Nova uredba

Kako obuzdati širenje Kine? Članice EU prihvatile nadzor investicija u Uniji

Kad posao dizanja ruku završi, EU će se pridružiti skupini zemalja sa sličnim propisima
Jean Claude-Juncker i zgrada EK
 Profimedia, Alamy

U sjeni aktualnih globalnih naguravanja oko slobodne trgovine i novog seta američkih carina Kini radi sprječavanja ''daljnjeg nepoštenog transfera američke tehnologije i intelektualnih prava'', gotovo nezapaženo je prošla vijest da su članice Europske unije prošli tjedan prihvatile prijedlog uredbe o nadzoru investicija u Uniji, a procedura sada kreće prema Europskom parlamentu. Taj je prijedlog Europske komisije identificiran kao legislativni prioritet, a upalo je u oči da ga, što je inače uobičajeno, ne prati procjena učinka propisa dok je dubinska analiza izravnih stranih investicija, posebno onih strateških, najavljena do kraja ove godine.

Kad posao dizanja ruku završi, EU će se kao blok zemalja pridružiti skupini zemalja koju čine SAD, Kanada, Rusija, Australija, Japan, Južna Koreja i Kina koja već ima svoje mehanizme za nadzor stranih ulaganja te procjenjuju jesu li ona za njih riskantna (neki pritom samo spominju nacionalnu sigurnost, neki i ekonomsku, ili pak navode strateške sektore). Štoviše, zadnjih su ih godina i postrožili. Na razini Unije, na različite načine to rade Austrija, Danska, Finska, Francuska, Njemačka, Italija, Latvija, Litva, Poljska, Portugal, Španjolska i Britanija.

- Izravne strane investicije su glavni izvor inovacija, rasta i radnih mjesta. Krucijalno je da EU ostane otvoren za njih, ali moramo imati i prava oruđa za zaštitu naših ključnih tehnologija od strateških prijetnji te osigurati da naši esencijalni interesi ne budu potkopani - komentirao je namjere Emil Karanikolov, bugarski ministar za trgovinu čija zemlja trenutno predsjedava EU.

Nova bi uredba trebala, dakle, uspostaviti zajednički europski okvir za analiziranje ulaganja koja dolaze iz trećih zemalja u strateškim sektorima i uspostaviti mehanizam za suradnju među članicama kao i s Europskom komisijom vezano uz investicije koje bi mogle utjecati na sigurnost. Prema prijedlogu, Komisija će paziti na to koje bi strane investicije mogle imati utjecaj na projekte ili programe Unije u područjima istraživanja (Obzor 2020), svemira (Galileo) te prometa, energije i telekomunikacijskih mreža (Transeuropska mreža–TEN).

Što će raditi članice, pa tako i Hrvatska? Birokratskim rječnikom: Europska komisija predlaže da se ojača suradnja tako da se definira set informacija koji će se razmjenjivati. Smatra se da će europski okvir pojačati zakonsku sigurnost i transparentnost nadzora koji članice već provode te da će efikasnije ukazati na potencijalne prekogranične utjecaje investicija na sigurnost.

Cijela ta uzbuna je, zapravo, najviše zbog Kine. Kako pokazuju podaci, EU je globalno prva destinacija za izravne strane investicije te je vrlo otvoreno tržište, a zadnjih su godina nabujale ''investicije koje se odnose na kritičnu imovinu EU, a nisu rezultat normalnih tržišnih sila''. Primjerice, kažu u Komisiji, ''kompanije s prikrivenim državnim vlasništvom ili privatne kompanije koje imaju vrlo bliske veze s vladom koje kupuju tvrtke EU koje koriste vrhunsku tehnologiju (primjerice, bave se razvojem umjetne inteligencije, robotikom ili nanotehnologijom) ili stratešku infrastrukturu koja bi mogla imati potencijalni utjecaj na sigurnost i javni red EU''. Neizgovoreno je u tom priopćenju da zabrinjavaju kineska ulaganja i kineske državne kompanije, ali u raspravama i službenim brifinzima se to inače jasno kaže. Ono što je tu također bitno: EU očekuje od Kine da se više otvori europskim kompanijama i omogući reciprocitet po pitanju investicijskih uvjeta.

