Kad nam se na kraju prošle zime žalio kakvi su ga sve zdravstveni problemi mučili u prethodnim tjednima, zbog čega su mu i rezultati tijekom dvoranske sezone bili daleko od onih kakve je priželjkivao, teško da je uopće mogao zamisliti u kakvu će se nezaboravnu i ludu priču pretvoriti ova godina.

Jednog dana kada bude gledao fotografije koje tako predano slaže u album, Filip Pravdica (29) nesumnjivo će zastati na 2024. godini. Jer ako u nastavku karijere i bude imao boljih godina, što mu od srca želimo, ova koja je na izmaku svakako će ostati zapisana kao ona u kojoj je napravio prodor u svjetski vrh skoka u dalj. A usput je potvrdio i da kao trener ima veliku perspektivu.

Prasak u Dubaiju bio uvertira

Sve frustracije koje mu je donijela prošla zima, Riječanin u dresu zagrebačke Mladosti naplatio je čim je počela sezona na otvorenom, prometnuvši se u jedno od najvećih hrvatskih sportskih iznenađenja u 2024. Već je skok od 8,15 metara početkom svibnja na mitingu u Dubaiju izazvao prasak, ali to je bila samo uvertira u ono što je uslijedilo osam dana kasnije kada je u Kranju sletio na senzacionalnih 8,35 metara. O kakvom se rezultatu radi, reći će podatak da Filip s njime završava godinu na šestom mjestu svjetske ljestvice. Srušio je njime i 22 godine star hrvatski rekord Siniše Ergotića i ono najvažnije - ispunio je normu za Olimpijske igre u Parizu.

Podno Eiffelova tornja je koji mjesec kasnije ušao i u finale i završio ga na devetom mjestu, što je i najbolji olimpijski plasman naše muške atletike od osnutka države. Sve u svemu, godina za desetku...

- Za devet od deset. Desetka bi bila da je pala medalja negdje - ispravlja nas Filip s Cipra, gdje se posljednjih dana sklonio od zagrebačke zime sa skupinom od 20 atletičara koje trenira.

IGOR KRALJ/PIXSELL/POOL Pixsell

U redu, ocjenu sezone možda malo smanjuje i izostanak finala na lipanjskom Europskom prvenstvu u Rimu. Sjećamo se koliko je ljut bio tada, ali sve je to prebrisalo olimpijsko finale.

- Stvarno, kako je krenula prošla zima, teško sam mogao zamisliti što će se dogoditi. Sve se nekako počelo otvarati nakon toga i ispala je ovo sezona iz snova, nemam riječi kojima bih je opisao.

Borim se s istim ozljedama

Tih spomenutih 8,35 m doista je svjetski rezultat, a ruku pod ruku s olimpijskim finalom, zasigurno je dao Filipu ogroman motiv i za sljedeće sezone.

- Naravno, ali dao mi je nešto još bolje. Budući da sam sada s nastupima prošao sve najveće atletske scene, više me ništa ne bi trebalo iznenaditi. Pa ako sam uspio izboriti olimpijsko finale, zašto sada ne bi došlo nešto još zanimljivije?! Iduća stepenica je onda, ako Bog da, nekakva velika medalja.

Treba li onda uopće pitati što si želi u 2025. godini?

- Iduće godine je najprije dvoransko Europsko prvenstvo u Apeldoornu, pa dvoransko Svjetsko prvenstvo u Nanjingu i na kraju Svjetsko prvenstvo na otvorenom u Tokiju. Bit će svega i kad bih uspio osvojiti medalju na nekom od ta tri natjecanja, to bi bilo fenomenalno. A tko zna, možda i popraviti osobni rekord ako se pogodi pravo natjecanje.

Osjeća, dakle, da u sebi ima i veću daljinu od 8,35?

