Iva Petković piše o važnoj rutini koji je usadila sinovima, a i sama je obožava: "Da se razumijemo, u početku nije išlo baš glatko"

U ovo ludo i ubrzano vrijeme zanima me podatak, ako on uopće postoji, koliko djeca danas čitaju. Ali baš ono skroz mala djeca od najranije dobi, ili možda da malo bolje formuliram pitanje i budem konkretnija – koliko danas roditelji čitaju svojoj djeci u najranijoj dobi?

Baš sam neki dan u kinu s djecom gledala crtić bajku i sam naziv mi je budio sjećanja na najranije djetinjstvo i čitanje raznih sličnih bajki, basni i ostalog. Moram priznati da kao dijete nisam voljela čitati lektire, ali sam obožavala provoditi vrijeme u knjižnici, čak sam i doma osmislila igru knjižničarke sa knjigama i karticama u njima. Sve sam redom maltretirala da se igraju sa mnom i posuđuju knjige u mojoj knjižnici. Voljela sam, zapravo obožavala slušati mamu dok mi čita priče i to uvijek iznova s prvobitnim entuzijazmom. Ja osobno sam tek zavoljela čitati u srednjoj školi kada sam čitala ono što sam željela, bez ograničenog pročitanog roka.

Nikad nisam voljela bilo kakvo određivanje rokovima, i stoga mi je čitanje lektire uz ostale obaveze predstavljalo baš veliki napor.

U međuvremenu sam postala pravi bookworm (knjigaški moljac) i svaki slobodan trenutak koristim da čitam. Čak sam po završetku srednje škole pročitala sve lektire koje nisam stigla u školi, poput Ane Karenjine, Otac Goriot, gospođica Bovary i slično, jer nekako smatram da je to dio opće kulture.

I ono najvažnije, u srednjoj školi i danas istu knjigu percipiram na potpuno drugačiji način. No ipak, to je trenutno manje važno, ali htjela sam napraviti samo kratku uvertiru u ono što želim ovom kolumnom naglasiti.

Čitanjem knjiga, od najranijeg djetinjstva, krenuvši od Andersenovih bajki, nevjerojatno utječe na razvoj djetetova mozga, pritom širi vokabular, uči disciplini i zasigurno pojačava koncentraciju, dok po meni ono najvažnije zbližava roditelja i dijete. Nevjerojatno je koliko dječja mašta može proraditi na pozitivan i zanimljiv način ako od najranije dobi sluša priče za djecu. U najmanju ruku, magija iz raznih bajki vodi ih na razna mjesta, upoznaje s raznim likovima, dogodovštinama, dobrim ljudima i zlikovcima. Već od najranije dobi susreću se s nedaćama stvarnog, ali i nestvarnog života. Imaginarni likovi zauvijek će ih pratiti i kroz razne poslovice i pouke koje su im slali kroz slikovnice i priče, a kasnije će ih voditi i kroz njihov život i mnoge situacije.

BILJANA BLIVAJS/CROPIX

Taj kratki, ali vrlo važan ritual ja sam sa svojom djecom ponavljala svaki dan u isto vrijeme, tik pred spavanje. Nakon što bi se okupali i legli u krevet, oni su htjeli da im čitam priče jer su time dobili više vremena da budu budni, a meni je to bilo odlično jer sam ih na vrlo jednostavan način uspavala.

U početku su to bile bajke, zatim Marvelove priče (koje ja jedina očito ne volim, ali bila sam u manjini pa sam popustila), a sad zadnje to su već i lektire. Naravno, da se razumijemo, u početku to nije išlo baš glatko, ali vrlo brzo, s upornošću, je čitanje ušlo u njihovu rutinu.

Nekako sam ponosna bila kada su samoinicijativno željeli sa mnom ići na Interliber i kupiti sebi knjige za svoju zalihu. Bez obzira što su to bili i poneki stripovi, i možda neki manje poznati naslovi, sama inicijativa za mene je bila jako pozitivna.

Nevjerojatna je ta moć knjiga kojom doslovno uronite u neki sasvim novi svijet, nečiji život ili slično, te razne životne probleme, strahove i borbe možete promatrati iz drugačijeg ugla ili perspektive, a zatim i uvidjeti razne načine koje netko koristi kako bi ih savladao.

Ovako razmišljajući, čak i same bajke učile su nas o dobroti i o zlu, na kraju ipak uvijek je dobro pobjeđivalo zlo, jer kako i kaže svaka bajka na kraju priče: “i živjeli su sretno zauvijek.” Već tu učimo da ćemo se u životu susresti s raznim izazovima i problemima, ali istina, pravda i dobrota uvijek na kraju svake priče pronađu svoj put i pobjeđuju laž, nepravdu i zlo. To su razne poruke koje već u najranijoj dobi djeci ostaju u glavi, i nesvjesno znaju da je to ispravno. Isto tako, basne su nam najčešće bile s određenim poukama i time pomažu djeci da upoznaju svijet oko sebe te razvijaju svoju maštu na vrlo zanimljiv način.

Naravno, tu je i vrlo koristan i edukativan sadržaj koji zaista možemo pronaći samo u ponekim knjigama, ali to već otkrivaju sami i puno kasnije. U kasnijoj dobi važno ih je poticati da sami izaberu knjigu koju žele, da čitaju i razvijaju svoj mozak i riječnik istovremeno.

Postoje djeca koja će to voljeti više i djeca koja će to voljeti manje, ali vjerujem da će većini čitanje predstavljati zadovoljstvo u kasnijoj dobi ako su kao mali slušali priče i čitali slikovnice. Danas, pogotovo kada im je glava u telefonu, PlayStationu, TV-u i slično, mislim da je zaista na nama da ih barem koliko možemo maknemo od toga, a kroz čitanje je to vrlo jednostavno i na kraju krajeva za njih učinkovito, edukativno i zabavno. Zato smatram da je važno čitati svojoj djeci od rođenja da steknu ljubav prema koricama i slovima i sami postanu jednog dana vrsni čitači, te isto ponavljaju sa vlastitom djecom. Oduvijek je to bilo bitno, ali u ovo današnje vrijeme pogotovo. Osim svega toga, dokazano je da utječe na razvoj emocionalnih i kognitivnih vještina, logičkog razmišljanja, poboljšanju koncentracije i pažnje.