Igrač kojeg je izbornik Barakuda zazivao još od konca minulog ljeta, malo nakon povratka sa Svjetskog prvenstva u japanskoj Fukuoki. Tada je naime prvi put spomenuta opcija povratka pod nacionalni stijeg najbolje lijeve ruke u povijesti hrvatskog vaterpola. Postojala je opcija za EP u Dubrovniku i Zagrebu, tada se već ozbiljnije razmatrala mogućnost povratka. Odgođena je ipak za doba iza Dohe i Svjetskog prvenstva. Konačno, početkom lipnja postalo je službeno i konačno - Maro Joković je ponovo među Barakudama.
Najtrofejniji hrvatski vaterpolist svih vremena s ukupno čak 66 trofeja i medalja, od toga 20 pod kapicom hrvatske reprezentacije. Samo Andro Bušlje ima više medalja s Barakudama (22), ali po ukupnom broju medalja u karijeri, Maro je nedodirljiv. Iako, nije to jedini rekord.
S prvim nastupom na Igrama u Parizu dostići će Igora Hinića koji je zasad jedini hrvatski vaterpolist s čak pet OI. No, kada Maro odigra 4. kolo turnira u Parizu, postat će i igrač s najviše odigranih utakmica na OI za Hrvatsku. Hinić je zasad prvi s 34 utakmice, Joković ga prati s 31. Nadalje, Maro Joković je i rekorder po broju golova za Barakuda na olimpijskim turnirima. Dosad 43. Drugi je recimo Sandro Sukno s 31, pa Dubravko Šimenc 28 za Hrvatsku, zatim Luka Bukić 26...
- Da, ali najstariji ipak još nisam. Vrlić i Lončar su ispred mene - prekinuo je nizanje brojki i rekorda Maro iz Šibenika.
Ondje se naime nalaze u završnim danima priprema za Olimpijske igre u Parizu naši najbolji vaterpolisti.
- Intenzivirale su pripreme i ovdje, u Šibeniku. Još smo onako, malo "teški", nismo još onoliko lepršavi koliko bismo htjeli biti, ali privodimo i ovaj dio kraju. Sad nam dolaze i Amerikanci (reprezentacija SAD dolazi na sparing ove srijede). Radimo dobro i kvalitetno, još malo, pa i taj dio završava.
Peking 2008, London 2012, Rio de Janeiro 2016, Tokio 2021. i sada Pariz 2024. To su olimpijske postaje našeg sugovornika. Je li uzbuđenje jednako?
- Uzbuđenje i dalje itekako postoji. Zbog samog turnira, težine koje svake olimpijske igre nose. Ne mogu reći da je baš isti osjećaj kao prvi put, kao u Kini. Sad možda gledam malo smirenije nego ranije, samim time mi je malo manje euforije.
Jedino što se vjerojatno ipak radujete više nego igrama u Tokiju koje su bile... Specifične. Pandemijske, održale su se, ali kao da nisu. Tribine prazne, tišina na borilištima.
- Njih se najmanje i sjećam iako su bile prije samo tri godine, jel‘. Možda da smo rezultatski bolje prošli, onda bismo se jedino zbog toga sjećali, ali sve ostalo... Minimalno. Sve dosta potisnuto. Ovaj put smo u Europi, blizu nama, vjerujem i onda nekako europejskije u odnosu na Igre u Aziji, Južnoj Americi.
Uoči svakog olimpijskog vaterpolskog turnira, gotovo pa je ista mantra, iste rečenice trenera i igrača u najavi. "Najjače Igre dosad", "ne sjećam se ikad kvalitetnijeg, izjednačenijeg turnira". Sad, prokletstvo nas novinara je što se svega sjećamo i pouzdano znamo da su iste ove riječi izgovarali Rudić prije Pekinga i Londona, kao i Tucak prije Rija i Tokija, ali isto slušamo i sada uoči Pariza. No načelno, konkurencija se, da se ne lažemo svodi uvijek na isto. Pa čak i u svim sportovima, jednako tako i u vaterpolu. Je li ova novinarova teza točna ili smo u krivu?
