Imala je posao, plaću, sve - i bila je duboko nesretna. Sada već 10 godina živi bez novca: ‘Ne kopam po kontejnerima...‘

Australka Jo Nemeth je imala 46 godina kad je odlučila radikalno promijeniti svoj život. Imala je dobar posao, dobru djecu, dobrog partnera kojeg je voljela - ali svejedno je bila nesretna.

‘Ekonomski sustav u kojem živimo i šteta koju činimo drugim ljudima i planeti činio me sve očajnijom‘, kaže Jo. ‘Živjela sam privilegiranim načinom života, no osjećala sam se loše čak i kad sam pokušavala kupovati etički.‘

Sve se promijenilo kad su joj roditelji, inače poljoprivrednici navikli na skromne životne uvjete, poklonili knjigu o ljudima koji su odlučili živjeti alternativnim načinom života, piše Guardian.

‘Kad sam pročitala o tom jednom čovjeku koji je odlučio živjeti bez novca, pomislila sam: ‘O moj Bože, moram to pokušati!‘

Dala je otkaz na poslu, posljednje novce dala svojoj 18-godišnjoj kćeri Amy i zatvorila račun u banci.

Ubrzo nakon toga, Nemeth je otkrila knjigu ‘The Moneyless Man: A Year of Freeconomic Living‘ Marka Boylea, koji je tri godine živio bez novca u Velikoj Britaniji. Slijedeći njegov primjer, Nemeth je prvo napisala popis svojih potreba.

‘Ispostavilo se da je popis bio vrlo kratak jer sam već imala stvari poput lonaca i tava i četkice za zube, a otkrila sam i da mi stvarno ne treba puno da mi bude udobno. Onda sam samo počela odbacivati stvari i smišljala načine kako zadovoljiti svoje potrebe bez ikakvih negativnih učinaka.‘

Nemeth sada ima 56 godina i nije u vezi. Ne posjeduje vlastitu kuću niti bilo kakvu imovinu. Ne prima ni socijalnu pomoć niti ima ušteđevinu, nekog velikodušnog donatora ili tajnu zalihu gotovine za hitne slučajeve.

Isprva je hrana bila njezina najveća briga, no ujedno i potreba koju je bilo najlakše zadovoljiti.

‘Nisam prekapala po kontejnerima. Nije mi to bilo potrebno jer sam sama uzgajala svoju hranu, a i prijatelji bi mi davali hranu koja im je bila višak‘, kaže Jo i dodaje kako ljudi često u svojim ormarima čuvaju stvari koje nikada neće koristiti i koje im, zapravo, ne trebaju.

A kad god bi joj se približio rođendan ili Božić, od roditelja bi tražila, recimo, vreću riže od 5 kg ili veliko pakiranje mlijeka u prahu.

Uskoro je počela dublje ulaziti u ‘ekonomiju darivanja‘, odnosno poklanjanja bez očekivanja ičega zauzvrat. Također je počela i primati stvari bez ikakvog osjećaja obveze.

‘Trebalo mi je neko vrijeme da se naviknem na taj drugi dio. To je posve različito od razmjene ili trgovanja, što uključuje razmišljanje na monetarni, transakcijski način: dat ću ti ovo ako ti meni daš ono. Na početku bi mi ljudi govorili: ‘Dođi i učini nešto za mene, a ja ću ti zauzvrat dati to i to.‘ A ja bih im odgovorila: ‘Ne, samo ću doći i pomoći ti, a ti mi ne moraš ništa dati zauzvrat‘.‘

PROČITAJTE VIŠE - Navršila je 40 godina, izgubila posao, ostala bez novca, a sada živi u kombiju: ‘Više se ne sramim...‘

Sada se osjeća sigurnije nego kad je radila

Iako je svjesna da pripada najbrže rastućoj demografskoj grupi u Australiji - onoj kojoj prijeti beskućništvo - paradoksalno, nikad se nije brinula gdje će živjeti.

