U Teatar Exit 4. travnja stiže kazališna poslastica ‘Vrata do‘. Riječ je o drami u kojoj se isprepliću motivi otuđenosti, nerazumijevanja, svakodnevice dvoje stranaca, a nju na scenu donose glumci Jadranka Đokić i Živko Anočić.
Dvoje obrazovanih i usamljenih ljudi u jednoj zgradi žive svoje živote svaki u svom stanu. Ako se i sretnu na stubištu, ne razgovaraju, ne primjećuju jedno drugo. Sve dok to ‘nepostojanje‘ ne prekine glasno slušanje glazbe u susjedovom stanu. Tada se prvi put ‘vide‘ Ona i On. Ovo je okosnica predstave ‘Vrata do‘, u režiji Rajka Minkovića, nastala po hvaljenom tekstu Fabricea Rogera-Lacana. Komad u kojem igraju Jadranka Đokić (44) i Živko Anočić (43) obiluje lucidnim humorom, situacijama u kojima se svatko od nas može prepoznati, dok ispod površine problematizira otuđenost i usamljenost, nerazumijevanje, razočarenje... Sve to na zagrebačku scenu Teatra Exit 4. travnja premijerno će donijeti komad ‘Vrata do‘, a o pojedinostima rada na predstavi i scenskoj igri s prijateljem i kolegom Živkom Anočićem govori glumica Jadranka Đokić.
Tko to stanuje vrata do vrata? Tko su ti ljudi?
Riječ je o psihijatrici s privatnom praksom u stanu u kojem i živi, Susjed joj je On, produkt menadžer u velikoj tvrtki. To dvoje prvih susjeda nikad se nisu susreli. Možda i jesu, no zadubljeni u svoje živote, progovorili sigurno nisu. Jedne je večeri Ona naprosto primorana zvoniti i kucati na vrata nepoznatom susjedu koji bezobzirno i sebično ne poštuje kućni red zbog preglasnog slušanja Brucknerove 7. simfonije. Taj slučajni trenutak pokreće i otvara za njih dvoje poprište razilaženja, verbalnih tirada, ali i kontinuirano preplitanje puteva.
Kako ste doživjeli taj kompleksan ženski lik, i je li vas za njegovo ‘oživljavanje‘ pomalo inspirirala stvarna osoba?
Ona je zapravo nježna osoba željna pažnje, ljubavi, prepoznavanja koja se skriva u poslu. Štiti se postavljenim zidovima izgrađenim iz raznih razloga; povrijeđenosti, razočaranosti, osjećaja neadekvatnosti do usamljenosti. Nisam se fokusirala na konkretnu, stvarnu osobu jer tekst nudi dovoljno za oživljavanje lika kakvog će mnogi prepoznati, kako u sebi tako i u drugima.
Ovaj hvaljeni komad, kako piše u najavi, realno polemizira o otuđenosti, nerazumijevanju, gubitku osobne perspektive, lucidnosti... Što biste još izdvojili da se događa u komadu, a zapravo je u stvarnom životu? Možda neki obrazac ponašanja u vašem privatnom i poslovnom okružju?
Jasno je da život nosi različita iskustva, razočaranja i kompleksnosti, ali mi je zapravo interesantna ta susjedska, na ljudskoj razini međusobna nezainteresiranost jednih za druge. Dijele istu kuću, ali strogo postavljena granica koja počinje i završava s vratima vlastitog stana odaje totalni gubitak znatiželje za onoga bližnjeg koji se nalazi iza vrata, tik do vas. Dapače, taj bližnji predstavlja samo uljeza za sebični duševni mir.
Ima li tu i neke ljubavne priče, ili je ona naprosto nemoguća sa svim tim preprekama koje razdvajaju protagoniste?
Sve racionalno i logično u ovom tekstu vodi prema zaključku o nepomirljivim i nepremostivim razlikama između ova dva karaktera. Ali tko zna? Uvijek je lakše vidjeti ono što nas dijeli i što smatramo negativnim, međutim kad ste se voljni otvoriti, upoznavati i razumjeti onog drugog... gdje odnos može otići ovisi samo o prihvaćanju, zajedničkom trudu i htijenju.
Tko se sve može pronaći u predstavi ‘Vrata do?‘
Iako istražuje kompleksne ljudske odnose, osjećaje i zamršenosti svakodnevnog života, predstava je pitka, jasno i jednostavno postavljena, tako da mislim da će naći svoju publiku. Tekst obiluje finim humorom, ironijom dva lika zatočena u vlastitoj uskoj logici i uvjerenju da su baš oni ti koji su u pravu.
Kako biste opisali energiju dok dijelite ovu scensku međuigru s kolegom Živkom Anočićem?
Teatar ‘Exit‘ spaja ljude. U predstavi ‘Pluća‘ spojio me sa scenskim kolegom sa klase i prijateljem Amarom Bukvićem, a u novoj duo predstavi s još jednim prijateljem s klase Živkom Anočićem. To mi je bilo presudno u prihvaćanju ove uloge. Upravo je nevjerojatno koliko smo se rijetko u ovih 25 godina poznanstva sreli na sceni. U HNK-u smo na angažmanu zajedno pa će se i to napokon promijeniti, jer doista uživam u našoj zaigranosti, baš se osjeti kako nas veže generacijsko razumijevanje i povjerenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....