Hrvatski zastupnik u Europskom parlamentu, SDP-ov Predrag Fred Matić iz Kluba zastupnika Progresivnog saveza socijalista i demokrata, ujedno i član parlamentarnog Odbora za ribarstvo odgovorio je na više pitanja o stanju u ribarstvu ususret plenarnoj sjednici Europskog parlamenta na kojem će se raspravljati o njegovom prijedlogu hitne uspostave dodatnih područja ograničenog ribolova. Uz to, u listopadu istječe derogacija od Mediteranske uredbe za ribolov malim plivaricama i mrežama potegačama, a sredinom rujna izmjenama Pravilnika o obavljanju gospodarskog ribolova na moru obalnim mrežama potegačama, vlasnicima plovila nova odobrenja mogu se izdati za razdoblje do 26. listopada 2023. godine.
Kakvo je stanje ribljeg fonda u Jadranu?
- Stanje na Jadranu postaje sve gore jer se udaljavamo od dogovorenih održivih razina ribolova i daleko smo od postizanja cilja iskorištavanja ribljih resursa uz održiv trend. Posebno su zabrinjavajući podaci o stokovima naših najvažnijih malih riba - inćuna i srdela - koji se i dalje prekomjerno izlovljavaju, a trenutačne mjere upravljanja nisu održive.
Mnogo je mjera upravljanja doneseno, puno se radnih sastanaka održalo, a velik dio sklopljenih dogovora nije zaživio jer postojeći okviri za upravljanje temelje se prije svega na ograničavanju ribolovnog napora i kapaciteta, ali kad imate različite interpretacije vremenskih razdoblja kada ribolov nije dopušten u Sloveniji, Italiji ili Hrvatskoj, jasno je da malo tko može zapamtiti kada i kamo smije ići u ribolov.
Uz to, točne mjere razlikuju se kod susjednih zemalja i u međunarodnim vodama, a izmijenjene su nekoliko puta u samo zadnjih par godina. Sasvim je onda jasno da naši ribari otežano prate pravila koja su trenutačno na snazi, a samim time i njihovu provedbu. Stoga nam je potrebna konzistentnost, edukacija i međudržavna suradnja. Uzalud nam mjere kojih će se hrvatski ribari u međunarodnim vodama pridržavati, ako dođu Talijani i izlove svu ribu.
Vezano uz to, upravo na sljedećoj plenarnoj sjednici u listopadu se glasa o mom prijedlogu hitne uspostave dodatnih područja ograničenog ribolova kako bi se zaštitili prekomjerno iskorišteni morski ekosustavi, uzimajući u obzir područje Jabučke kotline kao primjer najbolje prakse.
Po svim pokazateljima, Jabučka kotlina najbolje prezentira način i brzinu kojom se morski ekosustav može oporaviti ako se pokaže volja. Uvjeren sam da je to jedini način koji bi proporcionalno apostrofirao situaciju s kojom smo se zbog neodgovornog ponašanja suočili. Svima nam je u cilju vratiti fondove i sektor ribarstva u dobro stanje tako da se ribarstvo učini održivim za buduće generacije mladih ribara i da se postigne balans između zaštite prirodnih dobara i osiguranja egzistencije za velik broj obitelji koje se u Hrvatskoj time bave.
Kakva je siuacija u Jadranu unutar Mediterana? Jesu li kod nas iskorišteniji resursi nego u drugim dijelovima Sredozemnog mora, koje se inače smatra najiskorištavanijim morem na svijetu s više od 90 posto prelovljenih resursa?
- Mediteran uistinu jest mjesto s najvećim prekomjernim izlovom ribe na svijetu. Kada pričamo na globalnoj razini, jedna trećina svih zaliha morske ribe lovi se neodrživo, a najrizičnija situacija je u Mediteranu. To je porazan podatak. Ukoliko se nastavi ovaj trend, potpuno je jasno da ćemo sami sebi ugroziti sigurnost hrane i cijeli morski ekosustav.
Mediteran je specifičan jer je, rekao bih, svačiji i ničiji. Španjolske, talijanske flote plove i love na istim područjima kao i sjevernoafrički brodovi koji, podsjećam, nisu regulirani nikakvim zakonima Europske unije - nema kvota, mjesta ograničenog ribolova, a ni pravila. Također, mediteranski krajevi su vrlo osjetljivi na klimatske promjene. Upravo zbog ovih frapantnih činjenica Parlament je i usvojio početkom ove godine Strategiju o biološkoj raznolikosti Europske unije za narednih 10 godina gdje se poziva države članice da 30 posto europskog mora proglase zaštićenim područjima.
