Mladi zadarski arhitekt Krešimir Damjanović s projektom za javni toalet pobjedio je u finalu prestižnog natjecanja 59. Central Glass International Architectural Design Competition 2024 u Tokiju, objavili su Udruženje hrvatskih arhitekata i Društvo arhitekata Zadra.
Tema ovogodišnjeg izdanja tog natjecanja s dugom tradicijom bila je "Toilet" (Toalet) s fokusom na inovativnim, održivim i suvremenim rješenjima za dizajn javnih zahoda. Na natjecanje su pristigla čak 224 projekta iz cijelog svijeta među kojima je onaj s potpisom hrvatskog arhitekta osvojio prvo mjesto.
"Konkurencija je bila velika što ovu nagradu čini još značajnijom" rekao nam je Damjanović u telefonskom razgovoru iz Japana nakon proglašenja pobjednika koje je bilo u subotu.
Njegov projekt pod nazivom "Promjenjivi odsjaji u nestalnom okruženju", kako je objasnio, redefinira koncept javnog toaleta podižući ga s utilitarne razine jednog zanemarenog prostora na prostor osjetilnog iskustva.
Toalete je zamislio kao suvremene paviljone kroz 16 interpretacija u kombinaciji stakla, kamena, betona i opeke, s različitim stupnjevima prozirnosti i teksture.
"Integracija mediteranske flore poput lavande, ružmarina i maslina doprinosi stvaranju specifičnog doživljaja, smanjenju CO2 emisija i povezivanju arhitekture s prirodom. Ploha trga na kojem se postavlja zamišljeni paviljon je sustav koji omogućuju kontrolu temperature, zračnih struja i mirisa, čime prostor postaje prilagodljiv različitim potrebama korisnika i sezonskim uvjetima".
U opisu svog projekta za javni zahod Damjanović među ostalim navodi kako su površina za hodanje i paviljoni osmišljeni kako bi potaknuli interakciju i zajedništvo, prilagođavajući se potrebama korisnika i sezonskim fluktuacijama.
"Tijekom dana, prostori se transformiraju—od osvježavajućih jutarnjih vodenih efekata do intimnih večernjih zona za opuštanje. Ova dinamika omogućuje širok raspon aktivnosti, stvarajući prostor koji je uvijek u skladu s trenutkom. Kombiniranjem tehnologije, ekologije i estetike, toaleti postaju prilagodljiv i osjetilno bogat prostor, potičući zajedništvo i interakciju. Ovaj pristup doprinosi stvaranju novog javnog, polu javnog i privatnog prostora unutar dinamičnog, prilagodljivog okruženja koje odgovara suvremenim potrebama korisnika".
Iako ovaj projekt, govori arhitekt, ima univerzalni karakter, on ga je zamislio unutar mediteranskog konteksta, a kao idealnu lokaciju vidi gradove poput Zadra, što je i sugerirao u svom prezentacijskom videu, gdje bi mogao obogatiti urbane prostore i postati dio lokalne zajednice
"Njegova prilagodljivost omogućuje primjenu i u drugim urbanim sredinama, uvijek uz poštovanje lokalnih specifičnosti i potreba".
Kako nadalje objašnjava njegov je projekt za javni zahod rezultat detaljnog istraživanja povijesnih i suvremenih arhitektonskih tipologija. "Posebnu pažnju posvetio sam reinterpretaciji prostora proučavajući rimske terme, turske hamame, te primjere na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, poput Kristalne Palače Josepha Paxtona te Stadtbad Mitte Carla Jelkmanna i Heinricha Tessenowa, do novijih primjera poput Archizoomovog ‘No-Stop City‘ projekta. Proučavao sam kako arhitektura može integrirati prirodu, tehnologiju i kulturu, jer tu je njezina moć. Nadovezujući se na meni srodne pristupe arhitekata poput Soua Fujimota i Junyea Ishigamija, koji istražuju granice između prirodnog i arhitektonskog".
Fokus ovog mladog arhitekta su inače konceptualni projekti "koji su duboko ukorijenjeni u kulturi, održivosti i kontekstualnoj relevantnosti". Posebno ga zanimaju, priča, prostori koji potiču interakciju i stvaraju jedinstvena osjetilna iskustva, bilo kroz dizajn javnih prostora, kulturnih sadržaja ili održivih arhitektonskih rješenja.
Kad je riječ o uzorima upravo su japanski arhitekti, ističe Damjanović, igrali ključnu ulogu u njegovu profesionalnom razvoju i razlog su i njegove prijave na ovaj natječaj.
"Za vrijeme studija na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, profesor Dragomir Maji Vlahović je držao kolegij pod nazivom ‘Japanska prostorna koncepcija‘, te je sistematično objasnio geneologiju i slijed razvoja japanske arhitektonske misli. Radovi Kenza Tangea, Arate Isozakija, Kiyonorija Kikutakea, Kazua Shinohare, Tadaa Anda, Toya Ita, Itsuko Hasegawe, Kazuyo Sejime i Ryuea Nishizawe (SANAA), Soua Fujimota i Junye Ishigamija oblikovali su moj pogled na arhitekturu. Njihova ideja enigmatičnosti arhitektonskog prostora, transparentnosti i povezanosti s prirodom potaknula su me da razvijem pristup koji arhitekturu promatra kao dinamičan prostor prilagođen ljudskim potrebama i osjetilima. Natječaj u Japanu pružio je idealan kontekst za testiranje tih ideja i njihovu primjenu na globalnoj razini".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....