MARKO BIOČINA Demografske ideje Ladislava Ilčića već smo vidjeli kod don Ante Bakovića, oni dijele istu zabludu

Potpisnik ovih redova otac je dvoje djece i pripadnik famoznog srednjeg sloja hrvatskog društva - onih koji imaju stan, stambeni kredit i automobil, ljeti ljetuju, zimi ponekad skijaju te zarađuju nešto više od nacionalnog prosjeka. Dakle, upravo ciljana populacija pronatalitetskih mjera kojima bi čelni čovjek Hrasta Ladislav Ilčić želio popraviti lošu demografsku situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi.

Ilčić, kandidat za visoku javnu sinekuru u sklopu budućeg ministarstva demografske obnove i otac petero djece, tako je u nedavnom intervjuu Jutarnjem listu najavio kako planira povećanje imovinskog cenzusa za isplatu pronatalitetnog dodatka roditeljima trećeg ili četvrtog djeteta kako bi pravo na tu financijsku pomoć države u budućnosti imale i peteročlane obitelji s mjesečnim primanjima do 16.630 kuna, dakle oni koje Ilčić smatra srednjim slojem.

Pojednostavljeno rečeno, Ilčić očekuje da će petpostotna povišica plaće iz državne blagajne djelovati kao motivator obiteljima s dvoje djece da dobiju treće, pa možda i četvrto dijete. No, kada bi to uistinu tako funkcioniralo, ne bi li onda skora povišica plaća zaposlenih u javnom sektoru od šest posto trebala rezultirati novih velikim ciklusom prokreacije među tih pola milijuna ljudi? Ovo pitanje poprilično je karikaturalno, ali u suštini precizno ilustrira razmjere zablude budućeg državnog demografskog funkcionara.

Naime, nema nikakve sumnje da bi jača financijska injekcija iz državnog proračuna mnogim roditeljima olakšala život. Nema nikakve sumnje ni da bi se u takvim okolnostima neki lakše odlučili i za ponovno roditeljstvo. Također, načelno nema ništa pogrešno ni u drugim Ilčićevim idejama. Svakom roditelju pomoglo bi tisuću eura iz državne blagajne pri rođenju djeteta, svaka majka podržala bi delimitiranje porodiljnih naknada u drugih šest mjeseci porodiljnog dopusta, a vjerojatno svaki razumni građanin ove zemlje načelno bi dobrom ocijenio ideju da se sva školska nastava odvija u jutarnjoj smjeni.

Pa ipak, nijedna od tih mjera, pa i sve one zajedno, danas u Hrvatskoj neće rezultirati značajnijim povećanjem nataliteta. Razlog tome je zapravo nakaradna ideološka postavka na kojoj Ilčić temelji cijelo svoje djelovanje, pa i u čijem okviru sve spomenute mjere namjerava realizirati. U viziji Ladislava Ilčića, naime, obitelj je temelj društva, a smisao obitelji da se u njoj rađaju djeca. Iz tih dvaju premisa logična je stoga konkluzija da je dužnost države da obitelji potiče da imaju što više djece. Ili kako bi sam Ilčić rekao, važno je da se 'odašilje jasna poruka da su djeca vrijednost, važna ne samo za roditelje nego i za cjelokupno društvo'.

U suštini radi se samo o varijaciji nekadašnjeg slogana populacijskog pokreta don Ante Bakovića kako se 'Hrvatska voli djecom'. To vulgarno redukcionističko shvaćanje smisla društva, države i uloge pojedinca u njima je razlog zbog kojeg Ilčićeve mjere - pa čak i one koje su vrlo razumne - neće uspjeti. Jer, uloga države nije samo ta da omogući što bolje uvjete onima koji žele biti roditelji, već da omogući što bolje uvjete svakom građaninu da realizira svoje planove, želje i težnje, bez obzira koje one bile - pod uvjetom da su legalne i poštuju temeljni društveni poredak.

Sasvim izravno rečeno, društvo koje pretpostavlja interese onih građana koji žele sebe realizirati kroz brojnu obitelj, interesima svih onih ostalih koji teže samorealizaciji kroz ambiciju profesionalnog uspjeha, intimu samostalnog života ili neki alternativni životni stil, naprosto nije društvo u kojem će ljudi vidjeti prosperitet. A tko želi imati djecu u društvu koje nema prosperiteta? To je istina koju Ilčić, zatočenik vlastitog svjetonazora, naprosto ne može shvatiti i zato je osuđen na neuspjeh i prije nego što je i dobio priliku išta poduzeti. Uspješna budućnost Hrvatske nikad se neće osigurati na idejama povećanja broja rođenih, već upravo suprotno, na platformi stvaranja otvorenog društva visokog stupnja socijalne inkluzije, jednakih prava i mogućnosti svih svojih članova. Kada postanemo takva zajednica, broj rođenih povećat će se sam po sebi. Problem je samo što Ilčić, barem ako je suditi po njegovim stavovima, u takvom društvu zapravo i ne želi živjeti.