Jadran je puno manji i dijelimo ga s malim brojem susjednih zemalja, ali igra značajniju ulogu u kontekstu hrvatskog pomorskog dobra i opskrbnom lancu našeg gospodarstva pa bi nam morao biti prioritet. Unatoč tome, nažalost, sve vrste riba na Jadranu su prekomjerno lovljene, dok su inćuni u najgorem stanju.
Ne promijenimo li nešto radikalno, ljudi koji žive na otocima i na obali će prvi osjetiti posljedice neodrživog ribolova, a upravo oni sami najviše ovise o ribarstvu. Naš cilj mora biti da pronađemo održivi balans između zaštite raznovrsnosti ribljih vrsta u Jadranu i položaja malog ribara unutar toga svega. To nije jednostavno, ali nije ni nemoguće.
Prije nepune 3 godine EU je Hrvatskoj odobrila izuzeće od odredbi Mediteranske uredbe za ribolov malim plivaricama i mrežama potegačama. Tada se pisalo o velikoj hrvatskoj pobjedi u Europskom parlamentu, o tome kako se Hrvatska nakon više godina nastojanja izborila za svoje ribare i ribarstvo. Koji su bili najvažniji zahtjevi Hrvatske za izuzećem, odnosno što podrazumijeva ta derogacija?
- Prije svega, Mediteranska uredba propisuje zabranjene ribolovne alate i prakse te najmanju udaljenost od obale i dubinu mora na kojima se koriste ribolovni alati. Cilj joj je očuvati morske ekosustave naših mora i provoditi održivo iskorištavanje ribolovnih resursa. Hrvatska je zatražila odstupanje od Uredbe u vezi udaljenosti od obale i najmanje dubine mora za sve obalne mreže potegače i okružujuće mreže plivarice kao i odstupanje u pogledu ribolova nad morskim cvjetnicama. Odstupanje se odnosi na udaljenost 300 metara od obale ili 50 metara dubine ukoliko se ta dubina dosegne na kraćoj udaljenosti.
Dakle, Europska komisija je odobrila prije 3 godine Hrvatskoj da može koristiti, primjerice, obalne mreže potegače kojima bi se ogradio morski prostor i na obalu potezala mreža pomoću vitla na brodu koje je privezano za obalu. Jedan amaterski ronilac mi je nedavno rekao: „Nemam ništa protiv toga da mreže potegače ostanu dozvoljene pod tradicionalnim načinom ribolova kakav je nekad i bio, ali to podrazumijeva ekipu od 10 do 15 ljudi i potezanje rukom. U suprotnom, dva broda s četiri ribara potegnu „pola otoka Žuta“ u jedno prijepodne.“
Prodali smo tradiciju kao glavni argument Europi za odobravanje derogacije. Međutim, prakticiranje takvih ribolovnih tehnika se vršilo stotinama godina prije nas, dok danas primjena moderne tehnologije koju smo prenamijenili za tradicionalne načine ribarenja nije uistinu ni po čemu tradicionalna.
Na koje se vrste riba odnose ta odstupanja?
- Korištenje okružujućih mreža plivarica na udaljenostima manjim od 300 metara, uz samu obalu, smije se zbog derogacije upotrebljavati za ribolov cipla, palamide, trupa, luca, gofa, iglica i gavuna.
Što je praksa pokazala? Što nam je derogacija doista donijela?
- Kao i uvijek kod nas, postoje ljudi koji zloupotrebljavaju i obavljaju nedopuštene ribarske radnje, većinom nezapaženo. Čujem da upravo to rade profesionalni ribari, što mi je zapanjujuće. Pa zar ne razmišljaju da sutra u istom tom moru neće imati što loviti? Na moru vlada bezakonje, morska staništa se uništavaju rekordnim brzinama, a pojedine vrste ribolova poput povlačenja koće nerijetko se događaju na mjestima gdje takav ribolov nije dopušten.
I što je najgore – najviše stradavaju oni ribari koji svoj posao rade pošteno, prema pravilima i kojima o tome ovisi egzistencija, nasuprot velikih privatnih igrača koji uništavaju morski ekosustav zbog brzih prihoda. Tu se mora zaštititi i more i mali ribar, to je u nacionalnom interesu.
Često mi se javljaju rekreacijski ribari, ronioci pa i udruge ribara aktivista sa zapanjujućim slikama na kojima možete vidjeti kako se u tren oka pustoše mrjestilišta, riblja mlađ i livade posidonije.
