Hrvatski poslovni sektor je među najgorima na svijetu, a menadžeri među najbolje plaćenima

Na ovogodišnjoj ljestvici konkurentnosti od 63 zemlje Hrvatska je pala za dva mjesta i zauzela je 61. mjesto, a iza nje su samo Mongolija i Venecuela, pokazuju rezultati 'Godišnjaka svjetske konkurentnosti 2018' Instituta za razvoj poslovnog upravljanja (IMD) iz Lausanne.

Prema mišljenju Ivice Mudrinića, predsjednika Nacionalnog vijeća konkurentnost, partnera IMD-a, "desetljeća nečinjenja i odgađanje nužnih promjena doveli su Hrvatsku na samo dno kad se promatra sposobnost privlačenja investicija, stvaranje poticajnog okruženja i napose uvjeta u kojima mladi i poletni članovi našeg društva vide za sebe i svoju obitelj budućnost u našoj zemlji".

Izvješće pokazuje da se u razdoblju od 2006. do 2009. godine ocjena konkurentnosti Hrvatske bitno poboljšala, potom je do 2014. godine kontinuirano padala, da bi nakon 2015. uslijedio lagani oporavak, ali ove godine on je prekinut. Istraživanje konkurentnosti IMD-a obuhvaća 340 kriterija od kojih se dvije trećine odnose na statističke indikatore, a jedna trećina na istraživanje mišljenja gospodarstvenika. Temelji se na analizi četiri područja konkurentnost - gospodarski rezultati, efikasnost javnog sektora - efikasnost poslovnog sektora i infrastruktura - koja pokazuju kako zemlja upravlja svojim resursima i kompetencijama da bi omogućile dugoročno stvaranje novih vrijednosti.

Ne provode se reforme

Nacionalno vijeće konkurentnosti navodi kako ovako loš plasman pokazuje da Hrvatska "ne provodi reforme dovoljno brzo i učinkovito, dok su ostale zemlje u tome puno uspješnije". Ocjene po pojedinim indikatorima upućuju da Hrvatska, zapravo, najlošije stoji s poslovnim sektorom koji je smješten na 62. mjesto. U tom području IMD navodi 10 slabosti, a sve su rangirane na posljednjem 63. mjestu. To su privlačenje i zadržavanje talenata, kredibilitet menadžera, fleksibilnost i prilagodljivost, korporativne uprave i korporativne vrijednosti, digitalna transformacija kompanija, financijske vještine, mogućnosti i prijetnje, nacionalna kultura i obučavanje zaposlenih.

Za razliku od ostalih područja gdje se navodi i deset prednosti, u poslovnoj efikasnosti su 'skupljene' samo četiri: plaće menadžmenta u čemu Hrvatska zauzima visoko 12. mjesto, zatim plaće u uslužnim profesijama (26), razina naknada (27) i ženska radna snaga (32). Kada je riječ o ekonomskim rezultatima, po kojima je Hrvatska rangirana na 56. mjesto, jedno bolje nego lani, po nekim pokazateljima stoji vrlo dobro. Primjerice, zauzela je prvo mjesto po prihodima od turizma te po izvoznoj koncentriranosti proizvoda, a dobro stoji i po cijeni najma ureda (3) te izvozu komercijalnih usluga (7). Kao slabosti, pak, navode se otpornost ekonomije, diverzifikacija ekonomije, priljev stranih investicija, izvoz robe, tečaj, nezaposlenost, osobito mladih...

U područja učinkovitosti Vlade u kojoj je Hrvatska također na 56. mjestu, prednosti su raspoloživi dohodak, porez na dobit, carinske barijere, devizne rezerve i proračunski deficit, dok su slabosti starenje stanovništva (63), državno vlasništvo poduzeća (62), imigracijski zakoni, zakonodavni okvir, lakoća poslovanja, poticaji ulaganjima, birokracija i prilagodljivost vladine politike. U slučaju infrastrukture, s kojom je Hrvatska najbolje plasirana, na 46. mjestu, glavne prednosti su ulaganje u telekomunikacijama, žene s diplomom, odnos zaposlenih učitelja i broja učenika, državna potrošnja na obrazovanje po studentu, kao i obnovljivi izvori energije. Infrastrukturne slabosti su, pak, rast populacije, održivi razvoj, razvoj i primjena tehnologije, javno privatno partnerstvo, inovativni kapaciteti, tehnološka suradnja, prijenos znanja, sveučilišno obrazovanje, obrazovanost menadžmenta i kvalificirani inženjeri.

Pet atraktivnih faktora

U istraživanju mišljenja izvršnih direktora ispitanici su na listi od 15 indikatora morali izabrati njih pet koje vide kao ključne faktore za atraktivnost hrvatske ekonomije. Najviše njih odabralo je kvalificiranost radne snage, a slijede pouzdana infrastruktura, visoka edukacijska razina, pristup financijama, troškovna konkurentnost, otvoren i pozivan stav, efektivni radni odnosi, kvaliteta korporativnog upravljanja...

Na kraju, u ovoj godini IMD Hrvatskoj daje pet preporuka: pojednostavljivanje zakonskog okruženja, poticanje BDP-a kroz izravna strana ulaganja, reformiranje obrazovanog sustava, fokusiranje na nove vještine i kompetencije u skladu s budućim potrebama tržišta, iniciranje reforme mirovinskog sustava, primjena mjera kojima bi se povećala zaposlenost i zadržala mlada, obrazovana radna snaga. Nacionalno vijeće konkurentnosti, pak, smatra da je, osim nužnih temeljitih reformi javnog sektora i modaliteta upravljanja, potrebno pristupiti "redefiniranju društvenih vrednota, utvrditi dugoročnu nacionalnu strategiju te osigurati da svi lideri u našem društvu preuzmu odgovornost, kao ključni atribut afirmativnog sustava vrijednosti, za provođenje navedenih promjena".

- Odgovornost je na svima nama da provedemo nužne promjene u okviru naše nadležnosti i mogućnosti, zaključuje Mudrinić.

Prvu poziciju na ljestvici konkurentnosti ove godine zauzima SAD, drugi je Hong Kong a slijede Singapur, Nizozemska, Švicarska, Danska, Ujedinjeni Arapski Emirati, Norveška, Švedska i Kanada. U zemljama u okruženju, novim članicama EU, rezultati su različiti. Poziciju su poboljšale Poljska (34.), Slovenija (37.), Mađarska (47.), Bugarska (48.) i Rumunjska (49.), pri čemu su najviše napredovale Poljska, Slovenija i Mađarska: četiri, šest i pet mjesta.

NVK navodi kako je Poljski napredak rezultat rasta BDP-a, rasta izvoza komercijalnih usluga i poboljšanja upravljanja državnim dugom. Mađarska povećava svoju konkurentnost djelomično zbog smanjenja poreza na poduzeća i rasta ukupne produktivnosti, a Slovenija raste zahvaljujući izuzetnom pozitivnom pomaku u domaćem gospodarstvu i rastu proračuna. Češka (29.) je pala za jedno mjesto na ljestvici konkurentnosti dok je Slovačka (55.) pala za četiri mjesta.