PLANETA MAJMUNA: POSTANAK

Pametni majmuni i glupi ljudi? Pravi hit!

Da je živ, Pierre Boulle zasigurno bi bio šokiran da dozna da je autor jedne od dvije najdugovječnije franšize u povijesti Hollywooda. Francuski pisac nevjerojatne karijere (za 2. svjetskog rata borio se u Jugoistočnoj Aziji, ali su ga kao degolista višijevci strpali u radni logor; tamošnje tegobe bile su mu inspiracija za “Most na rijeci Kwai”, na čijoj je ekranizaciji formalno bio potpisan kao scenarist; pravi autori Carl Foreman i Michael Wilson u to su doba bili na hollywoodskoj “crnoj listi”, pa je na dodjeli Oscara Boulle, koji je jedva sricao engleski, održao najkraći govor u povijesti te nagrade, zahvalivši se samo s “merci”) objavio je 1963. svoj drugi najutjecajniji roman “Planet majmuna” (preveden dvije godine kasnije u nas pod naslovom “Zavolio sam divlju ženu”), ironični SF o astronautima koji se nađu u čudu kada završe na nekakvoj inačici Zemlje, samo što su tu majmuni visoko inteligentna i civilizirana bića, a ljudi su primitivna divljač.

U pravo vrijeme

Poput “Mosta na rijeci Kwai”, i ova mu je knjiga ekranizirana s podjednakim uspjehom. Film iz 1968. u režiji Franklina J. Schaffnera pojavio se u jeku studentskih demonstracija, borbe za građanska prava, bunta protiv rata u Vijetnamu, seksualnih gibanja i još koječega. Pametni majmuni i glupi ljudi? Prava stvar!

Hollywoodski su producenti, međutim, u Boulleovu predlošku prepoznali pustolovni potencijal. Svaka čast na nadahnutoj metafori o apsurdnosti svijeta u kojem živimo, no ima nečeg beskrajno uzbudljivog u gorilama odjevenim u kožne uniforme i oboružanim mašinkama koji gone isprepadane ljudske dvonošce. Uslijedila su još četiri nastavka, jedna igrana i jedna animirana televizijska serija, pa čak i vrlo zapažena strip edicija. Boulle je umro 1994., pa nije morao biti razočaran novom razvodnjenom verzijom svoga romana iz 2001., koju je potpisao inače pretenciozni Tim Burton.

Iako utržak nije bio loš (360 milijuna dolara bruto), u općem malodušju zbog iznevjerenih očekivanja činilo se da je to i kraj te franšize.

Sve do nedavno. Trend pred nastavaka, tj. pomlađivanja posustalih serijala, pružio je novu šansu i “Planetu majmuna”. Novi film naslovljen “Postanak” objašnjava kako su majmuni deklasirali ljude, odnosno, kako je sve počelo.

Radnja se oslanjala na prvu verziju, u kojoj se u završnici ispostavi da astronauti nisu sletjeli na neki nepoznati planet u Sunčevom sistemu nego na Zemlju u dalekoj budućnosti (kod Boullea je obrnuto), a inicijalnu kapsulu pokrenuo je mladi znanstvenik koji je počeo eksperimentirati s novim lijekom za Alzheimerovu bolest, kako bi pomogao svom ocu, koristeći čimpanze kao pokusne kuniće.

Na nesreću, taj lijek djeluje progresivno na majmune, a regresivno na ljude.

Mladi znanstvenik

Glavni adut novog filma trebali su biti kompjutorski efekti. U prvom filmskom serijalu glumci su se mukotrpno maskirali u majmune, dok je danas tehnika toliko napredovala da fenomenalni Andy Serkis - koji je igrao Golluma u “Gospodaru prstenova” i King Konga u verziji Petera Jacksona - više nije morao biti izoliran u studiju, da bi ga poslije umjetno integrirali u radnju filma, nego je mogao biti na setu i igrati sa svojim kolegama: kompjutorski su čarobnjaci tek u post produkciji po njegovim gestama i kretnjama kreirali lik majmuna Caesara, koji postaje predvodnik svoje vrste u buntu protiv ljudi.

Muški odnosi

Kako sve to izgleda? Dramska jezgra nije nezanimljiva: u središtu su isključivo muški odnosi - očeva i sinova, gazda i ljubimaca, vođe i njegovih oslonaca. Netko se, na žalost, prepao te rodne vertikale, pa je posve bespotrebno u radnju ubacio lik zgodne veterinarke (igra je Indijka Freida Pinto), koja postaje pratilja zlosretnog znanstvenika (solidni James Franco), krivca za predstojeću revoluciju. Također, Britanac Rupert Wyatt nije pretjerano siguran autor, pa je nakrcao film referencama na Schaffnerov original, na “King Konga”, pa čak i na Hitchcockovu “Vrtoglavicu”. Ipak, mora se priznati da su scene bitke majmuna i ljudi na ulicama San Francisca i na mostu Golden Gate efektne.

A filmski majmuni modernog doba? Serkisov Caesar je uistinu efektna kreacija, no koliko su god se primati iz Schaffnerova filma doimaju pomalo ukočeno, neosporno je da su Cornelius ( Roddy McDowall), dr. Zira ( Kim Stanley) i dr. Zaius ( Maurice Evans) sjajni dramski likovi. Bilo bi šteta da ova franšiza završi s “Postankom”. S boljom redateljskom i scenarističkom postavom moglo bi tu biti još nastavaka.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
28. studeni 2024 22:43