Prema podacima koji opisuju stanje zaključno sa 2015. godinom, u EU izravne strane investicije iznose ukupno 5,7 bilijuna eura, u SAD-u 5,1 bilijun eura, a u Kini (zajedno s Hong Kongom) 1,5 bilijuna eura. Konstatira se kako su kompanije koje kontroliraju investitori iz trećih zemalja još uvijek malobrojne u EU, ali imaju ''značajan ekonomski utjecaj jer su veće od prosjeka i fokusirane su na visokotehnološke sektore''. Ustanovljeno je da su strane investicije u EU u high-tech povećane posebno od kraja financijske krize, također i da su u 2016. kineska ulaganja u EU bila rekordna (oko 35 milijardi eura je realizirano, što je rast od 77 posto u odnosu na godinu prije), dok su europska u Kini nastavila padati (oko 8 milijardi eura, godinu ranije bila su 9,1 milijardu eura, a u 2014. godini 11,8 milijardi eura).

Značajniji rast kineskih investicija u Europi, posebno Njemačkoj, Francuskoj i Britaniji, počeo se primjećivati s postupnim popuštanjem kineskog režima prema ''izlaznim'' izravnim stranim investicijama, kontroli tečaja te računu kapitalnih transakcija nakon 2010. godine, a posebno od 2013. godine kada je na vlast došao predsjednik Xi Jinping, a Komunistička partija Kine na plenumu donijela ekonomski reformski paket i lansirala inicijativu ''Jedan pojas, jedan put''. Kako je u međuvremenu kapitalna kontrola opet malo pojačana, očekuje se da trend rasta kineskih izravnih stranih investicija u Europi uspori, ali novih podataka o tome još nema. Može se očekivati i da bude manje kineskih investicija u nekretnine i industriju zabave jer su vlasti to proglasile ''iracionalnim investicijskim aktivnostima'' koje nisu u skladu s nacionalnim strateškim prioritetima.

Iza europske pak inicijative koja odgovara na poteze Pekinga stoje Njemačka, Italija i Francuska koje su prošle godine oko toga formulirale i zajedničku peticiju te je uputile Komisiji (''Proposals for ensuring an improved level playing field in trade and investment''). U tom pismu se naglašava kako će - unatoč prijedlogu uvođenja zajedničkog europskog sustava monitoringa ulaganja - o konkretnim intervencijama uvijek samostalno odlučivati države članice te da ne dolazi u obzir obveza intervencije oko bilo koje akvizicije.

Trenutno, primjerice, Njemačka nadzire izravne strane investicije kroz dva stupa - prvo, sve akvizicije tvrtki koje proizvode ili razvijaju naoružanje ili proizvode kriptografsku opremu te, drugo, u ostalim sektorima se ''crvena lampica'' može upaliti kad u nekoj akviziciji strana kompanija sa sjedištem izvan EU preuzme više od 25 posto glasačkih prava. Danska pak iz izravnih stranih investicija posve isključuje plinsku i električnu infrastrukturu, odnosno to mora ostati u javnim rukama. U Španjolskoj i Švedskoj je nadzor obavezan za obrambeni sektor dok se za ostalo provodi od slučaja do slučaja…

Naravno, Kina nije ni blizu tome da po iznosu izravnih stranih investicija ''osvoji'' Europsku uniju, tako da su sve to više-manje tek osigurači za osjetljivije sektore i sredstvo pritiska na Peking. Daleko najveći izvor ukupnih stranih ulaganja u EU je SAD, a slijede Švicarska, pa Kanada, Japan i Brazil te tek nakon toga Kina.

Tekst je preuzet iz tiskanog izdanja Globusa

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
26. studeni 2024 11:52