Martinović otkrio kako je izgledao dogovor za rušenje Francuske: ‘Išli smo ih ‘gnjaviti‘, baš smo klapa!‘

Onakvo što se ne pamti da je netko Francuzima u rukometu, ma koja god generacija bila, učinio. Ono što su učinili Hrvati u Areni u polufinalu Svjetskog prvenstva. U prvom poluvremenu je u jednom trenutku bilo +9 za Hrvatsku. Francuska je primila 18 "komada". Učinili su 7 tehničkih pogrešaka u pola sata, što je nešto što rijetko kad učine u cijeloj utakmici. Na sve to ih je primorala hrvatska 5-1 obrana iz koje su pak sijevali protuudari po krilu. Marin Jelinić je "trpao" kao na treningu; 7 od 7. Čudesno! Od toga tri iz kontre, na cijeloj utakmici. Vanjska linija, od Maraša preko Srne pa do Martinovića, sve u 90. Neobranjivo. Francuska je zanijemila i ostala bez odgovora. Nema tog suparnika koji bi u četvrtak navečer u Areni imao odgovor na onakvu Hrvatsku. Pa, možda čak ni Danska koja se čini u današnjem rukometu poput košarkaškog Dream Teama. Onog prvog i "pravog", iz Barcelone ‘92. Na golu Dominik Kuzmanović, dečko za kojeg smo mislili da smo o njemu sve napisali, od njega sve vidjeli. Vraga! Po službenoj statistici IHF-a 15 obrana, po našoj 17. Skloniji smo vjerovati više sebi jer iz iskustva znamo, iz svih sportova, da statističari nisu baš najprecizniji, ali pustimo sad sitnice. Ono što je sigurno, "skinuo" je i 2 sedmerca. "Ubijanje u pojam". To su Hrvati učinili Francuzima. Utakmicu koju pamtimo mi, ali bogami pamtit će i oni. S različitim osjećajima, dakako.

Ivan Martinović, naš "Austrijanac" (rođen u Beču, ondje je i počeo trenirati) imao je šut 6-13, nakon Srne i Jelinića (7 golova) treći naš najbolji strijelac, ali i najbolji asistent cijele utakmice, računajući obje vrste. Imao je 5 dodavanja za gol. Drugim riječima, Martinović je uključen u čak 11 naših golova. Statistički u 35% svih HR golova. Nije normalan!

- Nismo završili ovu priču.

Pa, kako izgledate, svi zajedno iz utakmice u utakmicu, vjerujemo da i niste.

- Ovo protiv Francuza je bio još jedan korak do zlata.

GORAN MEHKEK Cropix

Kada je nakon slavlja nad Islandom Filip Glavaš izustio u euforiji - "E, sad idemo do kraja, do zlata" - pomislili smo, uh malo ga je sad ipak "prebacilo". Novinar je bio u krivu, ne Fićo. Potvrdio je to sad i Martinović. I ne samo on.

- Ovako nešto još nisam doživio. Obitelj te gleda, ekipa te voli, ti voliš momčad, ništa te ne boli. Samo daješ sve od sebe. Svatko je prelazio granice i mogućnosti i boli i svega. Zaslužili smo taj Oslo.

Ono što nas malo intrigira, zanima, kao i sve koji su gledali polufinalno "rastakanje" Francuza, koje slovo više o čudesnom prvom poluvremenu. Iako je doduše cijela utakmica bila kolosalna. Kakav je bio dogovor uoči utakmice? Jasno nam je jedno, 5-1 obranom ste ih izludili, iako se ne može reći da to Francuska nije očekivala, da nisu naviknuti na takvo što. "Ušli ste im u glavu" i odigrali najbolje poluvrijeme Hrvatske na ovom turniru. Dosad najbolje.

- Igrali smo nevjerojatnu obranu. Dogovorili smo, agresivno i gusto u sredini. S Kuzmom smo se dogovorili tko od njihovih može šutirati, a tko ne. U napadu smo dogovorili disciplinu, dugačak napad....

Od kojeg ste doduše odstupali jedino onda kada ste im otimali loptu i jurnuli u kontru. Digresija.

- Da. Išli smo na varijantu da ih u napadu "gnjavimo", pa u zadnjem trenutku dati gol. Mislim da je sve funkcioniralo.

U drugom dijelu je očekivano Francuska podignula agresivnost, očekivano i snažnije, grublje krenuli. Osobno nam se čini ipak i malo pregrubo, što su suci mogli možda i malo jače sankcionirati.

- Oni su promijenili obranu, malo nam je trebalo vremena za pronaći rješenja. Smanjili su gol-razliku, ali pronašli smo i za to lijek. Zaslužili smo ovo. Ja još uvijek ne mogu vjerovati gdje smo, što smo, kako... I ne, nisam se još rasplakao od sreće.

Ostavimo mi odnosno vi te suze, suze-radosnice za Oslo. Neka budu polarne suze sreće. Ništa više nije nemoguće jer kako ovo društvo igra, kako igra, koliko se na terenu slažu i razumiju...

- Istina, kao da rastemo svaku utakmicu. Skupljamo iskustvo, zajedništvo, angažman je sve veći i veći. Borimo se jedni za drugog. Baš smo postali velika obitelj, volimo se, uživamo. Klapa smo. Mislim da je to veliki razlog ovoga gdje smo sada.

A sada smo u Oslu! Da nam je prije početka SP netko rekao da će Hrvatska doći do Norveške, pa igrati finale, rekli bi - "Taj čovjek stvarno ne prati rukomet". Mislimo da bi mnogima bio takav odgovor. Uoči svake dosadašnje utakmice Hrvatske na ovom turniru, moglo se za nekog od suparnika reći da je veći ili manji favorit na papiru. Jednom Hrvatska, drugi put suparnik. Pa, i uoči polufinala, budimo iskreni, Francuzi su bili na papiru favoriti. E sad, uoči finala šanse su ipak pola-pola.

- To što piše na papiru nas ne zanima. Da, Francuska je bila možda favorit, možda smo mi bili favoriti uoči Mađara, ali to je rukomet. Svatko igra na ovom prvenstvu rukomet na vrhunskoj razini. Tko god da je ušao u polufinale, to je zaslužio! Mi smo se jednostavno borili više, pokazali više srca. I uspjeli - na koncu će Martinović.

Makar, nije sve ni do srca, borbenosti, navijača iako su sve to bitne stavke. Postoji još jedna, najbitnija u sportu. Ovi dečki su jednostavno i stvarno - kvalitetni! Vrhunski! Oni doista igraju odličan rukomet. Nema tu sreće već nadarenosti i umijeća i znanja. Od igrača do izbornika Sigurdssona i svakog člana stručnog stožera. Chapeau, rekli bi Francuzi! Ili, kapa/šešir do poda.