ISTINITA PRIČA: 'Tatina ljubavnica bila je moja vršnjakinja! Mama mu je vratila jednakom mjerom!'

Igrao sam košarku sa svoja dva prijatelja, Markom i Filipom, kad smo sva trojica primijetili djevojku koja je sjela na obližnju klupu. Imala je dugu i sjajnu kosu, dok joj je kratka suknjica lepršala na vjetru otkrivajući prekrasne, vitke noge.

- Možda bismo trebali svaki dan dolaziti na košarku ovdje - komentirao je Filip.

To igralište bilo je prilično udaljeno od četvrti u kojoj smo živjeli, ali voljeli smo s vremena na vrijeme doći tu jer je bilo na relativno osamljenom mjestu pa nikada nije bilo gužve. U stvari, kad god bismo došli, igralište je bilo slobodno i mogli smo igrati košarku do mile volje, ne smetajući nikome.

Djevojka je bila sama, ali se svako toliko ogledavala kao da nekoga očekuje. Odjednom se iz smjera parkirališta pojavio neki muškarac. Krenuo je prema njoj i, čim ga je ugledala, mahnuo joj je u znak pozdrava.

Muškarac je bio zaklonjen krošnjama drveća i tek kad joj je prišao posve blizu, uspio sam mu vidjeti lice. Ostao sam šokiran, u nevjerici gledajući kako ju je podigao i zavrtio oko sebe, a zatim je privio čvrsto u zagrljaj i strastveno poljubio.

Moji prijatelji su skrenuli pogled, s vidljivim izrazom nelagode na licu.

- To je… to je tvoj otac, zar ne? - promrmljao je Filip tiho.

- Da, to je on - odgovorio sam osjećajući kako me preplavljuje osjećaj stida i bijesa.

- Pokušaj ostati miran, nemoj se živcirati, nema smisla - nastojao me smiriti Marko, ne znajući ni sam što bi zapravo trebalo učiniti u toj situaciji.

Ja sam se osjećao kao da me netko udario šakom u trbuh jer sam upravo otkrio nešto za što sam mislio da je apsolutno nemoguće. Nešto što nikada, ni u najluđim scenarijima, ne bih mogao zamisliti: da moj otac vara moju majku.

Prije pet godina moj je otac otvorio vlastiti računovodstveni servis i od tada je zapravo sam određivao svoje radno vrijeme i vrijeme kada će biti slobodan.

Nisam želio vjerovati u ono što sam upravo vidio, ali kako sam se mogao pretvarati kao da se ništa nije dogodilo? Moj otac je privijao uz sebe djevojku koja je bila otprilike moje dobi, a ona mu se sretno smiješila.

Otkad traje ova priča, pitao sam se.

Od svih mojih prijatelja iz škole ja sam imao najmlađe roditelje: moji su se vjenčali kad su imali samo devetnaest godina, odmah po završetku srednje škole, zato što je moja majka bila trudna.

No, osim što su bili mladi po godinama, oboje su održavali dobar izgled redovitim bavljenjem sportom i zdravom prehranom. Moja je majka u slobodno vrijeme uvijek bila u uskim trapericama i majicama i izgledala je poput mlade djevojke. Samo za posao odijevala se kao ozbiljna žena. Radila je u agenciji za nekretnine i uvijek je govorila da je, kad ne bi bila odjevena u poslovni kostim, nitko od kupaca ne bi doživljavao ozbiljno. Pa i tata se, čim bi se vratio s posla, presvlačio u traperice i majice i nerijetko su ljudi mislili da mi je stariji brat.

Ali kako je moguće da tata vara moju majku? Uvijek su mi djelovali sretno, vrlo bliski i povezani. Imali su mnoštvo zajedničkih interesa i jako rijetko sam ih čuo da se svađaju.

Bio sam jako ponosan na njih jer su, krenuvši od nule, uspjeli stvoriti solidnu egzistenciju.

Moj otac je počeo raditi još prije nego što sam se ja rodio i istodobno je uspio završiti studij. Tako su uspjeli pokazati svojim roditeljima, koji su bili protiv njihova braka, da su sposobni uspjeti i bez njihove pomoći.

