediti, a ne samo koga.
Tog dana, u ringu u Stuttgartu, David nije samo bacio kamen. On je napisao poglavlje boksačke povijesti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....