U pozadini tračanja često se nalaze zavist, ljubomora, ljutnja, nesigurnost, nedostatak samopouzdanja, želja za natjecanjem, specifičan osjećaj inferiornosti i slabe granice - što su više izraženi, osoba ima veću potrebu za tračanjem
S trećom sezonom kultne serije "Bijeli lotos" redatelja Mikea Whitea valja biti strpljiv, jer je tek sedma epizoda u cijelosti na nivou onoga što smo gledali u ranijim sezonama. U ovoj su sezoni likovi gostiju puno interesantniji od likova zaposlenika tajlandskog resorta, a među njima su najveću pozornost privukle tri glamurozne američke prijateljice i njihov toksičan odnos o kojem su se raspisali ženski magazini diljem svijeta. Slavna holivudska glumica Jaclyn Lemon došla je u ekskluzivni tajlandski resort s dvjema prijateljicama, Kate i Laurie, s kojima se druži od devete godine. Žive u različitim gradovima i ne viđaju se često, što je vjerojatno i pripomoglo da taj odnos opstane do srednjih 40-ih.
Iza početnog oduševljenja, osmijeha i komplimenata kojima se časte na površinu postupno izbija njihovo licemjerje i nemogućnost da jedna pred drugom budu autentične. Prve pukotine u trokutu otkrivaju se po uzoru na "Tri nonice" Drage Gervaisa, kada u svakoj sceni u kojoj jedna napusti prostoriju druge dvije ne propuštaju mogućnost ogovaranja i seciranja detalja njenog života. Iz tih rečenica izbija njihova potreba za nadmoći i uvjerenje da su puno bolje od one koja je predmet ogovaranja. Suština tračanja je u potrebi da se osobu koju se trača porazi i baci na pod, tračanje je kao vid pasivne agresije ponekad u tome učinkovitije od pravih udaraca i ono nipošto nije samo ženska osobina. Muškarci također tračaju.
Za ženska je toksična prijateljstva neparan broj osobito nespretan i nesretan, kao da je jedna od njih uvijek višak koji se ne uklapa. Kako je Jaclyn platila ovo putovanje, a ujedno je i najuspješnija, nadmoć je na njenoj strani. Nakon dolaska u resort Kate i Laurie joj se ulaguju i govore joj da je prelijepa, no Kate je u toj disciplini puno vještija. Na trenutak se zapitate koliko im je stvarno godina, jer fizički zrele žene razgovor vode poput djevojčica. Treća prijateljica, Laurie, nekad je vjerojatno radila isto, no dok njih dvije pričaju u superlativima o svojim brakovima, ona je njujorška odvjetnica koja se nedavno razvela, pa nema podlogu za pretvaranje da vodi savršen život. Povlači se u sobu pod izgovorom da je umorna, a kad zaplače u sobi, vidimo stvarnu ženu koja je na tom putovanju sama. Mike White znalački secira jezik ogovaranja.
Navodno se poput Trumana Capotea, slavnog američkog pisca, družio s brojnim slavnim ženama koje su mu se žalile na odnose s prijateljicama. Kad Jaclyn i Kate ostanu same, najprije beskrajno hvale Laurie koju toliko vole, zapravo je sjajna. No, razvod ju je jako pogodio. Kod spomena te strašne riječi njihova se lica uozbilje, potom se na njima pojavi hinjena zabrinutost. Ovo je trenutak lažne bliskosti koja se privremeno stvara tek kada ogovaraju i pretresaju detalje prijateljičina života, a ta zabrinutost je samo još jedna maska kakve stalno mijenjaju. One nisu istinski zainteresirane jedna za drugu, razotkrivanje detalja nečije privatne kalvarije služi im kao potvrda nadmoći dok se vlastiti porazi brižno skrivaju. Upravo zbog nepostojanja stvarne bliskosti, tračanje će se ponoviti, samo u drugom sastavu. U tom slučaju će Laurie i Jaclyn ogovarati Kate, a povod će biti njeno političko uvjerenje, moguće je da je ta bogato udana žena koja živi u Teksasu i koju zapravo ne poznaju glasala za Trumpa.