Te večeri, dok smo svi zajedno sjedili za stolom, tjestenina mi nije bila ni izbliza ukusna kao inače, a svaki put kad bih pogledao prema svom ocu, imao bih pred očima sliku njega kako ljubi onu djevojku.

- Kako ti je prošao dan? - pitao me, trudeći se djelovati opušteno, dok smo jeli voće nakon večere. - Što si radio nakon škole?

- Išao sam igrati košarku s Filipom i Markom.

Majka mi se nasmiješila.

- Na vaše uobičajeno mjesto? - pitala me.

- Ne, danas smo bili na igralištu pokraj onog parka s fontanom uz nasip - odgovorio sam joj ne skidajući pogled s oca koji je, kako sam jasno vidio, razrogačio oči kad je čuo gdje sam bio to poslijepodne. - Volimo ići tamo jer je igralište gotovo uvijek prazno pa možemo igrati do mile volje - dodao sam i dalje netremice promatrajući oca.

Tata je spustio pogled, po čemu sam mogao zaključiti da je shvatio moju poruku. Poslije večere došao je za mnom u moju sobu.

- Bio sam danas u tom parku kraj nasipa - odmah je priznao.

- Znam, vidio sam te. A vidio sam i nju.

Okrenuo sam se i pogledao ga, osjetivši prvi put u životu želju da ga udarim.

- Kako si mogao? - pitao sam ga bijesno. - A mama, što je s njom?

- Žao mi je što si to morao saznati na takav način - rekao je s uzdahom. - Morat ću reći mami.

- Reći joj što? Antonio, mislim da ćemo se tvoja majka i ja rastati.

Ne znam zašto, ali nikad mi nije palo napamet da bi se moji roditelji ikad mogli rastati, čak ni nakon onoga što sam vidio to poslijepodne u parku. Pomislio sam da je riječ samo o nekoj nedozreloj avanturi i da će se moj otac ipak srediti i shvatiti koliko je pogriješio. Bio sam čak spreman da to zadržim kao tajnu za sebe i nikada ne kažem mami. Da se pravim da ništa nisam vidio samo kako bih spasio svoju obitelj. A sada mi je on govorio da mu je ta djevojka važnija od obitelji i da želi otići…

- Zar je to s tom djevojkom ozbiljno? - pitao sam ga s nevjericom.

- Zove se Sanja - rekao je umjesto odgovora.

- Koliko ima godina? Ide li još u školu? Možda čak u moju? - pitao sam sarkastično.

- Ima dvadeset godina, Antonio, nemoj pretjerivati.

- Ali što se dogodilo između tebe i mame?

Slegnuo je ramenima.

- Volio bih da mogu reći da se dogodilo nešto konkretno, ali bojim se da smo se samo jako udaljili. Mrzim što to moram reći, ali mislim da smo se možda oženili prerano i da smo propustili puno toga u životu. Nismo se iživjeli u mladim danima kao što bi to bilo prirodno.

- I sada želiš nadoknaditi izgubljeno vrijeme? - gorko sam zaključio. - Kada to namjeravaš reći mami?

- Večeras.

Nakon manje od jednog sata začuo sam viku.

- Stidi se! - vikala je moja majka. - Već je dovoljno odvratno to što si me prevario, ali još si to učinio s djevojkom koja jedva da je starija od tvog sina.

- Sanja je jako zrela za svoje godine.

- Naravno, već je naučila otimati tuđe supruge. Zaista je nevjerojatno zrela i napredna! - odbrusila je sarkastično.

- Ma, hajde, Gordana, nemoj tako govoriti. Pokušavam se ponašati civilizirano u ovoj situaciji, nemoj mi otežavati.

- Civilizirano? - zavikala je mama. - Naganjanje djevojaka koje jedva da su punoljetne je civilizirano za tebe?

Svađa je potrajala još jedan sat, sve dok nisam začuo kako su se zalupila vrata. Onda je u stanu zavladala tišina.

