Osječanin Ivan Zrinušić osvojio me romanom "Ljepše izdaleka" (2021.) o esekerskom luzeru kao uzgrednoj žrtvi svekolike izopačenosti društva koje poput rijetko glupog parazita ždere svoju supstancu – ljude. Nije tu riječ o Kozarčevim "Mrtvim kapitalima", ni moralu, ni poštenju, društvenim vrijednostima. Toga svega odavno nema. No, kad sam već kod "mrtvih kapitala" – to smo mi ili takvi kao Zrinušićev antijunak – neiskorištenog potencijala. Poniženi, demoralizirani, osujećeni. Inat nije postao narodni alat. Podvita se repa iselili.
I eto sad Zrinušića s junakom koji se vratio iz pečalbe, pa da si žile prerežem od blamaže. Srećom nisam jer se Neven, opet antijunak, nije vratio zbog nostalgije ili nedajbože koristoljubivog domoljublja,...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....