ŽIDAK O TOMISLAVU IVIĆU Bio je velik u cijelom svijetu, jedino ga iz Hajduka nikad ništa nisu pitali...

Na današnji dan, 24. lipnja 2011., umro je Tomislav Ivić. Najveći hrvatski nogometni trener, nogometni filozof, jedan od moderatora modernog nogometa. Ako su Stefan Kovacs i Rinus Michels izumili totalni nogomet, ako je je Helenio Herrera bio autor “catenaccia”, ako su Johan Cruyff i Pep Guardiola očevi tika-taka nogometa, Tomislav Ivić je utemeljitelj presinga na loptu, što je jedan od temelja današnjeg nogometa. I zato je Tomislav Ivić velik u Portugalu, Nizozemskoj, Belgiji, Grčkoj, Španjolskoj, Francuskoj, nažalost, ne i u Hrvatskoj. Jose Mourinho ga smatra svojim nogometnim ocem, jedino ga je Hajduk ignorirao. Iako je stanovao nepuni kilometar od stadiona na Poljudu, kao da su stanovali na dva različita planeta.

Trojica iz našeg ‘sokaka’

S Tomislavom Ivićem zadnji sam put razgovarao tri mjeseca prije nego što će mi javiti da je šećerna bolest bila fatalna. Popili smo kavu kod njega u Splitu, obožavatelji njegova djela, trener Mladen Frančić i ja, pregledali smo ormare pune trofeja, povijesnih fotografija, neuništivih nogometnih persona, a posebno je bio ponosan na posvetu Josea Mourinha na njegovoj autobiografiji. Jose, tada već trener Chelseaja, u Londonu je nakon utakmice s Barcelonom (4-2) napisao: “Želio bih u karijeri osvojiti isto toliko trofeja kao i vi...” Jose, puno je zvanih, malo odabranih.

U zadnja dva sata, koja sam proveo s najvećim hrvatskim trenerom, malo sam ga i maltretirao. Molio sam ga da mi sastavi svoj privatni dream team, idealnu momčad od svih igrača koje je vježbao. Prevladali su igrači Ajaxa i Porta, iz našeg “sokaka” su u idealnu postavu Tomislava Ivića upala samo trojica - Luka Peruzović (Anderlecht), Jurica Jerković (Hajduk) i Safet Sušić (Paris St. Germaine). Pogledajte dream team Tomislava Ivića.

Vittor Baia (Porto) - Surbier (Ajax), Morten Olsen (Anderlecht), Peruzović (Anderlecht), Ruud Krol (Ajax), Jerković (Hajduk), Bernd Schuster (Atletico Madrid), Madjer (Porto), Sušić (Paris St. Germaine), Futre (Porto), Weah (Paris St. Germaine).

Ćiro Blažević, jedan od trenera-senatora hrvatskog nogometa, nije imao tako bogatu međunarodnu karijeru kao Tomislav Ivić, ali je ostvario povijesni rezultat s hrvatskom reprezentacijom. Međutim, bio je trener francuskog Nantesa i tamo se sudario s velikim igračima. No, bez obzira na to što je tamo trenirao i svjetske prvake (Deschamps, Desailly, Burruchaga), dok je sastavljao svoj dream team, rekao mi je: “Ova desetorica su nogometaši, samo je Marko Mlinarić - fudbaler!” A pojam fudbaler je kod Ćire nešto uzvišeno. Pogledajmo Ćirin dream team, na koji sam ga nagovarao godinama. Odbijao je, no uhvatio sam ga u trenutku slabosti.

- Ladić - Stanić, Bilić, Štimac, Jarni - Boban, Deschamps, Desailly - Mlinarić - Šuker, Burruchaga.

Dobro zvuči, ta momčad bi se sigurno borila za finale Lige prvaka, možda bi čak ugrozila i Bayern. Možda...

S Ottom Barićem, koji je 19. lipnja navršio 80 godina, to je išlo malo teže. Tjednima je Herr Otto kuhao svoju idealnu postavu i na kraju mi je ispostavio - tri. Rekao sam da ću akceptirati samo jednu, ali Otto Barić je, kao vrlo pedantan i sustavan čovjek, njemački đak, inzistirao da objavim barem dvije. Međutim, mene je najviše zainteresirala Barićeva “be” momčad. Vjerovali ili ne:

Ladić (Dinamo) - Dario Šimić (Dinamo), Uche (Fenerbahce), Weber (Rapid), Buchwald (VfB Stuttgart) - Niko Kovač (Hrvatska), Kranjčar (Rapid), Panenka (Rapid) (Mlinarić, Dinamo), Sigurvinson (VfB Stuttgart) - Pršo (Monaco), Klinsmann (VfB Stuttgart).

Momčad za ‘vola ubit’

Dobro, gospon Otto, pitao sam, kako izgleda prva momčad? Ima li u njoj Hrvata? Naravno, rekao je Otto i servirao mi sastav “za vola ubiti”:

Otto Konrad (Salzburg) - Srna (Hrvatska), K. H. Forster (VfB Stuttgart), Robert Kovač (Hrvatska), Šimunić (Hrvatska) - Bručić (Rapid), Okocha (Fenerbahce), Herzog (Rapid), Jara (Innsbruck) - S. Halilović (Rapid), Krankl (Rapid).

Doista impresivno za trenera koji je na klupi odradio više od tisuću utakmica. Naravno, na popisu Otta Barića bilo je još poznatih imena. Stinčić, Škorić, Pletikosa, Živković, Tomas, od veznih igrača žao mu je što nije mogao uvrstiti Dragu Rukljača, Mladena Mladenovića i Wilfurtha, a od napadača Božu Bakotu, Igora Cvitanovića, Željka Smoleka, Marijana Čerčeka, Nikolu Jurčevića i Marka Viduku.

Dinamo nije imao sluha

Ovo je trebao biti hommage Tomislavu Iviću, međutim njegova karijera, a da se ne spomenu imena Blaževića i Barića jer su se godinama ispreplitala, bila bi “juha bez soli”. Taj tercet senatora trebao bi postati kvartet, da je dostupan Vlatko Marković, no on ovih dana nije baš raspoložen za razgovor. Ali, i on je bio i trener Dinama, Hajduka, reprezentacije, Nice, Standarda Liege i Rapida i spada u nogometne velikane. Uz “chapeau” Tomislavu Iviću, treneru koji je osvajao Nizozemsku, Belgiju, Francusku i koji je 1984. godine bio trener Dinama. Uzeo je klub na zadnjem mjestu YU lige i doveo ga u poziciju da se bori za naslov prvaka. Ali, predsjednik Ivo Vrhovec nije imao sluha za njegove metode. Da ne govorimo o onima dolje, u Hajduku...