8. kolovoza potvrđeno je kako će Anthony Joshua dobiti priliku instantno se revanširati Andyju Ruizu Jr. za prvi poraz u karijeri, kojeg mu je ovaj nanio prvog dana mjeseca lipnja. Tog istog ljjetnog dana zapravo je neslužbeno započeo ovaj meč. Jer on nije samo ono što će se dogoditi večeras u ringu Diriyah Arene. Ovo je meč u kojem su timovi ova borca brinuli o apsolutno svakom detalju, krenuvši od medija, preko pripreme boraca pa do odabira onoga što otkriti javnosti, a što pokušati što dulje moguće zadržati samo za sebe. Pokušaja plasiranja krivih informacija? Itekako se radilo i na tome.
Ovaj prvospomenuti dio bio je nevjerojatno važan. Mediji su ono kako borci progovaraju u svijet, ali isto tako kako jedan s drugim komuniciraju. Timovi prate apsolutno svaku informaciju koja dolazi iz onog drugog i potrebno je procijeniti što je tu istina, a što je zapravo "spin". Sjetimo se samo izjava Ruizovog trenera kako ga krajem kolovoza još uvijek nije bilo u dvorani te kako je u jako lošoj fizičkoj spremi. Govorilo se o tome kako je rasipnički počeo trošiti novac zarađen u prvom meču te kako niti ne razmišlja o tome hoće li u revanšu slaviti. Samo dva mjeseca kasnije, pojavila se fotografija koja je trebala na javnost ostaviti dojam kako se Andy "prepolovio". Kut fotografije bio je takav da se to vrlo lako moglo pretpostaviti i svjetski mediji jednostavno su se raspisali o tome. Joshuinom promotoru Eddieju Hearnu tako nešto ipak nisu uspjeli "prodati".
S Joshuine strane dolazilo je puno manje informacija o fizičkoj spremi. Mediji su se više zabavljali osobama oko njega pa je tako u prvi plan izašao njegov verbalni sukob s Lennoxom Lewisom, kao i savjeti da treba promijeniti trenera, ako ne i cijeli tim. Njemu je to vjerojatno dobro došlo jer se mogao u potpunosti fokusirati na svoj rad, bez da previše komunicira s medijima koji su pronašli druge načine kako Joshuu držati aktualnim gotovo bez ikakve potrebe izravne interakcije s njim. On se mogao u potpunosti posvetiti ispravljanju grešaka iz prvog meča i analiziranju Ruiza, onome čemu u prvom meču jednostavno nisu dali dovoljno pažnje, posebno nakon tako nagle promjene protivnika. Na kraju je Joshua u Saudijsku Arabiju došao vidno lakši nego prije, a to se potvrdilo na vaganju. 107.5 kilograma pokazala mu je skala, a to je težina kakvu nije imao niti u jednom meču otkako je postao profesionalac. Ruiz je na kraju sve šokirao sa svojih 128 kilograma, čak sedam kilograma više nego u prvom meču. A već tada je uz sebe ponio nekoliko "epiteta" vezanih uz pretilost odnosno debljinu.
Mnogi su se pitali zašto je to tako i što svaki boksač dobiva svojom promjenom. No, prije toga je potrebno objasniti svojevrsnu nultu rundu koju su boksači tom težinom odradili. Jako se dobro skrivala prava situacija, iako je postojala pretpostavka da će Joshua biti lakši. No, isto tako se vjerovalo da će to dovesti i do lakšeg Ruiza, što se nije dogodilo. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li to djelovati na taktike boraca, odnosno prije svega na to je li se Joshuin tim pripremao za lakšeg te na nogama bržeg Ruiza, što čini se neće biti slučaj, barem ne u nekoj značajnoj količini. Najvažniji dio taktike zapravo se odnosi na smišljanje odgovora najvećim kvalitetama protivnika i to vrlo često zna biti zapravo najvažniji faktor mečeva. Imali smo u povijesti veliki broj boksača za koje se unaprijed znalo gdje su najbolji, što im najbolje prolazi i čega se potrebno najviše paziti. I takvi su svejedno to uspijevali napraviti. Najbolji svježi primjer takvog boksača je Deontay Wilder. A ovo su ipak boksači koju posjeduju po više različitih kvaliteta i svaka je opasna po protivnika na svoj način.
