EKSKLUZIVNO

ABU HAMZA: DRŽAVNI NEPRIJATELJ NA SLOBODI Vođa selefijske zajednice pušten je iz pritvora u Sarajevu nakon sedam i pol godina. Optužnica nikad nije podignuta.

Karizmatični vođa selefijske zajednice, Sirijac koji je u Bosni 90-ih ratovao u jedinici El mudžahid, pušten je iz pritvora u Sarajevu nakon sedam i pol godina. Optužnica nikad nije podignuta. Dok priprema tužbu protiv BiH Europskom sudu za ljudska prava, iz Vlade panično upozoravaju: On je potencijalna prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Ne želimo ga u Bosni
 Snimke: Privatni arhiv








Bosna i Hercegovina je na slučaju mog oca, Imada al Husina, pokazala da je nesposobna. Vlasti su njegovim pritvaranjem htjele pokazati EU da se bore protiv 'terorizma', a onda su ga oslobodile upravo na zahtjev EU – kaže u ekskluzivnom razgovoru za Globus Nudžejma Softić, kći Imada al Husina, poznatijeg kao Abu Hamza, koji je prošlog tjedna, nakon sedam i pol godina, pušten iz Imigracijskog centra BiH u kojem je bio u nekoj vrsti pritvora. Sedam i pol godina trajali su pokušaji vlasti BiH da Imada al Husina, porijeklom iz Sirije, deportiraju iz BiH. Razlog za to je odluka vlasti u Sarajevu da ga proglasi prijetnjom po nacionalnu sigurnost. Nudžejma Softić, njezin otac, ali ni bilo tko drugi, nikad nisu saznali zbog čega je konkretno Imad al Husin bio proglašen prijetnjom po nacionalnu sigurnost.

“Razlog pritvaranja je, citiram sadašnjeg ministra sigurnosti, to što je Abu Hamza ‘prijetnja nacionalnoj sigurnosti, čime je proglašen na osnovi tajnih dokaza’. Tim tajnim dokazima nismo imali pristupa niti mi niti naši odvjetnici niti bilo tko. Jednom prilikom novinar Al Jazeere inzistirao je na odgovoru na to pitanje kod sadašnjeg ministra sigurnosti Mektića, koji je tada rekao, citiram, da ‘netko ne mora biti prijetnja da bi ga zatvorili, može biti potencijalna prijetnja’. Njegova sam kći, ali sam mnogo puta ponovila – ako je moj otac kriv za bilo što, neka ga optuže i neka mu za to sude. Neki ratni zločinci bili su u pritvoru manje od sedam godina, a on je na osnovi ničega odležao sedam i pol. S obzirom na okolnosti, mi smo sigurni, a sve više i javnost, da oni zapravo nemaju ništa protiv njega, jer da su imali, prvo bi njima u interesu bilo da to iznesu i da ga se riješe. Smetao im je zbog izgleda, zbog brade, zbog toga što su htjeli u Europsku uniju preko njegovih leđa – da pokažu da se bore protiv ‘terorizma’ – i na kraju im je ta ista Europska unija uvjetovala usvajanjem zakona koji ga je oslobodio Imigracijskog centra. Ova država je kroz slučaj Imada al Husina pokazala da je nesposobna”, kaže Nudžejma Softić, pojašnjavajući da izlazak iz pritvora njezina oca ustvari ne predstavlja volju vlasti u BiH, nego je posljedica usklađivanja zakonodavstva BiH s pravnom stečevinom EU. BiH je, naime, u procesu pridruživanja EU te je nedavno uputila zahtjev za članstvo pa je usklađivanje domaćeg zakonodavstva s europskim standardima dio tog procesa. Jedan od zakona koji su morali biti promijenjeni je i onaj koji se odnosi na imigracijski pritvor.