Moja se obitelj raspala. Sav moj svijet, moja sigurnost i moj život raspali su se u tisuću komadića u jednom danu.

Tata nije gubio vrijeme i već sljedeći dan kad sam se vratio iz škole primijetio sam da nema većine njegovih stvari. Na neki način, imao sam osjećaj kao da je umro. Njegov radni stol je bio prazan, u dnevnoj sobi nije bilo njegovih knjiga niti orijentalnog tepiha koji je naslijedio od svojih roditelja. Sigurno je sve te stvari odnio tijekom prijepodneva dok smo mama i ja bili vani.

- Tvoj otac mi je rekao da već sve znaš - rekla mi je mama te večeri.

Samo sam šutke klimnuo glavom.

- Ne razumijem - nastavila je. - Vjerojatno ga ta djevojka hvali, laska mu i to godi njegovoj taštini toliko da ne shvaća čega se odriče.

Njezine su riječi bile razumne i osjetio sam olakšanje što moja majka uspijeva biti tako sabrana u takvoj situaciji, tim prije što sam se ja osjećao potpuno izgubljeno. Osim toga, mučila me ironija cijele te situacije i pomisao da je moj otac našao djevojku koja je samo tri godine starija od mene, a ja još nisam imao niti jednu pravu djevojku.

Da budem iskren, postojala je jedna djevojka koju sam smatrao posebnom i želio sam da moj prvi put bude baš s njom. Zvala se Gorana, živjela je blizu nas i bili smo prijatelji još od vrtićke dobi. Nismo išli u istu školu, ali jako često smo se viđali. No, činjenica da smo se zajedno igrali kao djeca nekako je naš odnos uvijek zadržavala u okvirima bratskog i prijateljskog.

Tek odnedavno sam počeo primjećivati da je Gorana zapravo jako zgodna s tom svojom kestenjastom kosom koja je na suncu imala crvenkasti sjaj, nevjerojatno zelenim očima i vitkim tijelom. I ponekad, kad bismo bili sami, počeo bih se osjećati čudno.

Čak mi je bilo palo napamet da je pozovem na zabavu koja je u mojoj školi organizirana za kraj školske godine, ali nisam još skupio hrabrost da to učinim. I to je bilo novo u našem odnosu jer sam se donedavno osjećao posve opušteno u njezinu društvu i mogao sam razgovarati slobodno o svemu.

To poslijepodne otišao sam kod nje jer sam htio razgovarati s njom o svojim roditeljima. Nisam htio da to sazna iz tračeva za koje sam bio siguran da će ubrzo početi kružiti susjedstvom. Osim toga, Gorana me mogla razumjeti jer su se i njezini roditelji razveli dvije godine ranije. Ona je živjela s majkom, a oca je viđala samo ljeti te ponekad vikendima.

- To je identično onome što je učinio moj otac - prokomentirala je Gorana kad sam joj ispričao što se dogodilo.

- Ali nova djevojka mog oca jedva da je koju godinu starija od nas! – dodao sam s gađenjem.

- Moj otac si je našao vršnjakinju, ali zbog toga moja mama nije ništa manje patila - rekla je uzdahnuvši. - Na žalost, dragi Antonio, morat ćeš se naviknuti na mnogo neugodnih stvari i situacija. Ja se, na primjer, uvijek osjećam pomalo čudno kad sam u društvu oca i njegove nove partnerice. Stalno imam osjećaj da će svakog trenutka mama odnekud iskrsnuti.

A najžalosnije od svega je što mama misli da je njezina krivnja to što ju je otac prevario i ostavio. Svaki put kad dođem od oca postavi mi tisuću pitanja, a ja nikad ne znam što bih trebala odgovoriti. Kažem li da je tatina partnerica zgodna, mislit će da je nju ostavio zato što je ružna. I tako, sve što kažem ona izvrće i ja se stalno osjećam između dvije vatre. Antonio, reći ću ti iskreno da u početku nije nimalo lako, ali s vremenom ćeš se naviknuti - zaključila je. -I, vjerojatno je to sebično od mene, ali drago mi je što moja majka ne izlazi ni s kim. Mislim da još i to ne bih mogla podnijeti.

