Sredinom i krajem šezdesetih godina europsku i sjevernoameričku čitateljsku javnost zasuo je val izvanrednih romana iz Latinske Amerike. Pisci tog vala pristizali su iz svih zakutaka kontinenta, od Meksika (Carlos Fuentes, Juan Rulfo) preko Perua (Vargas Llosa) do Argentine (Julio Cortazar, Ernesto Sabato). Unatoč geografskoj raspršenosti, imali su nešto zajedničko. U njihovim se knjigama modernistički eksperiment miješao s dopadljivim fabuliranjem, a politika i povijest s folklorom, magijom i fantastikom. Taj privlačni miks kritika je u hipu nazvala magični realizam.
Dio tog vala bio je i tada mladi kolumbijski pisac Gabriel Garcia Márquez. Njegovih "Sto godina samoće" (1967.) nisu - kako se obično krivo navodi - prvi roman magičnog realizma. U vrijeme objavljivanja, taj rom...
Komentari
0