Kineski arhitekt Liu Jiakun dobitnik je ovogodišnje Pritzkerove nagrade, prestižnog priznanja često nazivanog arhitektonskim Oscarom.
Nagrađen je za svoja arhitektonska djela koja "slave svakodnevni život ljudi".
Ovogodišnji žiri, kojim je predsjedao čileanski arhitekt Alejandro Aravena, odabrao je Liua zbog njegova nastojanja da ljude i zajednice stavlja u središte arhitektonskog promišljanja, kako stoji u obrazloženju nagrade.
Iako je Liu Jiakun relativno nepoznat izvan Kine, u domovini uživa status istaknutog arhitekta svoje generacije. Skroman i samozatajan, tijekom posljednja četiri desetljeća u tišini je izgradio impresivan opus, većinom u jugozapadnoj pokrajini Sichuan. Njegovi projekti obuhvaćaju muzeje, sveučilišta, javne prostore i urbanističke planove.
Većina Liuovih radova smještena je na javnim površinama u gusto naseljenim gradovima, što odražava njegovu predanost dizajnu usmjerenom na ljude. Među njegovim najznačajnijim projektima su Muzej Luyeyuan (njegov prvi projekt za privatnu zbirku drevnih budističkih skulptura u okolici Chengdua), Muzej Shuijingfang, enigmatični Muzej satova kulturne revolucije i kompleks West Village u Chengduu.
"Svaki od njegovih projekata kanalizira duh svog mjesta, tvoreći pažljivo izrađene pozadine svakodnevnog života - bez bombastičnosti i bahaćenja većine suvremene arhitekture u Kini", piše The Guardian.
"Uvijek težim biti poput vode - prodirati kroz mjesto bez vlastitog fiksnog oblika i prodrijeti u lokalno okruženje i samo mjesto", rekao je Liu svojedobno.
"S vremenom se voda postupno skrućuje, pretvarajući se u arhitekturu, a možda čak i u najviši oblik ljudske duhovne kreacije. Ipak, još uvijek zadržava sve kvalitete tog mjesta, i dobre i loše."
Liu je rođen u Chengduu, u Kini, 1956. godine. Studij arhitekture upisuje 1978. godine na Institutu za arhitekturu i inženjerstvo u Chongqingu - sada Sveučilištu Chongqing.
Kako je ispričao u jednom intervjuu, arhitekt je postao slučajno. "Profesor mi je rekao da će mi taj predmet omogućiti da vježbam crtanje, ali nisam znao više od toga kad sam se prijavio za sveučilište."
Diplomirao je 1982. i započeo karijeru u državnoj tvrtki Chengdu Architectural Design and Research Institute, dok se istodobno profilirao kao pisac.
"Bio je to običan, dnevni posao", rekao je prisjećajući se tog razdoblja, "ali moj pravi interes bilo je pisanje."
Napustio je arhitekturu i proveo sljedeće desetljeće na Tibetu i zapadnoj kineskoj pokrajini Xinjiang, gdje se bavio slikanjem, pisanjem i meditacijom. Napisao je nekoliko romana, među ostalim distopijski "Plan sjajne mjesečine", o uzaludnoj borbi jednog arhitekta da izgradi idealan novi grad, nadahnut Le Corbusierom te sovjetskom i kineskom komunističkom revolucijom.
"Pisanje romana i bavljenje arhitekturom različiti su oblici umjetnosti, i nisam namjerno pokušavao kombinirati to dvoje. Međutim, možda zbog te moje dvojne pozadine, postoji inherentna veza između njih u mojem radu - kao što je narativna kvaliteta i potraga za poezijom u mojim dizajnima", objasnio je Liu, koji je petnaest godina čekao da mu u Kini objave prvi roman.
Arhitekturi se vratio u svojim četrdesetima,1999. u rodnom gradu Chengduu osnovao je svoj istoimeni studio Jiakun Architects, s kojim je realizirao više od trideset projekata. Liu je treći arhitekt iz Kine koji je dobio Pritzkerovu nagradu od njezina osnutka 1979. godine, nakon kinesko-američkog arhitekta I. M. Peija i osnivača Amateur Architecture Studija Wanga Shua.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....