Za razumijevanje cijelog konteksta priče nužno se vratiti desetak godina u prošlost. Imad al Husin bio je jedan od nekoliko desetaka naturaliziranih državljana BiH koji su porijeklom iz arapskih zemalja. Svi oni su u BiH uglavnom došli tijekom rata. Radilo se o nekoliko stotina osoba porijeklom iz gotovo svih arapskih država. Dolaskom u BiH uglavnom su se smjestili u srednjoj Bosni, odnosno u selima u okolici Maglaja, Travnika... Po dolasku u BiH skoro svi su postali pripadnici jedinice koja je nosila naziv El mudžahid. Ta je jedinica djelovala u sastavu Trećeg korpusa Armije RBiH. No, iako je formalno bila u sastavu Armije RBiH, bila je u znatnoj mjeri samostalna u odlučivanju i sudjelovanju u borbama. Imad al Husin bio je pripadnik te jedinice, u kojoj se bavio logističkim poslovima. Dio pripadnika El mudžahida odmah po okončanju rata napustio je BiH i otišao ratovati u neke druge države. Većina ih je tijekom boravka dobila državljanstvo BiH, a dio je njih, poput Abu Hamze, i ostao u BiH. Nekoliko godina nakon rata iste te vlasti, istini za volju pod izuzetno snažnim pritiskom međunarodne zajednice, pokrenule su proces revizije državljanstava dodijeljenih nakon travnja 1992. godine. Taj proces revizije vodila je posebna komisija na čelu s Vjekoslavom Vukovićem, pomoćnikom ministra sigurnosti BiH. Komisija je utvrdila niz nezakonitosti prilikom dodjele državljanstva BiH, a osobe koje su na takav način stekle pravo boravka u BiH bile su protjerane. U nekoliko slučajeva kao razlog za protjerivanje bilo je navedeno da se radi o osobi koja je prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Ova formulacija bazirana je na procjenama Obavještajno-sigurnosne agencije BiH. Javnost, ali ni osobe na koje se odnosilo, nikad nisu dobile više detalja o tome za što ih se konkretno sumnjiči.

Snimke: Privatni arhiv

Aktualni ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić bio je godinama direktor Službe za poslove sa strancima. Mektić je potpisnik odluke o određivanju pritvora za Imada al Husina. Mektić uime države, s jedne strane, i odvjetnici Imada al Husina prije desetak godina počeli su svojevrsnu pravnu bitku za deportaciju odnosno ostanak u BiH. Vlasti BiH Al Husinu su oduzele državljanstvo, matični broj, pravo boravka i smjestile ga u centar za deportacije. Centar je u biti moderna pritvorska jedinica smještena u predgrađu Sarajeva.

Od tog trenutka za vlasti BiH počinje borba za deportaciju. Uputili su zahtjev u ukupno 39 država i niti jedna nije htjela primiti Al Husina. Prvobitno je trebao biti izručen u Siriju, zemlju u kojoj je rođen, ali je to odlukom Europskog suda u Strasbourgu zabranjeno jer je u toj zemlji već buktio rat, ali i zato što je Sirija imala smrtnu kaznu. U razgovoru za Globus koji je Abu Hamza dao u vrijeme kada je trebao biti deportiran, istaknuo je da želi biti izručen u zemlju rođenja iako svjestan da ga tamo čeka zatvor i suđenje zbog sudjelovanja u ratu na strani Armije RBiH.

“Nadam se da će me deportirati u Siriju. To je zemlja u kojoj sam rođen i tamo se želim vratiti. U Siriji me čeka optužnica i vjerojatno zatvor. U očima sirijskih organa vlasti izgledam kao terorist, neka vrsta Osame Bin Ladena, i siguran sam da me čeka optužnica za sudjelovanje u oružanim snagama druge države i za organizaciju militarnih jedinica. U Siriji kao što je poznato mogu biti osuđen i na smrtnu kaznu”, kazao je prije gotovo osam godina Abu Hamza za Globus te pojasnio razloge zbog kojih je tada želio deportaciju u Siriju.

“Želim da me deportiraju u Siriju da bih mogao tužiti BiH pred Međunarodnim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Tvrdim i dokazat ću da sam državljanstvo BiH dobio na potpuno zakonit način te da mi je nezakonito oduzeto. Vlasti BiH tužit ću i jer me isporučuju zemlji u kojoj je na snazi smrtna kazna što je suprotno nizu međunarodnih konvencija, i što me odvajaju od moje porodice”, rekao je Al Husin.

Danas, osam godina nakon tog razgovora i nekoliko dana nakon izlaska iz pritvora, Al Husin i njegova obitelj ponavljaju da od tužbe protiv BiH neće odustati. Naprotiv, priprema te tužbe bit će jedan od njihovih prvih poteza. Potvrdila je to Nudžejma Softić u razgovoru za Globus, ali i sam Imad al Husin u kratkoj izjavi za medije koju je dao po izlasku iz pritvora.

“Tražit ću odgovornost države, ali ne zbog neke odštete, već satisfakcije da istina izađe na vidjelo. Netko je kriv što sam sve ove godine bio pritvoren”, kazao je Abu Hamza.