‘Zapravo, sada se osjećam sigurnije nego kad sam zarađivala jer je kroz čitavu ljudsku povijest prava sigurnost uvijek dolazila iz života u zajednici, a sada imam vremena izgraditi tu ‘društvenu valutu‘. Pomagati ljudima, njegovati bolesne prijatelje ili njihovu djecu, pomagati u njihovim vrtovima. To je jedna od velikih prednosti života bez novca‘, kaže Jo.

Prve tri godine Nemeth je živjela na farmi prijatelja, gdje je izgradila malu kolibu od odbačenog građevinskog materijala, a onda se preselila u mali vagon u dvorištu druge prijateljice.

2018. uselila se u kuću prijateljice Sharon Brodie gdje ne plaća stanarinu, već kuha, čisti, uzgaja vrt i izrađuje predmete poput sapuna, praška za pranje rublja i fermentirane hrane kako bi uštedjela novac kućanstvu i smanjila njegov utjecaj na okoliš. I ne može biti sretnija.

S njom i Sharon živi i Sharonin partner i jedan od njezinih sinova te Joina kći Amy s mužem i njihovo troje male djece.

‘Volim biti kod kuće i volim taj izazov zadovoljavanja svih naših potreba bez novca. To doživljavam kao igru‘, kaže Jo.

‘Ako izračunate vrijednost u dolarima svega što mama radi u ovoj kući, ona vjerojatno doprinosi mnogo više nego mi koji plaćamo stanarinu‘, kaže Joina kći Amy. ‘Sad kad živim s njom, vidim da je njezin život puno više od nekorištenja novca. Zaista primjećujem rezultate našeg načina života.‘

I Sharon je zadovoljna sadašnjim načinom života.

‘Živimo puno jednostavnije od većine ljudi, ali se u isto vrijeme osjećamo jako dobro. Sada, na primjer, ne jedemo često čokoladu, ali kada je dobijemo - što se nedavno dogodilo kad se zatvarala lokalna trgovina pa su se rješavali svojih zaliha - jako u njoj uživamo.‘

Nemeth naglašava da nije ‘protiv novca‘, pa kad je shvatila da će joj ove godine trebati popravak zuba, pronašla je način da ga plati koji je u skladu s njezinim vrijednostima.

‘Učim ljude kako napraviti tofu ili jabučni ocat, a onda mi je prijatelj predložio da pokrenem GoFundMe kampanju kako bih prikupila novac za zubara, a zauzvrat ljudima ponudim da im prenesem svoje znanje.‘

Jo nije ni protivnik tehnologije. Ima mobitel koji su joj poklonili prijatelji, ali nema telefonski paket ili SIM karticu, već šalje poruke i e-mailove putem WiFI mreže u kućanstvu. Također koristi Facebook – uglavnom za pregledavanje grupa Buy Nothing i za promoviranje društvenog vrta Lismore u kojem volontira.

Također, na Facebooku i na web stranici Jolowimpact dokumentira svoj neobičan način života.

Auto ne posjeduje već se okolo vozi biciklom, hoda i autostopira.

Trenutačno od recikliranog građevinskog materijala gradi malu kućicu u kojoj planira spavati i provoditi večeri čitajući uz svijeće.

‘Bit će jako malena, dovoljna tek za jedan krevet i nešto mjesta za stajanje. Nema struje ni tekuće vode. No u toj ću kućici biti povezanija s prirodom, s pticama i zvijezdama, suncem i kišom. Sad kad živim u velikoj kući, osjećam da mi nedostaje priroda. Nekidan je bio pun mjesec, a ja sam ga skoro propustila‘, kaže Jo.

Brodie kaže da će joj nedostajati Jo kad više ne bude čitavo vrijeme u kući, ali razumije stav svoje prijateljice.

‘Jo je prava pionirka. Zauzela je ovaj radikalan stav kako bi naglasila što se događa u svijetu i ja doista vjerujem da će doći vrijeme kada ćemo svi morati živjeti otprilike kao ona: jednostavnije, jesti lokalno uzgojenu hranu, sami proizvoditi stvari i pomagati jedni drugima‘, kaže Sharon.