ZOV KUKAVICE

J.K. ROWLING Ovo je staromodan krimić, dobro napisan i beskrajno zabavan

J. K. Rowling je poput Spielberga; to je isti moćni zanat koji se bavi važnim temama upakiranim u zabavni celofan

Kakva bi to sudbina romana “Zov kukavice” bila da mediji - sami ili ponukani nekim PR trikom - nisu posumnjali u identitet bivšeg časnika britanske vojske Roberta Galbraitha i otkrili stvarnog autora odnosno autoricu?

Da li je uopće bilo moguće da ovaj roman padne u bunar i završi u rubrici svjetskih književnih bizarnosti? Svi su ipak na vrijeme saznali da je “Zov kukavice” napisala J K. Rowling i knjiga je stigla postati bestseler: još će samo sociolozi knjige razbijati glavu nad činjenicom da je tako sjajan roman - poput “Zova kukavice” - u svom samostalnom literarno-tržišnom životu, bez marketinga slavnog imena, dobacio do bijednih 1500 prodanih primjeraka.

Ni vojnik, ni debitant

Kada se ispostavilo da Robert Galbratih nije ni vojnik ni književni debitant, pa čak ni muškarac, čitav eksces je ipak ispao jedan od veselijih u inače predvidljivom svijetu mainstream književnosti. Nakon 450 milijuna prodanih primjeraka romana o Harryju Potteru, J. K. Rowling (1965) naprosto može raditi što joj se hoće. “Zov kukavice” je početak ležernog, simpatičnog i naizgled pomalo neobaveznog književno-kriminalističkog serijala, koji autorica piše oslobođena svih pritisaka, osobito pritisaka izdavačke industrije. Njezin prvi roman izvan serije Harry Potter, “Prijevremeni izbori” iz 2012. - koji je jedan kritičar proglasio “bezobzirnim socijalističkim manifestom” - nije bio uopće loš, no “Zovom kukavice” J. K. Rowling vraća se na provjerene staze svijeta književne zabave, ovaj put bez magije, vještica i sličnih fantastičnih trica.

“Zov kukavice” je, dakle, krimić, staromodni engleski krimić, možda čak i na rubu parodije, smješten u srce književne zabave u svom najplemenitijem smislu. Ok, ali što je tako zabavno u ovoj knjizi?

Teško ćemo to otkriti ako “Zov kukavice” čitamo kao običan kriminalistički roman smješten u svijet glamura supermodela, repera, filmskih producenata - detektiv Cormoran Strike istražuje misterioznu smrt poznate manekenke. Tu bi čak “Zov kukavice” ispao šlampav i možda ne osobito uvjerljiv: istraga je po mjerilima konvencija sigurno predugačka i predetaljna, puzzle pomalo namješten, a romaneskni svijet poprilično umjetan ili još bolje nedovoljno stvarnosan, pa nije teško pretpostaviti što strastveni konzumenti kriminalističke literature misle o ovom naslovu.

Nema forenzičara

No kad se oljušte žanrovske krinke, lako je vidjeti da J. K. Rowling piše staromodnu zabavnu književnost - puno bliže Charlesu Dickensu ili možda čak Julesu Verneu nego, recimo, Patriciji Cornwel. Tko ovdje traži forenzičare, CSI, dehumanizirani high-tech svijet, mafijaše ili moderne himne nasilju ostat će kratkih rukava. “Zov kukavice” - napisan očito iz spisateljskog i ljudskog zadovoljstva - više nalikuje dugoj i spretnoj “džezističkoj” varijaciji na temu književnog žanra, uvjerljiv tek u svojoj unutarnjoj literarnoj izvedbi. No J. K. Rowling tako je moćna pripovjedačica da vam na kraju uopće nije bitno je li “Zov kukavice” kriminalistički roman, parakriminalistički ili pseudokriminalistički, ili, uopće, krimić.

Posebno je zabavno što se Cormoran Strike mota po svijetu selebritija o kojem Rowling nema lijepe riječi. U tom je smislu “Zov kukavice” više satirični nego kriminalistički roman, iako je satira profinjeno literarna, križana s prikrivenom “pedago-škom” notom - J. K. Rowling nedvojbeno želi mlađe čitateljstvo navesti da svijet lakog života i zabave vidi kao lažan, opasan i medijski isfabriciran.

Sve su simpatije J. K. Rowling na strani luzera koji su i glavni romaneskni likovi. Detektiv Cormoran Strike je prepoznatljiv lik iz književnog imaginarija J. K. Rowling - a već samo njegovo ime i prezime govori koliko je malo “stvarnosan” - on je daleki rođak Sherlocka Holmesa, golem, debeo, invalid - nogu je izgubio u ratnoj akciji - ali svejedno lako poševi najzgodniju manekenku u romanu. I da bi pretjerivanje bilo potpuno Rowling mu je još nabila kompleks izvanbračnog sina rokerske superzvijezde i nekadašnje supergruopie - a s tim svijetom Cormoran također ne želi imati veze. On sluša Toma Waitsa, a njegovi problemi - zdravstveni, financijski, ljubavni - itekako su stvarni, što čitavu stvar čini literarno živopisnom. Rowling je Cormorana i njegovu tajnicu Robin - inteligentnu, zgodnu i crvenokosu - postavila kao dio buddy-buddy klišeja u kojem su apsolvirani svi dosadašnji slični odnosi uključujući i Stiega Larssona. U priči o Cormoranu i Robin Rowling je ispisala mini-esej o muško-ženskim odnosima - njihov je odnos liričan, duhovit, oprezan, prepun obzirnosti, i za sada spolno nerealiziran jer je Cormoran pred razvodom, a Robin ima zaručnika. Bit će očito štofa za nove nastavke.

Novi nastavak u lipnju

Literarna produkcija J. K, Rowling sve više nalikuje umjetničkoj industriji Stevena Spielberga: slično duhovito i ležerno žongliranje klišejima, eskapizmom, isti moćni zanat, upakiran u celofan staromodne zabave, kroz koju su provučene važne teme i ideje. “Zov kukavice” je u tom smislu danas književni unikat, stoga novi nastavak Roberta Galbraitha/J. K. Rowling franšize “The Silkworm” koji izlazi već u lipnju, nestrpljivo iščekujemo.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
25. studeni 2024 06:30