Jedan čovjek mi je više puta zabrinuto pisao: „ Iako im je takav način ribolova dozvoljen i u skladu sa zakonom, ribarima ni to nije dovoljno već preklapaju dvije mreže kako bi smanjili veličinu oka: ako je dozvoljeno oko 40 mm, oni preklope dvije mreže pa imaju oko 20 mm, ako je dozvoljena duljina konopa po jednom krilu 500 m, oni imaju 700-800 m i inspekcija im ne može ništa“.
Zanimljivo je to da iz više nevezanih izvora ljudi pišu o nezakonitim ribarskim radnjama na NP-u Kornati, od preusmjeravanja ribljih jata pomoću jakih podvodnih svjetala i glasnih zvukova, do potezanja mreže migavice u Kornatskom arhipelagu i korištenja mreža i vrša za ulov najcjenjenije ribe na području gdje su dopušteni samo udičarski alati. Nadzor je nedovoljno učinkovit, a neutaživa ljudska žudnja za novcem nema granicu.
Kako male plivarice djeluju na morske ekosustave, a što sve ugrožavaju mreže potegače? Kad je donesena Mediteranska uredba sigurno su bili valjani razlozi u tom pogledu?
- Ribolov obalnim mrežama potegačama apsolutno za sobom ostavlja devastirano morsko dno, lišeno obalnih morskih vrsti poput periski, polja posidonije, a najgore od svega ogromnih količina nedoraslih jedinki malih riba. Veliki brodovi ponekad uđu i u male uvale otočnih naselja gdje nemarno „potamane“ cijelo morsko dno, ne ostavljajući lokalnim ljudima ni prilike da nakon njih ulove ribu-dvije za ručak. A da ne govorim da se takvim postupcima nekima od tih malih ribara ugrožava egzistencija.
Za apsolutnu sam zabranu takvog načina ribolova, a ukoliko to nije moguće, potrebno je uspostaviti ograničena ribolovna područja na kojima se smiju i dalje koristiti ovakve tehnike, no uz strogi nadzor i rigorozne novčane kazne za one koji počine prekršaje.
Postoje mnoga mjesta koja su meta za ribolov plivaricama, poput uvale u Rogoznici gdje se okružujućim mrežama 20 metara od obale lovi riba, kršeći pravilnik o ribarskim alatima i opremi za gospodarski ribolov na moru. Premda love plivaricama, mala plava riba im nije u planu ribolova nego orade i arbuni. Pošto su kazne neusporedivo manje nego potencijalna zarada na ribi prvoklasne kvalitete, takav krivolov se godinama iznova ponavlja. Naravno da se briga ne posvećuje usporednom uništavanju ribljeg fonda i mrjestilišta.
Mediteranska uredba u drugu ruku zabranjuje ribolov svim mrežama potegačama i okružujućim mrežama plivaricama iznad dna pokrivenih morskim cvjetnicama - posidonije, iznad staništa koralja, a odstupanje od takvih propisa se smije zatražiti pod uvjetom da je ribolov nad tim područjima visoko selektivan, odnosno da ima zanemariv učinak na morski okoliš. Uz to, plivarice se ne smiju koristiti unutar 300 metara od obale ili na dubini manjoj od 50 metara, a zajedno sa povlačnim mrežama zabranjene su za rekreacijski ribolov. Također, riba koja se ulovi u rekreativne svrhe se ne smije prodavati na tržnicama.
Što je ključno u hrvatskom Planu upravljanja? Što bi moglo pokazati izvješće o provedbi u ove tri godine?
- U hrvatskom Planu upravljanja ključno je obrazložiti Europskoj komisiji razloge zbog kojih bi se trebala donijeti derogacija, uključujući pojašnjenja o uporabi ribolovnih alata, usputnom ulovu, praćenju te znanstvenim podacima. Prije nekoliko dana sam saznao da Novi plan upravljanja za mreže potegače više neće uključivati šabakun, potegaču velikog oka. Uz to, plan ne predviđa mogućnost ribolova u područjima ekološke mreže zaštićenih područja (NATURA 2000).
S druge strane, Plan upravljanja za plivarice neće na vrijeme biti evaluiran od strane Europske komisije, što znači da će u narednom razdoblju, do odobrenja odstupanja, ribolov s plivaricama biti moguć isključivo na udaljenosti većoj od 300 m od obale, ili na dubini većoj od 50 m ukoliko se ta dubina dosegne na kraćoj udaljenosti od obale. Novi Plan upravljanja sadrži isti zahtjev za odstupanjem kao i prijašnji.