Kad sam se vratio kući, nisam se više osjećao tako usamljen. No, nije prošao niti jedan dan a da nisam pomislio na oca i, kad sam čuo da je dogovoreno ročište za razvod na sudu, za mene je to bio užasan udarac.

Mama me u međuvremenu poticala da posjetim oca.

- Ne želim te udaljavati od njega - rekla mi je jednoga dana. - I ne želim te koristiti kao sredstvo protiv njega.

Moj otac je unajmio stan u jednoj lijepoj stambenoj četvrti i jedne subote ujutro popustio sam maminim pritiscima i odlučio otići k njemu.

Možda sam trebao prvo nazvati, pomislio kad sam već bio pozvonio na vrata.

Trenutak kasnije vrata su se otvorila i pred sobom sam ugledao Sanju u kućnoj haljini, raskuštrane kose i snenih očiju.

- Zdravo, ja sam Antonio, Gordanov sin - rekao sam joj prilično hladnim glasom.

Nasmiješila mi se i glavom dala znak da uđem, a ja nisam mogao ne primijetiti da bez šminke izgleda još mlađe. Bilo mi je teško to priznati, ali zaista je bila lijepa.

- Jako nalikuješ svom ocu - prokomentirala je promatrajući me.

- Obično mi kažu da nalikujem majci - odbrusio sam.

- Gordane, dođi, došao ti je sin - povikala je pretvarajući se da ne čuje moj svadljivi komentar.

Ponudila mi je da sjednem u kuhinji i, dok je ona kuhala kavu, ispričala mi je da je u grad došla zbog studija te da njezina obitelj živi na selu. Dodala je i da je jako zaljubljena u mog oca.

- Ne smijem zaboraviti to prenijeti svojoj majci - zlobno sam prokomentirao.

Pocrvenjela je, pogledala me i zatim na stol stavila šalice nastojeći izgledati kao da je moje riječi nisu zbunile. Pomislio sam da je moj otac bio u pravu kad je rekao da djeluje zrelije nego što uistinu jest.

- Jasno mi je da si ljut na mene - rekla je zatim. - Ali nemoj smetnuti s uma da je privlačnost između mene i tvog oca uzajamna.

To je bio pristojan način da mi stavi do znanja da je za određene stvari potrebno dvoje te da dio odgovornosti snosi i moj otac, a na to nisam imao zaista ništa za prigovoriti.

Napokon se u kuhinji pojavio moj otac, odjeven u dres za vježbanje. Izgledao je prije kao sportaš nego kao netko tko radi u računovodstvenom uredu.

S nelagodom smo izmijenili nekoliko rečenica, a onda nas je Sanja ostavila same.

- Kako je tvoja majka? - pitao me tata.

- Odlično - suho sam odgovorio. Nisam mu htio reći da je često čujem noću kako plače.

- Onda, kako ti se sviđa ovaj stan? - nastavio je trudeći se zvučati opušteno.

- Pa djeluje prilično raskošno, nema sumnje - odgovorio sam.

U tom trenutku vratila se Sanja i ja sam ostao zabezeknut. Na sebi je imala samo minijaturni bikini i imala je fenomenalno tijelo.

- Ja se idem sunčati na terasu - rekla je. - Ostavit ću vas da u miru razgovarate.

Neopisivo me boljelo gledati oca s drugom ženom, gledati ga kako je sretan s njom u novom, raskošnom domu, dok je moja majka posve sama i svakodnevno se bori s uspomenama i sjećanjima na godine koje su proveli zajedno.

- Mislili smo kasnije otići na tenis, hoćeš li nam se pridružiti? - predložio mi je otac.

- Ne, tata, hvala. Da budem iskren, mislim da je vrijeme da odem.

- Želim ti nešto pokazati - rekao mi je ušavši sa mnom u dizalo. Odveo me u garažu i tamo mi pokazao fantastičan motocikl. - I, što kažeš na ovo?

- Fenomenalan je - promrmljao sam prešavši prstom preko kožnog sjedala.

