Kolumna Ksenije Erker: Od 15. godine pjevam prateće vokale i stišavam u sebi bijes i tugu zbog nepravde na estradi

Toliko sam oduvijek bio ružan da su mi roditelji kao malom govorili: "Ako ti neki nepoznati striček ponudi bombone da odeš s njim - ti svakako idi!" Tako počinje jednu od svojih knjiga Woody Allen. Jako mi je bliska ta vrsta humora, kao i cijeli Allenov filmski opus. Silno volim duhovite ljude i imala sam sreće družiti se godinama s nekima od njih. Za ovu današnju kolumnu napisala sam vam tekst o nekom svom starinskom feminizmu (uopće nije loš), ali će on malo pričekati jer mi se prije nekoliko dana, potpuno neočekivano, dogodila jedna nezaboravna večer koju želim podijeliti s vama. Nastup Stjepana Jimmyja Stanića u jednom kafiću-klubu u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu.

Tko god zna Jimmyja, staro i mlado, zna za njegovu posebnu duhovitost koju on dijeli s publikom na svojim nastupima između besprijekorno otpjevanih pjesama, od evergreena, jazz standarda pa do "Dimnjačara" i sličnih starih lascivnih pjesama koje izvodi u duetu sa svojom Barbarom, šarmantnom partnericom, suprugom, a u njihovim godinama, usudila bih se reći, sa svojom bezuvjetnom ljubavi. Dakle, izvanserijski pjevač, muzičar, kontrabasist, Jimmy Stanić je prije nekoliko dana održao koncert sa svojih 96 godina. Kad je prije dvije godine Tony Bennett preminuo, naš Jimmy je postao najstariji izvođač na svijetu koji aktivno radi, nastupa i pjeva - i to kako! Od svoje petnaeste godine pjevam prateće vokale pjevačima, pa tako i Jimmyju Staniću i odonda do danas na sve načine stišavam u sebi bijes i tugu koliko u našoj, nazovimo je, estradi ima nepravde. Jedna od većih nepravdi tiče se baš Jimmyja. U svojoj više od 70 godina dugoj karijeri odavno se upisao u grupu pjevača poput Franka Sinatre, Deana Martina i Tonyja Bennetta koju krasi "nepodnošljiva lakoća pjevanja", a mi u ovoj našoj maloj zemlji nismo to dovoljno glasno priznali ni nagradili. Je li Jimmy oduvijek bio za nas preveliki i "presvjetski", jesmo li se bojali nekom takvom dati prostor koji se redovno čuva za osrednje ili podobne, ma tko će ga znati.

Ksenija Erker

DARKO TOMAŠ CROPIX

Sjećam se kad sam došla prije pedesetak godina na radio u Šubićevoj snimati prateće vokale Jimmyju, u režiji za tonskim pultom sjedi ton majstor Radan Bosner i ja ga pristojno pozdravim i pitam: "Kako ste Radane, što ima?" A on će: "Evo sjedim tu već 20 godina i čekam da Jimmy otpjeva neki ‘falš‘ ton, neku krivu notu, ali to se očito ne može dogoditi!" Jimmy je sve ženske zvao Mimi, pa kako bi god one reagirale, dočekalo ih je: "Voli te Jimmy". U našu muzičarsku Slasticu (nekadanja slastičarnica u Teslinoj ulici), gdje se između 12 i 14 sati skupljao muzičarski svijet, dolazio je i Jimmy. Ja sam tada markirala zadnja dva sata u gimnaziji ako je škola bila ujutro da bih mogla biti tamo s muzičarima iz orkestra i bendova, aranžerima, dirigentima, skladateljima koje sam doživljavala kao svoju drugu obitelj. Interesantno, baš mi pada na pamet da tamo nikad nisu dolazile "zvijezde".

Pričalo se uvijek i neprekidno o glazbi, dogodovštinama s turneja, koncerata, snimanja, puno smo se smijali prozivajući jedni druge i za uspjehe i za propuste. Sa svojih 17 godina bila sam zgodna mlada cura uskog struka i povećih bokova, uvijek nasmijana, kad mi je ničim izazvan prišao Jimmy i rekao: "Znaš, Mimi, ja te već jako dugo promatram i ti si baš onak‘ mačka za zimu!" Njegov je humor uvijek stvar trenutka, situacije, ma trebalo je samo stajati kraj njega neko vrijeme da bi se zabavljali i do suza nasmijali. Nikad nije imao svoj show na televiziji i nikad nije dobio dovoljno priznanja za svoju izvanrednu muzikalnost i besprijekorno pjevanje, sviranje i muziciranje. Najčešće je nastupao, kao i sad prije nekoliko dana, u manjim prostorima, klubovima jer arene i drugi veliki prostori su za neke druge. Publika je na Jimmyjevim nastupima nasmijana, zadovoljna i pomalo nesvjesna da je osim zabave dobila i dragocjeni glazbeni doživljaj. I sad, nakon ovog koncerta, stajala sam u prostoru za koji sam znala da Jimmy kroz njega mora proći i evo ga pod ruku sa svojom Barbarom. Natjerala sam sve ljude oko sebe da se dignu i plješću, vikala sam bravo, a Jimmy nas je pogledao i rekao Barbari: "Gle, Erkerica je tu", a onda meni: "Kaj je bilo dobro?" - Jimmy, voli te Mimi!