Otvoreni investivcijski fondovi: Moraju se mijenjati ili propasti

Hrvatsko tržište dionica buja, optimizam je velik, pa bi uskoro čak mogao prijeći u euforiju, što ne bi bilo dobro. Mnoge dionice radikalno rastu, a šira publika to ne vidi jer vijestima dominiraju neke dionice koje znatno gube na vrijednosti, kao HT, ili su jako volatilne, kao INGR, a izvedba službenog indeksa Zagrebačke burze upravo je zato vrlo anemična, i po mom mišljenju nereprezentativna.

Mentalno dno

Hanfa je upravo objavila izvješće za veljaču u kojem se vidi da su se opet povlačila sredstva iz hrvatskih dioničkih i mješovitih fondova, usprkos njihovoj pozitivnoj izvedbi. Kao, uostalom, i prošli mjesec. Konkretno, težinski prosjek porasta obračunske jedinice u dioničkim fondovima bio je oko 2,3%, a imovina je porasla svega 0,4%, što znači da je iz fondova povučeno oko 2% imovine.

Taj je trend već pomalo dosadan i ovo je stanje možda za sada mentalno dno, ali vjerojatno ne i kraj depresije za hrvatska društva za upravljanje fondovima. Jer vrlo je neubično da, iako vrijednosti jedinica rastu, klijenti povlače novac iz fondova.

Problem je vjerojatno u tome što su udjelničari shvatili da su fondovi u prosjeku rasli manje od tržišta pa su počeli uzimati stvari u svoje ruke. Jer prometi na Zagrebačkoj burzi jako rastu.

To nije čudno pogledamo li im prinose, primjerice prošle godine. Dionički fondovi koji i sada posluju - a neki najlošiji ugađeni su ili pripojeni drugima - imali su prošlogodišnji gubitak u prosjeku oko 17%. Iako većina njih nema oglašen ni odgovarajući benchmark, odnosno usporedni pokazatelj, pa im je teško valorizirati uspješnost, većina njih većinu sredstava ulaže u inozemstvu. A najrelevantniji globalni indeks, MSCI World, gledan u eurima i s dividendama, prošle je godine izgubio svega 2,4% vrijednosti, a hrvatski indeks Crobex (s dividendama) nešto ispod 16%. Mogao bi se očekivati prinos između -2,4% i -16%, ali bliže gornjoj granici. Dvogodišnji prinos (do jučer) preživjelim hrvatskim dioničkim fondovima je oko -8,6%.

Na konkretnoj razini, u 2012. do jučer - svi su podaci s HR Portfolio - naša dva najveća dionička indeksa imala su prinose 4,2% i 4,3% - zaista anemično s obzirom na izvedbu domaćih i stranih tržišta. Ne zaboravimo da fondovi dobivaju i dividende, pa im usporedba s “čistim” indeksima ide u korist?

Najbolje dionice

Odakle tako loša izvedba fondova? Nekoliko je razloga.

Prvo je čest nedostatak strategije i benchmarka. Primjerice, oba naša najveća dionička fonda ulažu i u Hrvatskoj i u svijetu i nisu istaknula benchmark s kojem bi klijenti mogli usporediti njihovu izvedbu. Stoga se čini da ni sami nemaju konzistentnost i strogoću u upravljanju portfeljima. Primjerice, jedan od njih među deset najvećih pozicija u zadnjem izvještaju ima samo tri hrvatske dionice, sve tri iz Agrokora. Ali među njima nema upravo dvije dionice iz te grupe s uvjerljivo najboljom izvedbom.

Da se razumijemo, i sam rado ulažem u dionice iz Agrokorove grupe, ali imam upravo te dvije dionice.

A profesionalni je fond ovakvom alokacijom vjerojatno narušio jedno od svetih pravila upravljanja financijskom imovinom, disperziju. Pitanje, naravno, nije “zašto on ima te dionice”, jer one, po mom mišljenju, zaista jesu odlične dionice, nego zašto nema drugih hrvatskih dionica u značajnijim udjelima.

Bambi iz Srbije

S druge strane, među prvih deset pozicija ima dionice tvrtki Shimano (Japan) i Bambi (Srbija). Zaista, čovjek mora biti jako samouvjeren da smatra da s kompetencijama jednog, za svjetske pojmove minijaturnog fonda može imati prednost u pojedinačnom odabiru dionica na globalnim tržištima - iako sve govori protiv toga.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Jutarnjeg lista