- Osjećam se barem deset godina mlađi kad sjednem na njega.

Osjetio sam potrebu da mu kažem da će čak i s takvim motociklom uvijek biti prestar za Sanju, ali prešutio sam taj komentar.

- Ako želiš, posudit ću ti ga za odlazak na proslavu zadnjeg dana škole, Antonio. Koja djevojka ide s tobom?

- Ne znam - tiho sam rekao.

Još nisam bio skupio hrabrost da pitam Goranu a, osim toga, već neko vrijeme ta je zabava bila zadnja stvar o kojoj sam razmišljao. Previše me uzrujavalo gledati oca kako se ponaša poput adolescenta.

To poslijepodne, kad sam se vratio kući, našao sam majčinu poruku u kojoj je pisalo da je ne čekam za večeru jer će se kasno vratiti kući. Došla je oko deset sati dok sam jeo sendvič i gledao televiziju.

- Da čujem, kako ti izgledam? - veselo me pitala zavrtjevši se preda mnom kao da je na kakvoj pozornici.

Imala je novu frizuru, kratku i vrlo modernu, a umjesto naočala stavila je leće pa su njezine oči, i inače krupne, izgledale još veće. Na sebi je imala pripijene crne hlače koje su elegantno naglašavale njezinu savršenu liniju.

- Izgledaš fantastično! - uskliknuo sam iskreno zadivljen.

- Večeras izlazim, nemoj me čekati budan.

Nije bio potreban osobito bistar um da bi se shvatilo da izlazi s muškarcem i nisam znao kako bih trebao reagirati jer, s jedne strane, bilo mi je drago što vidim majku tako dobro raspoloženu, no s druge strane još nisam bio spreman da je vidim u zagrljaju nekog drugog muškarca, osim mog oca.

Te noći, nakon poduljeg sna, probudila me neka buka u stanu. Pogledao sam na sat i vidio da su tri sata ujutro, a zatim sam odškrinuo vrata svoje sobe i stao osluškivati što se događa.

Netko je bio u dnevnoj sobi. Da nije lopov? Sada sam ja jedini muškarac u kući, rekao sam sebi, i moram nešto poduzeti. Ali što? Jedino što mi je palo napamet da bih mogao upotrijebiti kao oružje bila je velika baklja koju sam koristio kad bih išao s prijateljima na kampiranje i tako sam, stišćući je čvrsto u ruci, polako sišao stepenicama s namjerom da iznenadim uljeza i da ga svom snagom oborim na zemlju.

Srce mi je bilo u peti kad sam se približio kauču i već sam bio podigao ruku, spreman na udarac, kad sam začuo vrisak svoje majke.

- Antonio!

Upalio sam svjetlo i ostao kao skamenjen. Na kauču je bila moja majka s nekim muškarcem.

- Što ovo znači? - pitala me zaprepašteno.

- Ja... Mislio sam da je u kuću provalio lopov - pokušao sam se opravdati.

- Skoro smo dobili infarkt od straha - nastavila me prekoravati.

Tek tada sam spustio pogled na muškarca koji je sjedio uz nju. Nije mogao imati više od dvadeset i pet godina.

- Dario, ovo je moj sin, Antonio, ovo je Dario - upoznala nas je mama nakon što se malo sabrala.

- Možda je bolje da sada odem - rekao je Dario s vidnom nelagodom na licu. - Drago mi je što smo se upoznali, Antonio - dodao je.

Otpratit ću te - rekla je moja majka i pošla za njim do ulaznih vrata.

Ja sam otrčao u svoju sobu, siguran da će ona vrlo brzo doći za mnom. I kad je stigla, eksplodirao sam.

- Zar su moji roditelji poludjeli? - povikao sam ogorčeno. - Prvo se moj otac upusti u vezu s djevojkom koja bi mu mogla biti kći, a onda ti dovedeš doma nekog dječačića…

- Dosta je toga, Antonio! - prekinula me. Daj mi priliku da ti mirno objasnim. Dario je moj klijent, pozvao me da iziđemo zajedno i ja sam pristala. Zašto ne bih? Ionako ne bih učinila ništa neprimjereno budući da sam znala da si ti kod kuće.

