Petak, večer, Arena Zagreb. Pred najveću hrvatsku sportsku dvoranu, već tradicionalno osvijetljenu nacionalnim bojama, stižemo uoči ključne utakmice Sigurdssonovih trupa dosadašnjeg dijela Svjetskog prvenstva - protiv Islanda. Već po izlasku iz taksija jasno nam je da problema s posjećenošću, kao što je bilo u prošlom ogledu sa Zelenortskim Otocima, neće biti, budući da nas pred zdanjem u Laništu dočekuju kudikamo brojnije i glasnije domaće navijačke kohorte (oboružane svim potrebnim rekvizitima) no što je to bio slučaj prilikom nastupa naših rukometaša na otvaranju drugog kruga Mundijala. Island je, dakako, osobito s obzirom na značaj utakmice, neusporedivo veći okidač za mobilizaciju hrvatskog navijačkog korpusa od selekcije Cape Verdea, koja savršeno odgovara onome što nazivamo rukometnim liliputancima.
Probijajući se kroz navijačke špalire ispred Arene, odnosno na njezinim hodnicima, uočavamo zastave s natpisima gradova i sela iz praktično svih regija Lijepe Naše, ali i onih u Bosni i Hercegovini, te dijaspori. Na svakom koraku dominiraju trobojnice i crveno-bijeli kvadratići, no u tom domaćem koloritu postojane su i primjese zelene, odnosno plave, boje sa sportskih uniformi slovenskih i islandskih navijača. Ovog puta, međutim, na teren nismo izašli s ciljem lova na klasičnu navijačku reportažu, već je u našem primarnom fokusu - navijačka okrjepa - ona o kojoj se posljednjih dana naveliko diskutira u javnom prostoru. Što se to, i po kojim cijenama, nudi prijateljima rukometa u zagrebačkoj Areni?
Široka paleta odgovora
Nakon slalomske vožnje među štandovima postavljenim na hodnicima dvorane, odnosno usputnog iščitavanja menija na istima, upoznajemo se s ponudom pića i hrane. Točeno pivo košta šest eura, sokovi pet, a voda (gazirana i negazirana) četiri, s tim da se uz svako od navedenih pića plaća i dva eura za čašu od pola litre koju je moguće (uz priloženi račun) zamijeniti novom prilikom svake sljedeće kupnje, a po završetku večeri i vratiti, te za nju dobiti povrat novca.
Što se, pak, tiče hrane i grickalica, gledateljima se nudi hot-dog, za koji je potrebno izdvojiti pet eura, odnosno kokice koje koštaju jednako toliko. Unatoč nemalim cijenama, veliki redovi pred štandovima sugeriraju da navedeni iznosi nisu odgovorili gledatelje od namjere da ovlaže grlo i dođu do svog "snacka". Što posjetitelji doista misle o cjenovniku doznajemo u izravnoj komunikaciji s njima i pritom dobivamo široku paletu različitih odgovora.
- Definitivno nije jeftino, ali s obzirom na to da SP u Hrvatskoj ne održava svaki dan, dali smo si malo oduška i ne gledamo na svaki cent. Osim toga, ovakve su cijene, koliko znam, i inače, na drugim događajima u Areni, a u ovom slučaju ipak imamo priliku gledati našu reprezentaciju i želimo maksimalno uživati u tom doživljaju - govori nam Borna (37) iz Zagreba, dok je njegov sugrađanin Antonio (28) osjetno kritičniji: - Preskupo je, pogotovo kad se u obzir uzmu i cijene ulaznica, pa nismo mi Danci ili Norvežani!
Platežna moć stanovnika Hrvatske i Skandinavije svakako nije usporediva, kao što nije isti ni životni standard kod nas i, primjerice, Njemačkoj, pa stoga ne čudi da su naši iseljenici koji žive u toj državi, a kojih je bio popriličan broj u Areni, nešto laganijeg zgloba u posezanju za novčanikom.
- Cijene su prihvatljive, čini mi se i manje u odnosu na velika sportska natjecanja koja se održavaju "vani". Doputovali smo samo zbog SP-a i naše reprezentacije, a naravno da pritom moramo i nešto pojesti i popiti. Sve je korektno, zadovoljan sam ponudom i nemam prigovora - kaže nam Ivo (51), koji je na Mundijal s obitelji stigao iz Münchena.
PROČITAJTE VIŠE Tajni dogovor srušio je Island: ‘Dobili smo ih još u četvrtak - za večerom; Neke smo stvari skrivali‘
Nakon predstavnika dijaspore, ponovno su na red došli sugovornici koji žive i rade u Hrvatskoj.
- A što više kod nas nije skupo? Uostalom, da su cijene baš toliki problem, ne bismo čekali po 20 minuta da dođemo na red. Ovdje bi bilo prazno i ljudi bi bojkotirali kao što su počeli bojkotirati trgovine. Očito je da si većina ovo može priuštiti - smatra Riječanin Mario (43), dok Osječanka Ivana (38) kaže: - Volimo rukomet i reprezentaciju, te smo prvenstveno došli podržati naše dečke, usput se malo i počastimo u skladu sa svojim mogućnostima.
Rezultat i potrošnja
Razgovarali smo i s Islanđanima, odnosno Slovencima...
- Lijepo nam, uživamo i nemamo zamjerki. Cijene su u redu. Čuo sam da su neki Islanđani doživjeli neugodnosti, ali mi nismo imali takvih iskustava - ističe Emil (27), koji je bio u pratnji djevojke Sare (25), a svoje su impresije s nama podijelili i Bojan (45) i Lejla (43), par iz Slovenije: - Skupo je, ali moramo se osvježiti kako bismo bolje navijali.
Dojmovi su, dakle, do te mjere raznovrsni da bismo ih mogli posložiti na zamišljenoj Likertovoj ljestvici - od onih najkritičnijih do najpozitivnijih. Po završetku naše male ankete, nadalje, ulazimo u samu dvoranu gdje nas dočekuje punokrvni spektakl, kako na parketu, tako i na tribinama. Hrvatska je, na koncu, nošena gromoglasnim navijačkim hukom, isporučila izvedbu iz snova i razbila Island (32-26) te tako došla na korak do četvrtfinala svjetske rukometne smotre, a slavilo se i nakon utakmice. Rezultati Sigurdssonove momčadi nedvojbeno su u korelaciji s intenzitetom potrošnje hrvatskih navijača. U prijevodu, dokle god Martinović, Kuzmanović i društvu budu gazili suparnike kao u utakmici s Islanđanima - jest će se i piti - a malo tko će pitati za cijenu...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....