Nadia Battocletti (24) u nedjelju je u velikom stilu zaključila najbolju godinu karijere. Talijanska atletičarka trijumfirala je na Europskom prvenstvu u krosu u turskoj Antalyji, ispisavši pritom povijest kao prva žena koja je uspjela osvojiti titule u sve tri dobne kategorije - po dvaput je bila juniorska (U-20) i mlađeseniorska prvakinja (U-23), a sada je, eto, prvi put i na seniorskom tronu. Djevojka iz Trentina ostala je pomalo u sjeni brojnih ovogodišnjih sjajnih individualnih pothvata na svjetskoj ili europskoj razini, ali na kraju sezone i nakon još jednog velikog zlata, zaslužila je da i njoj posvetimo pokoji redak.

Počeli su me cijeniti

Battocletti se ove godine ubacila na val velikog preporoda i uzleta talijanske atletike. Kći nekadašnjeg talijanskog prvaka na srednjim i dugim prugama Giuliana Battoclettija, koji joj je danas i trener, te marokanske 800-metrašice Jawhare Saddougui, zablistala je pred domaćim navijačima na lipanjskom Europskom prvenstvu u Rimu, osvojivši zlatne medalje na 5000 i 10.000 metara. Bila je to, međutim, samo uvertira u sjajan nastup na Olimpijskim igrama u Parizu gdje je najprije zauzela četvrto mjesto u utrci na 5000 metara. Štoviše, noć je provela kao vlasnica bronce jer je Faith Kipyegon diskvalificirana zbog naguravanja s Gudaf Tsegay, ali naknadno je uvažena žalba Kenijaca i rezultati su vraćeni na prvotne postavke.

No, i bez medalje je Nadia pokazala koliko je opasna, a i afričke trkačice su shvatile da se pojavio “uljez” koji bi im mogao pokvariti zabavu.

- Nakon finala na 5000 metara počele su me pozdravljati i cijeniti me. Dobila sam puno komplimenata od djevojaka iz Kenije i Etiopije. Pretpostavljam da je tu bilo i malo straha jer čula sam ih kako se u zadnjim krugovima dogovaraju koja će krenuti u sprint - prepričala je Battocletti.

FATIH HEPOKUR Anadolu Via Afp

Strah suparnica iz Afrike pokazao se itekako opravdanim jer je nekoliko dana kasnije Talijanka osvojila senzacionalno srebro na 10.000 metara, zaostavši samo deset stotinki za Kenijkom Beatrice Chebet. O kakvom se pothvatu radi, dočarat će podatak da su od 12 medalja na posljednjim četirima Olimpijskim igrama trkačice rođene u Africi osvojile njih čak 11. Jedina koja im je uspjela pokvariti savršeni učinak je Nadia Battocletti.

- U posljednjih 500-600 metara držala sam oči širom otvorene i govorila sama sebi “ne daj im da ti pobjegnu”. Pokušala sam biti što pametnija, poput lisice.

Lisica sa sjevera Apeninskom poluotoka još je jednom pokazala svoju lukavost ove nedjelje kada je na travi i blatu Antalyje ostavila iza sebe sve suparnice, predvođene Njemicom Konstanze Klosterhalfen, a povukla je Italiju i do ekipnog zlata.

- Je li ovo neponovljiva godina? Barem do 2025. - našalila se Nadia.

- Ako trebam pronaći jednu riječ za ovu 2024. godinu, onda je to - inspiracija. I za mene i za sve ljude koji rade sa mnom. Sve što sam napravila, uspjela sam zahvaljujući učinkovitosti i profesionalizmu svoje ekipe i brojnih obožavatelja koji mi pružaju toliku podršku: kada proživljavam teške dane, mislim na njih i pronalazim energiju.

Battocletti je rođena u planinskom gradiću Clesu usred Dolomita. Iako je to područje poznatije po zimskim sportovima, Nadia je ipak završila u atletici. No, kako sama ističe, prvi je put ciljnu vrpcu ipak presjekla na snijegu s nepunih sedam godina.

- Događaj koji mi je promijenio život bila je povijesna Ciaspolada della Val di Non, utrka na krpljama koju je moj otac osvojio po treći put 2007. godine. Organizatori su mi rekli da, ako želim, mogu simbolično istrčati zadnju dionicu s njim. To mi je omogućilo da prijeđem prvu ciljnu liniju u svom životu - prisjeća se uz osmijeh.

Prvi trening u 6.30 ujutro

Bio je to početak velike ljubavi prema trčanju, ali kao djevojčica je još neko vrijeme trenirala i druge sportove, poput plivanja, sportskog penjanja, golfa i tenisa. Štoviše, u tenisu je ostala do 11. godine i još uvijek ga obožava, a posebna joj je inspiracija Roger Federer. Švicarskog genijalca voli toliko da je i svog labradora nazvala Roger.

- Pratila sam sve Federerove mečeve, a još se sjećam radosti kada su mi roditelji kao klinki dali reket s njegovim potpisom. A sa psom Rogerom sam često išla trčati u šumu jer je bio sjajan “zec”, bio je u stanju trčati četiri minute po kilometru.

Nadia Battocletti

MASSIMO VALICCHIA Nurphoto Via Afp

Još jedna fascinantna stvar je da Nadia vrhunske rezultate postiže paralelno uz vrlo zahtjevan studij građevine i arhitekture u Trentu. I u četvrtak je položila jedan ispit prije nego što se uputila prema Turskoj po još jedno zlato. Dan joj nerijetko počinje već u 6.30 prvim treningom, potom je posvećena fakultetu, da bi se navečer ponovno okrenula treningu.

- Tijekom srednje škole sam razmišljala isključivo o medicini, ali kako je atletska priča postala ozbiljnija, odlučila sam se za drugu opciju koja se, doduše, također pokazala vrlo zahtjevnom. No, studij mi je danas prije svega strast, ne mogu reći da se jednog dana vidim u građevini ili arhitekturi.

No, itekako se vidi u atletici. Sa samo 24 godine najbolje sezone bi tek trebale biti pred njom.

- Postolimpijska godina je ključna, u njoj moram postaviti temelje za Igre u Los Angelesu 2028. Vidjet ćete od mene puno inovacija, ali u isto vrijeme i određeni kontinuitet - poručuje djevojka koja svojim talentom prkosi i dominantnim afričkim trkačicama.