- Ali tu ste sjedili u mraku! Uostalom, nije li malo premlad za tebe? - primijetio sam.

- Očito mu se, unatoč tome, sviđam - tvrdoglavo je odgovorila.

Ne znam je li mi se to samo činilo ili je, unatoč ponosnom držanju, zapravo djelovala prilično umorno i zbunjeno.

- Slušaj me, Antonio - nastavila je. - Ti moraš shvatiti da ćemo tvoj otac i ja odsad imati svatko svoj život. Više nismo isti.

- To sam već shvatio, mama - rekao sam s gorčinom u glasu. - Ionako vas više ne prepoznajem!

Sljedeći dan otrčao sam Gorani ispričati što se dogodilo.

- Sve više imam osjećaj da sam ja jedina odrasla osoba u toj kući - ljutito sam rekao.

- Da, razumijem kako se osjećaš. I ja se ponekad osjećam tako.

U tom trenutku osjećao sam se tako blisko Gorani da sam čak skupio hrabrost i pitao je hoće li mi se pridružiti na zabavi u povodu kraja školske godine. Pristala je i ja sam, kad sam otišao od nje, osjetio olakšanje. Čak mi je na pamet pala genijalna ideja.

Rekao sam svojim roditeljima, svakome posebno, da je poželjno da na zabavu dođe barem jedan od roditelja i oni su oboje rekli da će doći, ne znajući da je i onaj drugi pristao.

- Super, oboje su pristali - rekao sam slavodobitno Gorani. - Bit će prisiljeni razgovarati, možda čak i zaplesati zajedno.

- Ti previše sanjariš - upozorila me.

- Neću se prestati nadati - odvratio sam.

Te večeri, kad smo Gorana i ja stigli u školu, moja je majka već bila u školskom dvorištu i razgovarala s jednom od mojih učiteljica. Imala je na sebi novu haljinu koja joj je odlično pristajala.

Upravo sam krenuo prema njoj smiješeći se kad sam ugledao Darija kako joj prilazi noseći dvije čaše. Trbuh mi se zgrčio.

- Nije trebalo biti ovako - šapnuo sam razočarano Gorani.

- Još je gore nego što misliš - rekla mi je potaknuvši me da se okrenem.

Stigao je i moj otac, zajedno sa Sanjom.

- Želio bih nestati - tiho sam rekao.

- Sad više ne možeš ništa - rekla je odvukavši me među moje prijatelje ne bi li mi nekako odvratila pažnju od roditelja.

Malo poslije vidio sam da moj otac prstom prijeti mojoj majci.

- To si namjerno učinila - rekao je pokazavši na veliku mrlju na Sanjinoj haljini.

- Nisam, pa nisam dijete - odgovorila mu je moja majka.

Gledao sam ih i osjećao kako me prožima osjećaj stida.

- Morala si doći da pokažeš svoj najnoviji ulov, zar ne? - nastavio je moj otac.

- Tko mi to kaže… - odvratila je sarkastično.

Netko je pustio glazbu i već trenutak poslije ugledao sam Sanju i Darija kako zajedno plešu dok su se moji i dalje raspravljali. No, u jednom trenutku su zašutjeli i nešto se promijenilo u njihovim izrazima lica.

- Što kažeš na to da zaplešemo? - predložio je moj otac.

U međuvremenu su Sanja i Dario sjeli u jedan mračni ugao i stali potiho razgovarati.

Tata i mama su se te večeri zajedno vratili kući i od tada se više nikad nisu razdvajali. Naravno, sljedećih večeri sam ih više puta čuo kako se žučno svade, no bilo mi je jasno da je vjerojatno i jednom i drugom bilo teško zaboraviti nevjeru onog drugog. No, bio sam siguran da se vole i da će im to uspjeti.

U međuvremenu, između Gorane i mene napokon se počelo razvijati nešto više od prijateljstva i sada oboje uživamo u tome. Nadam se da će tako i ostati.