Spektakl o crnim letačima u II. svjetskom ratu veliki je promašaj

Film “Red Tails” avijatičarski je akcijski spektakl temeljen na istinitoj sudbini takozvanih letača iz Tuskageeja, jedinice američkih pilota crne rase koji su se tijekom 2. svjetskog rata borili i protiv Nijemaca i protiv institucionalnog rasizma u američkoj vojsci.

Ti piloti smješteni u Italiji 1944. bili su izloženi najgoroj segregaciji, dobivali su najgoru opremu i najjednostavnije zadatke. Ipak - predano su ratovali za zemlju koja ih je ponižavala, nametnuli se letačkim učinkom i stekli nadimak “crveni repovi”.

Bez ambicioznosti

Priču o letačima iz Tuskageeja George Lucas je htio producirati još devedesetih godina, sa Samuelom Jacksonom u glavnoj ulozi. Tijekom godina projekt je stalno odgađan, sve dok Lucas film nije na koncu producirao po scenariju Johna Ridleya i Aarona McGrudera, a u režiji debitanta Anthonyja Hemingwaya.

Ono što je na početku trebala biti ambiciozna epopeja o borbi Afroamerikanaca za afirmaciju na koncu se pretvorilo u nepreuzetni avijatičarski spektakl. Samo po sebi, to ne mora ni biti loše. No, ono loše je da “Red Tails” nisu ni politički ambiciozni, ni nepreuzetni akcijski film: nažalost, “Red Tails” su najviše i ponajprije kolosalna budalaština.

Publika videoigrica

Likovi crnih letača grubo su karakterizirani i svi jedan drugom nalik, a sam skript musaka je sastavljena od sloja naivnih akcijskih prizora i sloja patetičnih govora. Po pompoznom patosu “Red Tails” se nalazi na onoj skali koju je partizanski film napustio sredinom pedesetih.

Što se same akcije tiče, ona je u režiji mlađahnog Hemingwaya potpuno prilagođena publici videoigrica. Junaci pritišću joystick, a pred njima sve eksplodira, scenarij ne haje ni za minimum uvjerljivosti, a scene u zraku možda bi i bile efektne da su u 3D-u: u današnjoj eri, međutim, gledati zračni spektakl koji je 2D čini se potpunim anakronizmom.

Pored svega ostalog, “Red Tails” je i politički iritantan film.

Zemlja koja ih prezire

Junaci filma, naime, ratuju za zemlju koja ih prezire i za vojsku koja im ne dopušta ući ni u zajedničku kantinu. Svejedno, oni u filmu bez truna sumnje ratuju za američku zastavu i jedino čemu teže jest da ih pohvale dojučerašnji ugnjetavači. Mislim da će se postkolonijalna kritika dobro zabavljati masakrirajući Lucasov i Heminwayev film po kojekakvim simpozijima.

“Red Tails“ je jedan od najglupljih filmova koje sam vidio godinama unazad, a jedino što je u filmu zanimljivo jesu lokacije. Kako je film sniman u Istri, junaci Mustanzima lete iznad Mirne i Učke, Motovun i Rovinj “glume” talijanske gradiće.