Nikad nije išao na LiDraNo, prošao je kroz krizu identiteta sa 26 kad se prvi put našao u ulozi profesora, a danas se opušta slušajući legendarnu "Bibbidi-Bobbidi-Boo" iz Disneyjevog klasika Pepeljuga.
Poznat kao autor najuspješnijih hrvatskih suvremenih romana, Kristian Novak (45) inače živi "dosadnim" životom, a volio bi kad bi isti bio još dosadniji. Osim što je pisac, Kristian je još i sveučilišni profesor, suprug i otac. I dok je oduvijek htio imati obitelj jer je sam ostao bez oca kao dijete, pa je danas otac dviju djevojčica, Lane (10) i Marte (8), te najmlađeg sina Tome (6), kao i Mirnin suprug (42), put do katedre na Filozofskom fakultetu ipak je imao više skretanja.
Sportska nada
Rođen i odrastao u Svetom Martinu na Muri, gdje su postojale samo dvije opcije - nogomet i karate, kao klinac počeo je trenirati karate jer nikad nije bio dobar s loptom. Profesionalno se bavio sportom do svoje 30., a upravo su ti počeci bili formativni ne samo za njegov sportski put, već kompletnu osobu. "Vodili su nas mladi dečki, dva odlična trenera koja su imali tradicionalni pristup. Prve tri godine učio se samo fond tehnika i stava prema svijetu, protivniku, ali i prijatelju. Kasnije sam nastavio trenirati i u Čakovcu, i u Zagrebu na faksu", prisjeća se Kristian.
Bilo je to intenzivno razdoblje u njegovom životu, pa je od 16. do 30. bio i u hrvatskoj reprezentaciji. Najveći uspjeh doživio je 2006. kad je osvojio srebro na europskom prvenstvu, ali najviše je na sport gledao kao na priliku za klinca sa sela. "Zahvaljujući sportu bio sam u Brazilu, Japanu, Amsterdamu, Istanbulu, Milanu, Tenerifeu... Bila mi je to prilika da se nametnem i puno putujem, a uz to sam volio taj sport", kaže i dodaje da mu izlazak iz sporta nije bio toliko traumatičan jer je znao što želi - osnovati obitelj i provoditi istraživanja na fakultetu.
S Pravnog na Filozofski
Danas je jedan od najdražih (op.a.) profesora na germanistici, no prije završenog dvopredmetnog studija germanistike i kroatistike, bio je propali student prava. "Moji prijatelji su išli na pravo, pa sam išao i ja. Imao sam manjak vizije, a istovremeno sam se uzdržavao sportom, kroz stipendiju i vođenje treninga. Ključna osoba bio je Saša Božić, moj cimer na Šari (Studentski dom Ante Starčevića u Zagrebu), danas kazališni redatelj, tada brucoš na kroatistici i komparatistici. Stvari koje je čitao, ljudi s kojima se družio - sve mi je to bilo zanimljivije. Tako sam i ja odlučio da ću se prebaciti, a igrao sam na sigurno - njemački sam znao jer smo gledali austrijsku televiziju, slušali njihov radio i čitali stripove koje su donosili prijatelji staraca iz Njemačke", kaže Kristian i dodaje da mu je bilo teško priznati mami, ali je i ona shvatila da je to dobra odluka kad je vidjela da mu se digao moral. Danas, kad bi birao zanimanje, htio bi biti knjižničar ili javni bilježnik, a na pitanje zašto, odgovara kratko: "Nećemo u detalje, jasno je zašto".
Istina je da je oduvijek bio tip koji je izmišljao priče i zamišljao kako bi nešto moglo izgledati. Nastavak Top Guna u glavi je imao davno prije nego što se uopće pričalo o istome, ali nije se smatrao talentiranim za pisanje. "Nisam nikad išao na LiDraNo ili tako nešto, jedino sam znao da sam dijete koje voli pričati priče", kaže danas višestruki dobitnik raznih nagrada za njegova književna ostvarenja, redom romane "Črna mati zemla", "Ciganin, ali najljepši" i "Slučaj vlastite pogibelji".
Od asistenta do pročelnika
No, u ulozi pisca nalazi se povremeno, dok njegova svakodnevica izgleda drugačije. Dan mu započinje i završava u obiteljskim ulogama pa se tako budi oko sedam i doručkuje ‘nešto s chia sjemenkama‘, vozi Tomu u vrtić oko devet i nakon toga dolazi na faks gdje ga čeka nastava i ocjenjivanje radova studenata, a kako je trenutno pročelnik odsjeka, tako i hrpa administracije i sastančenja koja, kaže, baš teško podnosi. a Filozofskom fakultetu u Zagrebu predaje od 2005., a 2012. prelazi na Odsjek za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci, gdje napreduje do zvanja izvanrednog profesora. Od 2021. opet je na zagrebačkoj germanistici. No, počeci su mu u toj profesiji, prisjeća se, bili teški.
