Kad god joj to obaveze dopuste, teniska zvijezda Elina Svitolina (30) boravi u svojoj Ukrajini kako bi podržala oružane snage u borbi protiv Rusije. U intervjuu za Bild progovorila je o svojim posjetima fronti i spremnosti da se bori za svoju zemlju ako je potrebno.
Bili ste na frontu u svojoj domovini Ukrajini. Majka ste. Zašto se dovodite u opasnost?
- Da, bila sam u Harkivu. Ovdje sam započela svoju profesionalnu karijeru. Ovaj grad mi puno znači. S vremena na vrijeme pokušavam otići tamo posjetiti prijatelje. Harkov je 20-ak kilometara od fronte, ondje moj najbolji prijatelj vodi jedinicu. Posjećujem ljude kako bih saznala što se stvarno događa u Ukrajini i kakva je pomoć potrebna. Često razgovaram s borcima i pokušavam njihovu poruku prenijeti u svijet.
Zar se ne bojite?
- Bojim se, i opasno je jer je ovaj grad svaki dan pod vatrom. Ali Ukrajina je moja domovina, moj dom. Vjerujem ljudima oko sebe. U Ukrajini svaki grad svaki dan može biti pod vatrom. Bilo da sam u Kijevu, u Odesi, u Harkivu - rakete dolaze. Ali pridržavam se sigurnosnih mjera.
Što za vas znači takav posjet?
- Trudim se unijeti malo sreće u svakodnevicu ljudi. I podijeliti nekoliko sretnih - ili tužnih - trenutaka s djecom i ženama čiji se muževi bore na prvoj liniji bojišnice. Za mene je to razmjena energije. I ispunjava me s puno pozitivnosti, čak i ako me tužni trenuci ostavljaju s pomiješanim osjećajima.
Vaš suprug Gael Monfils i sam je teniski profesionalac, a kći Skai ima dvije godine. Idu li s vama na ovakvo putovanje?
- Ne, nisu tamo.
Nije li strašno znati da svaki rastanak može biti posljednji kada odete u Ukrajinu?
- Da, Gael postaje jako nervozan prije putovanja. Naravno da se boji za mene, za obitelj. Ali pokušavam razgovarati s njim i objasniti mu situaciju. Pokušavam mu objasniti sigurnosna pravila. Mislim i na svoju obitelj, ali osjećam veliku bol zbog svoje zemlje. Ja sam jedan od glasova Ukrajine širom svijeta. Ovo je moja misija.
Kako se odvija ispraćaj?
- Uvijek je jako emotivno kada se opraštam od njega i svoje kćeri. Ali mislim da razumije da mi je to jako važno. Jako mi je blizak. Moja obitelj još živi u Odesi. Imam mnogo bliskih prijatelja koji su trenutno na frontu. Meni su svi oni kao jedna velika obitelj. Jako sam zahvalna Gaelu što me podržao. Znam da je jako teško. Nisam sigurna da bi mnogi muževi ovo razumjeli.
Kako se oboje nosite s ovim?
- Puno projekata radimo zajedno. Na primjer, daje sve od sebe da skupi novac sa mnom.
Iskazali ste se na fronti s mitraljezom i bazukom u rovovima. Da dođe do najgoreg, biste li postali vojnik?
- Kad odem na trening, uvijek imam volje za to. Moj duh je borbeni duh. Mislim da se to vidi na terenu. Da, jako je drugačije biti na prvoj crti. Ali u isto vrijeme, osjećam se kao da sam tamo. U meni se otvara nešto za što drugi ne znaju. Mnogi vojnici to imaju. Razgovaram s puno njih. Kad odu na prvu crtu, počnu se boriti za domovinu. Kad su ranjeni, oporave se i onda nastave borbu. Kada imate misiju, kada imate cilj za svoju zemlju, ne vidite ništa što će vas uništiti. Ništa što bi ti se moglo dogoditi. Samo idi tamo. Mislim da je to mentalitet vojnika.
Da budemo konkretniji: biste li išli u rat?
- Išla bih, sigurno. Znam da sada nisam u toj situaciji jer imam svoju obitelj. Također sam vjerojatno korisnija skupljajući novac nego da sam na prvoj crti. Prikupila sam više od 1,5 milijuna eura za svoju zemlju u posljednje tri godine. Mislim da je to korisnije nego da mi date pištolj. Ali mnogi vojnici nisu imali nikakvu obuku na početku rata, samo su uzeli oružje i pokušali obraniti svoj dom i svoj grad.
Što bi za vas značilo dobiti rat?
- To je vrlo složeno pitanje. Već smo izgubili mnogo ljudi i mnogo zemlje. Mislim da bi ne bilo više projektila, da je Ukrajina sigurno mjesto, to bi bio dobar korak za nas. Život bez projektila - to je nešto oko čega se trebamo dogovoriti s Rusima.
Čak i uz rizik da nikad ne povratite izgubljene teritorije?
- Nisam 100 posto sigurna. Sjećam se svog djetinjstva na Krimu. Tu sam provela djetinjstvo. Mnogi su Ukrajinci otišli kad je Krim 2014. postao ruski. Jako je bolno vidjeti da više nije naš.
Jeste li u vezi s braćom Kličko?
- Provela sam neko vrijeme s Vladimirom. Organizirali smo puno događanja zajedno. On podržava moju zakladu, a ja njegovu. On je super osoba, kao i njegov brat s kojim nisam imala puno posla. Oni su simbol snage, oni su simbol našeg duha. Toliko toga čine za našu zemlju. Mislim da je Ukrajina jako ponosna na njih.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....