- Mislim da imam i mislim da se to može ponoviti. Imao sam i ove godine još nekoliko dobrih skokova s prijestupima, svi su bili preko 8,20. Mislim da uz takav kontinuitet sigurno mogu opet preko 8,20, a tko zna, uz dobar vjetar, možda se dogodi i 8,36.
Normu za dvoransko EP već ima, a za SP u Nanjingu će morati biti među najboljih 16 ove zime, što znači da mora brzo uhvatiti formu.
- Spremam se jako, tako da - Tentoglou, spavaš li mirno? Ha-ha-ha.

IGOR KRALJ/PIXSELL/POOL Pixsell

Znate već priču da je Filip operirao oba kuka i da često ustaje s bolovima. Zato nije na odmet pitati ga kakvo je zdravlje u ovom trenutku?

- Ni bolje ni lošije. Borim se s istim ozljedama i mislim da ih držim u nekom redu. Fizioterapeuti mi pomažu i sve je na nekom dobrom putu, a sad hoće li taj put imati nekakve dodatne grbe, to ćemo vidjeti.

Sport je velika sreća ili nesreća

Okrenimo se malo trenerskom dijelu priče. Filip u Mladosti radi sa skupinom talentiranih atletičara, a ove je godine doživio i posebnu satisfakciju kad je njegova učenica Eva Barbarić osvojila srebro na 400 m prepone na EP-u za mlađe juniore (U-18) u Banskoj Bystrici. Uspijeva li, uz brigu o vlastitoj karijeri, bez poteškoća plivati i u trenerskim vodama?

- Puno strpljenja mi je potrebno, ali mislim da sve držim u nekim okvirima da se previše ne iscrpim i ne umorim i da mogu odraditi i svoj trening kako treba. Iskreno, glavom sam čak i više u tom trenerskom dijelu priče, samo zato da se rasteretim svog sportskog stresa.

Čemu se kao trener nada u 2025. godini?

- Imamo EP za juniore i Europski olimpijski festival mladih za mlađe juniore, a ja uvijek očekujem medalje. Ako ne ciljam visoko, ako nemam neke planove i ideje, onda se mogu prestati baviti time.

Eva Barbarić (16) bi opet mogla biti u prvom planu, ali i ne samo ona...

- Imam još nekoliko njih u ekipi koji imaju šanse, primjerice jednog dečka višebojca koji je isto dovoljno lud da postigne nešto, kojeg može malo potaknuti veliko natjecanje. Sport je jedna velika sreća ili nesreća kad se odlučuje što će se postići ili neće, sve ovisi o situaciji, sve ovisi o danu. Kako meni kukovi kažu, hoćeš ili nećeš danas, tako i na njih neki drugi faktori utječu. Njima je možda i malo teže nego meni jer treba se nositi sa stresom u tim godinama.

Ključ svega je biti ustrajan

Je li mu medalja koju je osvojio s Evom pokazatelj da je na dobrom putu kao trener?

- Vidjet ćemo. Medalja može značiti puno, ali i ne mora značiti ništa. Išao sam malo gledati statistiku i ispada da neki treneri koji su se u Hrvatskoj predstavljali kao veliki nisu nikad osvojili medalju. Tada sam shvatio da moja medalja i nije bezvezna stvar i da sam jedan od rijetkih koji je uspio tako nešto postići. U redu, sad je mlađa generacija eksplodirala, pa medalje na tim natjecanjima mlađih kategorija padaju sve češće, što je nevjerojatno. Vidjet ćemo, vrijeme će pokazati je li moj put dobar ili nije.

Na kraju priče ključno je ipak stvaranje uspješnih seniora. Ima li Pravdica kao mladi trener plan kako od talentiranih klinaca napraviti kvalitetne seniore?

- To je dobro pitanje. Tu je prisutan i faktor sreće, jer nije trening jedina stvar koja utječe na to. Pratim njihov put, pratim pokazatelje koji su njima prikladni, pa što bude, bit će. Vidjet ćemo što će vrijeme donijeti, ali ključ svega je biti ustrajan.