‘Ja sam praktički iz kreveta došao i eto nas u finalu Svjetskog prvenstva. Ovo nismo pisali mi, ovo je viša sila‘

U nedjelju će u jednoj od najvećih utakmica koja može u sportu postojati (najveća je jasno olimpijski finale), u finalu SP, u Oslu reprezentativnu karijeru završiti dvojica velikih, grandioznih igrača. Domagoj Duvnjak (36), kapetan koji je cijelo vrijeme tu uz svoje dečke, iako s "jednom nogom", ozlijeđen, ali tu je. Drugi je Igor Karačić (36). Kara koji se preko noći, kad je zagustilo, kada su nam Duvnjak i Cindrić otpali, smjestio na prvi let iz Poljske za Zagreb i dao na raspolaganje. Reprezentaciji, Hrvatskoj. Srce, divovsko srce. No, i znanje i iskustvo, grandiozno.

Koliki je njegov značaj u utakmici, koliko presudno u ovakvim susretima, turnirima može biti imati u sastavu kakvog "prekaljenog vuka", pokazao je baš Karačić na ovom SP-u. Ne samo u jednoj utakmici. U polufinalu nije bio puno, ne jako puno na terenu (10 minuta), ali nikad nećemo zaboraviti gol, jedan jedini koji je postigao, s 2 igrača manje i kad su Francuzi napali žestinom navale na Bastilju 1789.

- Ja sam praktički iz kreveta došao i eto nas u finalu Svjetskog prvenstva. Što mogu više reći - veli Karačić prije polijetanja za Oslo, u prisjećanju na ono gdje je bio prije manje od dva tjedna.

ANNE-CHRISTINE POUJOULAT Afp

- Prelijepo, prelijepo... Super. Znate, prije polufinala smo govorili da ne može doći, ne možemo odigrati opet onako kao protiv Slovenije i Mađarske, nego da mora doći neka kao protiv Islanda. Eto ga, ponovili smo baš to. Protiv moćnih Francuza koji zadnjih 20-30 godina vladaju rukometom. Prezadovoljni smo prvenstveno kako smo uživali u utakmici, kako su nas navijači nosili od prve do zadnje minute.

Posebna je ipak Igorova zahvala suigračima. U svoje i Duvnjakovo ime.

- Ekipa je živjela ne samo za finale, već i da nama dvojici priušti zadnje dvije vrhunske utakmice u reprezentaciji. I da se oprostimo s medaljom, te hvala dragom Bogu da će tako i biti.

Onda još jedan spomen Svevišnjeg.

- Ovo nismo pisali mi. Ovo je viša sila. Ovo je nagrada za sve ono što smo u životu, rukometnom životu dali.