Izlazak iz pritvora Imigracijskog centra BiH za Imada al Husina i dalje ne znači apsolutnu slobodu. Vlasti su mu odredile neku vrstu kućnog pritvora. Al Husin odnosno Abu Hamza sukladno toj odluci ne smije napuštati Sarajevo i mora se, tri puta tjedno, javljati u policijsku stanicu koja je najbliža mjestu njegova stanovanja. Aktualni direktor Službe za poslove sa strancima BiH Slobodan Ujić, ističe da su se u ovom slučaju stekli uvjeti za blaži oblik nadzora nad tom osobom, što podrazumijeva ograničenje kretanja na područje Kantona Sarajevo, izuzev općine Trnovo, te obavezu javljanja tri puta tjedno u Policijsku upravu Ilidža, Službu za poslove sa strancima, odnosno njenom nadležnom terenskom centru u Sarajevu. Usto, predviđen je i inspekcijski nadzor koji je u nadležnosti Službe za poslove sa strancima BiH. Odgovarajući na novinarski upit – na temelju čega se Imad al Husin smatra prijetnjom, ako za oko sedam i pol godina, koliko je boravio u Imigracijskom centru, protiv njega nije podignuta optužnica, Ujić je, uz opasku da to ne može komentirati, kazao da je svako rješenje Službe za poslove sa strancima potvrđeno u nadležnom sudu. Dodao je da su u kontekst konkretnog slučaja uključene i procjene drugih relevantnih sigurnosnih agencija, “jer Imad al Husin i dalje predstavlja potencijalnu prijetnju po nacionalnu sigurnost BiH”.

Imad al Husin živio je u Hrvatskoj od sredine 80-ih godina do početka rata u BiH. U Hrvatsku odnosno Rijeku došao je iz Beograda. U tadašnju Jugoslaviju pak došao je kako bi studirao medicinu. U ranijem razgovoru za Globus pojasnio je da je Jugoslavija imala izvrsne odnose sa svim arapskim zemljama te da je dio tih odnosa bila i razmjena studenata.

Imad al Husin u Beogradu je upisao Medicinski fakultet 1983. godine, a ubrzo se prebacio na Medicinski fakultet u Rijeci. Uradio je to, kaže, jer su život i studiranje u Rijeci bili mnogo jeftiniji nego u Beogradu. U Rijeci je ostao do 1992. godine, a kada je počeo rat u BiH, dodao je, smatrao je kako je ispravno bilo doći u BiH i pokušati pomoći, kako kaže, braći muslimanima.

Upravo je činjenica da je godinama živio u Rijeci prije nekog vremena bila spominjana kao osnova za njegovo izručenje u Hrvatsku. No, sam Al Husin odbacio je takvu mogućnost, te obrazložio i zašto misli da to nije moguće:

“Zato što me Hrvatska vjerojatno ne želi primiti”, rekao je. “U BiH sam državni neprijatelj broj jedan. Državljanstvo mi je oduzeto uz obrazloženje da sam prijetnja nacionalnoj sigurnosti. Zašto bi Hrvatska primila jednog takvog čovjeka bez obzira što znam da su svi ti navodi potpuno neutemeljeni? Također, Hrvatska ima vrlo dobre odnose sa Sirijom. Te dvije zemlje vežu i čvrste privredne veze. Hrvatska sigurno neće kvariti svoje odnose sa Sirijom zbog mene. Sirija me s druge strane želi ispitati, provjeriti sve te navode. Uza sve to, veoma važna je i činjenica da ću u Siriji biti uz svoj narod, a u Hrvatskoj bih živio s ljudima koje ne poznajem”, kazao je Imad al Husin.

Hrvatske vlasti nikad nisu ni razmatrale mogućnost da prime Al Husina, a vlasti BiH odbile su otkriti je li Hrvatska jedna od 39 zemalja kojima su uputile molbu da ga prime. U svakom slučaju, Abu Hamza ostaje u BiH. Godinama već živi u Sarajevu, a kad je iz Rijeke bio došao u BiH, živio je u Maglaju. Ubrzo po okončanju rata u selu Bočinja nedaleko od Maglaja formirana je tzv. selefijska zajednica. Imad al Husin bio je neformalni lider te zajednice, a u tom selu kuće su kupili pripadnici jedinice Armije R BiH El mudžahid. Stanovnici toga sela svih ovih godina tvrde da su u potpunosti poštovali zakone te pokušali organizirati male biznise. Unatoč tim tvrdnjama, selo Bočinja postalo je medijima izuzetno zanimljivo, ali i mjesto koje su pod nadzor stavile domaće i inozemne obavještajne službe.

Abu Hamza u tim je godinama bio pravi mit. A mit je sam razbio. Počeo se pojavljivati u medijima, govoriti o svojim idejama. Ubrzo je ta zajednica bila rasformirana.

Abu Hamzina kći Nudžejma Softić priča da je život u Bočinji za nju i njezinu braću i sestre bio gotovo pa idiličan: “Naš život je godinama u fokusu javnosti, što se u ovom slučaju pokazalo pozitivnim, jer zbog pritiska javnosti naš otac nije mogao biti deportiran kao neki drugi stranci koji su imali državljanstvo BiH, kojima su to uradili da se za to doslovno nije ni znalo do same deportacije. Živjeli smo u Bočinji i tamo smo tada, prvih godina poslije rata, proveli najsretnije godine djetinjstva. Kad su se okolnosti izmijenile, preselili smo se u Sarajevo, i to je bilo u periodu kad je sestra krenula na fakultet.”