"Znao sam se nakon predavanja vratiti u kabinet i samo gledati kroz prozor, ono... ja to ne mogu. Mislim da sam tada bio predmet sprdnje, predavao sam ljudima s kojima sam donedavno slušao predavanja. I onda sam se počeo prisjećati profesora koji su meni bili zanimljivi i krenuo sam ih imitirati. Transfer znanja ne događa se ako nije svima dovoljno ugodno, ali niti ako su svi propušteni. S nekim grupama odmah klikneš, s nekima se boriš do kraja semestra", kaže Kristian.
Otac i suprug
U ulozi oca ipak se brže snašao. Na početku "karijere" supruga i on našli su se pred najvećim izazovom - bebom koja ne spava. Te 2014. ušao je u dnevni ritam za koji smatra da se ne može dugoročno izdržati, na koji je i sam gledao snobovski i podcjenjivački prije nego što je dobio dijete. "Nećemo mi tako", mislio je.
"Mirna i ja dežurali smo po četiri sata i jedno jutro ja sam pazio od tri do sedam. Beba je spavala je do pet, tad se probudila i u očima sam joj vidio ‘carpe diem‘, nema više spavanja. Bilo je ljeto i promijenio sam joj pelenu više puta, svanulo je sunce, nahranio sam je, igrali smo se, izašli u šetnju, otišao sam na tržnicu, u međuvremenu sam je opet presvukao i tek onda smo došli doma. I tad sam vidio da sat pokazuje da je tek sedam i 15 minuta. Ja sam proživio cijeli život u ta dva sata, a dan nije zapravo ni počeo", prisjeća se.
Mlađa kći Marta bila je dobar spavač, ali je razvila, kaže tata, "gen za samouništenje" kad je prohodala, dok je Toma opušten i super lik koji malo govori, ali kad progovori, je sve pametno. Kristian je kroz ulogu oca postao strpljiviji, a najdraži su mu trenuci kad komunikacija s djecom prijeđe iz sfere onoga što se mora u neki razgovor koji će ih dovesti do toga da se nasmiju ili začude. Najteža mu je pak kad mora arbitrirati između djece. "Na to te ne može ništa pripremiti, to je funkcija i uloga gdje nikad ne možeš biti sto posto u pravu", govori Kristian.
Tko je Kristian Novak?
U moru obaveza i "moranja", postavlja se pitanje - tko je Kristian Novak kad nije ni u jednoj ulozi?
"Pojma nemam, bilo bi lijepo znati odgovor na to", odgovara zamišljeno i zabrinuto. Zatim entuzijastično govori da zapravo ima još jednu ulogu - pjeva u mješovitom zboru Izvor u župi sv. Josipa na Trešnjevci koje se pridružio 2009. kad je tražio zanimaciju nakon sporta.
"Super nam je ekipa koju vodi Ivana Jelinčić, a nastupali smo s Edom Maajkom, Oliverom, zadnje sa sastavom Mangroove. Malo doprinosim zboru, ali zato puno dobivam od njih", govori ovaj praktični vjernik.
Opisuje se kao funkcionalni introvert koji jako cijeni samoću i izolaciju, što je čudno s obzirom na to da živi u stanu s troje djece i zecom Lilom na kojeg je morao pristati jer je bio dio roditeljskog para koji nije htio psa u stanu.
"Šalu na stranu, ne treba se previše junačiti. Koliko god volim pomoći rješavati ljudima probleme, sam ću dosta teže zamoliti za pomoć, barem mi se tako čini", iskreno priznaje Novak koji nije ni veliki ljubitelj putovanja, koncerata, glazbe kao takve...
"Moja supruga je luda zbog toga", kratko govori i priznaje da većinu vremena sluša glazbeni izbor djece, a kad je sam, voli pustiti Vojka V, islandski bend Sigur Rós i Disneyjeve hitove poput glazbe iz crtića Tarzan, Herkules, Pepeljuga, Ljepotica i zvijer.
Poteglo se tako i pitanje filma "Črna mati zemla" o kojemu se govori još od 2015., a poučen iskustvom iz prošlosti, odlučio je da više neće ništa o tome govoriti. "Kad su prodana prava, prijatelji su me pitali kad ćemo gledati film. Ja sam rekao da se dogodine (2016.) snima, znači godinu nakon (2017.) smo u kinima. Nebojša Slijepčević je toliko precizan u svojim vizijama i toliko realan da mu se uopće ne želim miješati u posao - to je sad njegova beba. Film se dosta razlikuje od knjige, ali opet ima sve elemente. Ideja je da film dodatno nadogradi priču", govori Kristian i kao primjer daje ekranizaciju knjige "Klub boraca", njegov omiljeni film koji je gledao deset puta. O tome kad bismo mogli gledati novi film, tko će u njemu glumiti niti o čemu će se raditi, Novak je odlučio zadržati za sebe i ostati misteriozan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....