- Pa ne, mislim da su svake Igre najteži turnir u četverogodišnjem razdoblju. To je istina. Gledajući sada ove OI, ne znam koju bi momčad stavio kao nekog autsajdera. Možda hajde, ne bih htio podcjenjivati, ali Rumunjska mi se nekako čini takvom. Dosta je nepoznata, ali sve ostale reprezentacije su izvrsne i za niti jednu momčad se ne može reći da je lagana. Gledajte malo sve ove turnire koji su odigrani posljednjih dana, tjedana. Od Sardinije, Budimpešte, Šapca... Mađari su se mučili s Japancima, Australci su dobili Crnu Goru, Amerikanci su dobro igrali. Ne, Pariz će stvarno biti vrlo izjednačen turnir. Prava kako se kaže muška borba za svaki bod.
Vaterpolski turnir na OI traje dva tjedna. Prvi tjedan pet utakmica u skupini, onda drugi tjedan eliminacijska borba. Imamo primjer iz Londona 2012. gdje je upravo naša reprezentacija "potopila" sve momčadi redom, sve pobijedila, od 1. kola do finala. No, četiri godine kasnije smo imali primjer da se jedna Srbija jedna provukla u skupini, spašavala se ispadanja u posljednjem kolu skupine, onda je u eliminacijskom dijelu otišla do kraja i osvojila zlato. Jedan dakle turnir ili dva?
- To je samo pokazatelj da se momčad i tijekom turnira, jednog tako velikog, može dizati. Da, i padati. Naveli ste dva suprotna primjera. Mi smo u Londonu sve dobili što je mislim rijetko koja momčad ikad napravila na olimpijskim igrama. Ima puno više primjera da su reprezentacije dosta oscilirale u skupini jer je turnir težak, ne može se računati na lagane bodove. U četvrtfinalu ne možeš stvarno nikoga sad baš priželjkivati jer stvarno ne znate rasplet situacije. Ne zna se rasplet u našoj, kamoli u onoj drugoj skupini. Zato je zanimljivije za pratiti - veli Joković.
Legendarne hrvatske kapice broj 5 nije na pripremama Barakuda bilo tri godine. Je li se nešto promijenilo?
- Načelno i ne puno jer recimo prof. Kuterovac koji radi kondicijski dio, radi to već 15 godina u ovoj reprezentaciji. Njegov način rada je svima nama jako dobro poznat. Dobro, jasno da ima uvijek i određenih modifikacija, ali... Zašto mijenjati nešto kada je provjereno toliko dobro! Tako ja to gledam. Jasno, promijenile su se malo pripreme, modernizirale s nekim novim pristupom, ali pripreme imaju svoje cikluse i tu se malo mijenja. Ja bih rekao da su ove pripreme baš i planski napravljene jer nemojmo zaboraviti i da je sezona bila jako dugačka, klupska, ali u njoj još i dva velika natjecanja reprezentacija. Valjalo je i odmoriti igrače.
Je li Hrvatska ipak s vama, s Marom Jokovićem još jača od one koja je zimus osvojila europsko srebro i svjetsko zlato? Znamo da je možda malo nezgodno pitanje odnosno dovodi vas u nezgodan položaj ocjenjivati sebe, ali... Opći se dojam stvara da je odgovor na ovo pitanje - da!
- Ono što bih ja naglasio na tu temu je da je Hrvatska u posljednje tri godine, nakon Igara u Tokiju ostala u pobjedničkom mentalitetu neovisno izmijenjenoj momčadi. To je jako bitno i inače, pa tako i za turnir pred nama. Unatoč promjenama, odlascima, dolascima, ostvareni su nevjerojatni rezultati. Sad, moja uloga... Dobro sam upoznat sa zbivanjima i unutar i izvan bazena, tako da se nisam morao puno prilagođavati, učiti neke nove stvari, ali po pokazanom dosad... Mislim da imamo razloga biti optimistični i da ćemo pružiti stvarno dobre igre - zaključio je Maro Joković.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....