Anthony Joshua do sada je bio boksač impresivne tjelesne građe, zapravo apolonske muskulature. U tim mišićima krije se snaga, ali oni su isto tako nego što treba hranu. Hrana mišićima je kisik, kisik je vezan uz kondiciju, odnosno veća potrošna istog rezultirala kondicijskim padom i umorom. To se moglo vidjeti u više Joshuinih mečeva, on je po svakom meču imao barem dvije ili tri runde tijekom kojih bi vidno usporio te iste koristio za odmor i regeneraciju. Izvodio bi manje udaraca s ciljem da se što manje troši i svjesno je takve runde gubio da bi napunio svoj "tank" gorivom za iduće runde. Te iduće runde većinom su bile one u kojima bi završavao mečeve. Najbolji primjer su mečevi protiv Vladimira Klička, Carlosa Takama i Aleksandra Povetkina. Najčešće bi te runde odmora bile peta ili šesta, gdje bi Joshua nakon toga kretao žestoko te je upravo u sedmoj završio Takama i Povetkina. Protiv Ruiza mu se taj plan izjalovio jer je već u trećoj završio dva puta na podu, i to nakon što je u istoj rundi on prvo rušio Ruiza. Meksikanac je na kraju uspio napraviti ono što ostali nisu, iskoristiti rundu odmora koju je Joshua ponovno morao uzeti. Da, napravio je to već Vladimir Kličko, no on nakon rušenja Britanaca ipak nije uspio završiti meč. Ruiz je uspio i to tako da je tijekom spomenute runde odmora kao svoj cilj postavio Joshuino tijelo. Prolazio je kroz njegove udarce da bi plasirao svoje i tako ga polako trošio. Umjesto da je u svoju najjaču, sedmu rundu, Joshua ušao kao inače, on je 1. lipnja ušao potpuno potrošen i u toj rundi meč je završio.
S pet kilograma manje, koji se većinom tiču mišićne mase, Joshua neće imati toliko snagu udaraca, ali će biti lakši na nogama. Mnogi smatraju kako će za pobjedu morati plesati 36 minuta, pogađati Ruiza s distance i ne dozvoljavati ovom da mu ulazi u tijelo. Osim toga, manja mišićna masa trebala bi mu osigurati bolju kondiciju te na taj način možda čak u potpunosti neutralizirati potrebu za tim već famoznim rundama odmora. Anthony i njegov tim bili su svjesni da na Ruizovu hrabrost i brzinu ruku moraju nekako odgovoriti, a u meču ćemo vidjeti je li ovaj način bio onaj pravi.
Zašto je Ruiz sedam kilograma teži puno je teže zaključiti. On sam tvrdi kako teži jednako kao pri prvom meču te da je tolika razlika bila jer se dobro najeo te je imao odjeću na sebi. No, ta izjava jednostavno nema smisla. Jednim obrokom je teško nabaciti jedan kilogram, a kako tek nabaciti sedam. Osim ako ste imali ekstremno skidanje kilograma prije toga, što Ruiz naravno nije. Sombero, odjeća i ručak su mu donijeli maksimalno dva kilograma, a i ta procjena je vjerojatno zaokružena na gornju vrijednost. On je svakako teži nego što je bio u Madison Square Gardenu. Težina kod boksača teške kategorije se većinom ogleda najviše u snazi udarca. Neki bi rekli "što je čekić teži, njima ćeš lakše razbiti ono što trebaš". Neka takva teorija može pronaći svoj smisao i u profesionalnom boksu. Kod Ruiza bi to moglo biti dobro, posebno ako nije izgubio na brzini, posebno nevjerojatnoj brzini svojih ruku. Pogledali smo otvoreni trening i prostim okom problem nismo vidjeli, dakle to bi trebalo biti na mjestu. Od ostalih eventualnih prednosti možemo se vratiti na gore spomenutu, odnosno ostavljanje krivog dojma na tim Anthonyja Joshue. Apsolutno svi su očekivali da će na bržeg Joshuu morati Ruiz odgovoriti svojom brzinom. Njegova glavna misija u ovom meču je skratiti distancu i doslovno ući u tijelo svog protivnika, a onda isto bombardirati. Tako je cilj natjecati Britanca da se fokusirana na obranu udaraca u tijelo, što automatski ostavlja otkriveniju bradu. Dalje znate sami, to je barem jednostavan podatak o sportu kojeg zovemo slatka znanost. Pitanje je samo hoće li Ruiz to uspjeti napraviti bržem Joshui, ako on svoju brzinu nije podigao?
Mi i dalje možemo samo pretpostavljati, analizirati i pokušavati pronaći odgovore. Ali, njih ćemo pronaći i dobiti tek kad ova dva majstora plemenite vještine uđu u ring, ostanu tamo sami sa sucem, a već poznati zvuk označi početak jednog od najvećih teškaških mečeva posljednjih godina.
Mario Katušić
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....