Da sažmem, zabrana samo jedne vrste potegača je premali napredak u zadnjih par godina te mi ne daje dozu optimizma. Još je puno posla pred nama ako želimo brzo i efikasno zaustaviti ovaj trend.
Koliko je ribarskih plovila obuhvaćeno derogacijom? Koliko ih ima koji koriste te mreže? Kontrolira ih li tko?
- Prema zadnjim informacijama, za rad s potegačama 71, a za rad s malim plivaricama 52 brodice uživaju povlastice dobivene derogacijom od Uredbe. Kontrola postoji, no to vam je preslika situacije bakice na Dolcu koja će biti kažnjena jer prodaje salatu na kojoj nije istaknula jasno cijenu u kunama, dok vidoševići i bandići slobodno šetaju gradom.
Licemjerno je imati nadzor nad malim ribarima koji su na parangalu, kako sam negdje pročitao, imali 10 udica više od dopuštenog ili ako nisu prepolovili glavu lignji, dok se s druge strane krivolovom svakodnevno lovi tone riba, što se samo djelomično registrira, a nitko ne snosi sankcije. A čak i da snose, isplati im se nezakonito ribariti svaki dan jer je prihod puno veći od potencijalne kazne.
Stoga je potrebno, ponavljam, imati rigoroznije mjere i novčane kazne s posebnim fokusom na velike igrače koji su u mogućnosti da u jednom popodnevu odnesu cijeli morski fond jedne uvale. I na tome dobro zarade.
Primjenjuje li se Mediteranska uredba u drugim državama članicama, odnosno jesu li se i druge izborile za kakva odstupanja?
- Svaka mediteranska država članica nastoji na ovaj ili onaj način tražiti derogaciju od Uredbe zbog specifičnosti svojih obala i svog ribarskog sektora, od Španjolske do Slovenije. Europska komisija pojedinačno ocjenjuje koji su uvjeti i okolnosti pod kojim se derogacija može ili ne mora dodijeliti. Međutim, ne trebamo se uspoređivati s drugim zemljama po pitanju očuvanja svoje flore i faune kad možemo vidjeti što nam se događa ispred očiju.
Kako ćemo budućim generacijama pravdati da smo uništili sve naše ljepote, sav naš riblji fond, ako nastavimo iznova tražiti derogaciju i oglušiti se na dijelove Uredbe koji nam ne odgovaraju. Ovakav neodgovran način upravljanja našim morima dovest će do kolapsa ribarskog sektora koji će najviše osjetiti mali ribari, ribarske obitelji i na kraju dana građani i građanke koje će plaćati skuplju ribu iz uvoza jer domaće jednostavno neće biti.
Krajem listopada ove godine, točnije 26.10., istječe trogodišnji period derogacije. Kakav je Vaš stav o tome?
- Činjenica je da su plivarice i potegače krajnje destruktivni alati čija je uporaba dovela do devastacije našeg mora, uništenja morskih staništa i potpunog remećenja morskog ekosustava. Flora i fauna Pašmanskog kanala je primjerice opustošena ulovima iz mreža potegača. Prema brojnim analizama daljnje korištenje mreža potegača bi samo dovelo do drastičnijeg kršenja zakona i uništavanja onog zadnjeg čime se u Hrvatskoj uvijek ponosimo - našim morem.
Potegače koje su nimalo selektivne sa sobom nose i tražene i neželjene ribe, izravno uništavaju koraljne grebene, a i odstranjuju morsku travu. Krajnje je vrijeme da se njihova uporaba zabrani, a ne da se traži i dobije novi period derogacije koji samo lošeg može donijeti našim morima. Ako je to tradicija, i ako to dovodi do toga da moji unuci neće moći jesti ribu jer je neće biti, ja pobornik te tradicije nikada neću biti.
Znate li je li Ministarstvo poljoprivrede tražilo produljenje ovog roka?
- U ožujku ove godine Ministarstvo poljoprivrede je uputilo prijedlog novog Plana upravljanja na mišljenje u Europsku komisiju te je taj Plan razmotren na plenarnoj sjednici Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF) krajem ožujka. Radna skupina je dala pozitivno mišljenje na Plan pa je Komisija u kolovozu pokrenula proceduru donošenja nove Provedbene Uredbe kojom bi se odobrio nastavak derogacija tijekom nadolazećeg razdoblja od dvije godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....