Snimke: Privatni arhiv

Abu Hamza percipiran je kao osoba povezana s terorizmom odnosno Al Kaidom

Interes javnosti za Abu Hamzu nije prestajao ni svih ovih godina koje je proveo u pritvoru. Nevladina organizacija koja okuplja pravnike i odvjetnike “Vaša prava” godinama mu pomaže u pravnoj borbi s državom. Interesantno je da Abu Hamzu zastupa organizacija koja, također, pravnim sredstvima ruši princip “dvije škole pod jednim krovom” a koje egzistiraju u nekoliko gradova Hercegovine i Srednje Bosne. Sudovi su ove škole proglasili klasičnim primjerom segregacije. Isti su odvjetnici pripremili i tužbe Imada al Husina protiv države BiH pred Europskim sudom za ljudska prava.

Istovremeno s pravnom borbom trajao je i javni angažman njegovih prijatelja i simpatizera. U jednom od otvorenih pisama upućenih tadašnjem predsjedavajućem Predsjedništva BiH Harisu Silajdžiću, slučaj Imada al Husina opisan je ovako:“Imad al Husin je u Jugoslaviju došao 1983. god. kako bi studirao medicinske nauke, a godine 1992. ušao je u našu zemlju i postao dobrovoljac naše armije. Oženio se udovicom šehida Hamida Softića, imama, učenika Gazi Husrev-begove medrese, koga su agresorske velikosrpske snage svirepo ubile u Omarskoj. Uz troje Hamidove djece, koje je preuzeo i koje je sve ovo vrijeme prije hapšenja pazio kao da su njegova rođena, s istom ženom je stekao još troje djece. Državljanstvo naše zemlje dobio je 1994. god., a 2001. Federacija Bosne i Hercegovine mu ga prvi put oduzima kada je zatražio novi pasoš. Godine 2006. Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine uvažava Abu Hamzinu žalbu i potvrđuje njegove navode o stečenom državljanstvu, a 2007. god. država Bosna i Hercegovina mu po drugi put oduzima državljanstvo bez prava na žalbu. Uhapšen je 6. 10. 2008. god. i na prijevaru, bez prisustva advokata, stavljen u Imigracioni centar u Lukavici, a na osnovu Rješenja Službe za poslove sa strancima. Ustavni sud je krajem marta ove godine usvojio njegovu apelaciju i sada je njegov predmet ponovo vraćen na preispitivanje kod Državnog suda.”

Svih ovih godina Abu Hamza je u dijelu javnosti i od strane vlasti percipiran kao osoba povezana s terorizmom odnosno radikalnim pokretima povezanima s Al Kaidom. Nakon zajednice u Bočinji u BiH se pojavilo još nekoliko sličnih mjesta, poput onog u Gornjoj Maoči. Sigurnosne agencije proteklih godina vrlo intenzivno provode racije u tim mjestima, a velik broj osoba povezanih s radikalnim pokretima je uhapšen. Neki su i osuđeni zbog sudjelovanja u ratu u Siriji i Iraku. Sam Imad al Husin u novinskim istupima pojašnjavao je da je džihad, sveti rat, u BiH za njega odavno završen.

“Ja danas više ne ratujem, ali zato braću u Iraku, Afganistanu i Palestini pomažem propagandnim materijalom. Za mene je džihad u Bosni završen, ali to ne znači da je završen u drugim dijelovima svijeta. Istina, ja sada sjedim u kući, ali i dalje se osjećam kao lovac, koji i kad sjedi doma, uvijek gori istom strasti i žarom prema lovu. U mojem srcu vrije nostalgija za džihadom na Alahovu putu”, priznaje Abu Hamza u jednom od intervjua.

Imad al Husin, poznato je, porijeklom je iz Sirije. Prema nekim navodima njegova obitelj je vrlo ugledna u toj zemlji, a neki od njegovih rođaka vrlo su visoko pozicionirani u državnoj hijerarhiji te zemlje. Rat u Siriji odrazio se i na njegovu obitelj.

“U kontaktu smo s obitelji svog oca u Siriji. Neki od njih su izbjegli u Tursku, neki su u Damasku, neki na okupiranim teritorijima. Snalaze se kako moraju, kao što smo i mi tijekom rata. Nije jednostavno, ali jednom će i tome doći kraj”, pojasnila je Nudžejma Softić.

SADRŽAJ JE PREUZET IZ JEDNOG OD PROŠLIH BROJEVA GLOBUSA. DOLJE POGLEDAJTE NASLOVNICU NOVOG BROJA GLOBUSA, KOJEG NA SVIM KIOSCIMA MOŽETE KUPITI OD SRIJEDE:

Globus 1317

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. studeni 2024 22:32