U pozadini tračanja često se nalaze zavist, ljubomora, ljutnja, nesigurnost, nedostatak samopouzdanja, želja za natjecanjem, specifičan osjećaj inferiornosti i slabe granice. Što su više izraženi, osoba ima veću potrebu za tračanjem. Nije se preporučljivo povjeravati osobi koja puno trača, velika je vjerojatnost da ima slab kapacitet za čuvanje tajne.
Drugi je čest sastojak toksičnih ženskih prijateljstava takozvana "iskrenost", kojom se maskira zabrinjavajući nedostatak empatije. Moja je poznanica bila u duljoj vezi koja je bila nalik na slijepu ulicu. Sastajala se s muškarcem koji joj se sviđao, njihovo viđanje je bilo tajno. Željela je produbiti taj odnos, dosadilo joj je da se po gradu skrivaju, a vikendima odlaze u Opatiju, ali on je i poslije šest mjeseci imao iste izgovore; s bivšom nije podijelio imovinu, a emotivno još nije spreman za ozbiljnu vezu. Iako joj se još sviđao, odlučila je prekinuti tu vezu. Poslije raskida je patila, ali nije mu se više javljala, iako joj je s vremena na vrijeme slao poruke u kojima je molio da se nađu. Smatrala je da mu je dala dovoljno vremena. Jednog je dana došla na kavu s prijateljicom, a on je na terasi kafića sjedio okrenut leđima. Pokraj njega je sjedila mlađa ženska osoba koju je držao za ruku. S prijateljicom je zamijenila stolac, da ne gleda u taj prizor. Čim su sjele, njena je prijateljica pogledala u njihovom pravcu i rekla: "Kako je lijepa. Mlađa je od tebe. Vidiš da on želi vezu, samo je nije htio s tobom."
"Kako mi možeš to reći?" upitala ju je dok je miješala kavu i pokušavala razabrati je li je više zaboljela situacija za drugim stolom ili njen opis, koji je čula od osobe koju naziva prijateljicom. Slika njih dvoje ju je štrecnula, ali taj ubod bi je baš poput komarčeva peckao par dana. Prijateljica ju je svojim riječima pogodila ravno u trbuh i izbila joj zrak, trebalo joj je dugo da se sabere. Ja sam ti prijateljica, moram biti iskrena, govorila joj je ova. Ne želim te lagati, što imaš od toga, bilo je objašnjenje koje joj nije donijelo utjehu. Nećemo se više družiti, rekla je i ustala. Platila je kavu koju nije okusila i otišla iz kafića. Žene koje imaju obrazac loših ljubavnih veza često njeguju i toksična ženska prijateljstva. Umjesto razmatranja koliko se dugo znamo ili što smo sve prošle, potrebno se zapitati: kako se osjećam pokraj prijateljice? Je li me u stanju podržati? Mogu li joj se nečim pohvaliti? Je li ovaj odnos dvosmjeran? Zdrav prijateljski odnos nalik je na zdrav ljubavni odnos. U nastavku "Bijelog lotosa" vidimo da su i sretni brakovi tih žena samo fasada, baš poput njihovih dugogodišnjih "prijateljstava" u kojima je najvažniji dio natjecanje.
Žene koje razvijaju toksična prijateljstva sklone su promjeni prijateljica poput čarapa, kao i pomirbama i vraćanju u iste odnose nakon određenog vremena. U pozadini njihova ponašanja su duboke povrede iz djetinjstva, na kojima je potrebno raditi. Karakteristično je da se ne razgovara iskreno o tome što se dogodilo, niti zbog čega su se posvađale, tako se izbjegava i odgovornost i preuzimanje krivnje. Često su u stanju reći da ne znaju zbog čega su se posvađale. Odnos se nastavlja ondje gdje je stao, ista dinamika će se nastaviti, sve dok ih trač ne rastavi.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....