RIJEKA - U svojoj ih kolekciji ima premijerka Jadranka Kosor, nosila ih je i Severina, svoj primjerak imaju i Cesaria Evora, Gabi Novak ili pak plivačica Sanja Jovanović. To su morčići, tradicionalni riječki nakit koje je svojim rukama napravio Tonči Grabušić, zlatar, ali i bubnjar s glazbenim stažom u bendu Đorđa Balaševića, Gibonnija ili pak u orkestru riječkog kazališta Ivana pl. Zajca.
Ovaj svestrani umjetnik svrstao se i među inovatore pa je tako lani dobio brončanu nagradu u njemačkom Nürnbergu na Svjetskoj izložbi inovacija u dizajnu osmislivši kemijsku olovku u obliku torpeda, ubojitog podmorskog oružja koje je nastalo baš u Rijeci. Radi i jedan od rijetkih riječkih suvenira, nagrađivane žličice s morčićima - prepoznatljivog lika koji je prije 300-tinjak godina nastao pod utjecajem venecijanske mode. Njegovih ruku djelo otišlo je i u Vatikan kao dar Grada Rijeke Papi Ivanu Pavlu II.
Traži ulagača
Premijerkini su morčići na crnom oniksu pa su tako malo posebniji od onih koje u svojoj “arhivi” ima gotovo svaka riječka obitelj, a Severina ih je nosila na riječkim kazališnim daskama kao Karolina Riječka. - Uz zlatarski zanat, oduvijek me zanimala i tehnika, pomorstvo, ali i povijest, posebno razdoblje Drugog svjetskog rata. Ispreplitanjem svih tih interesa došao sam do toga da bi torpedo mogao biti kemijska olovka. Nastao je prototip, a takav torpedo je od Grada Rijeke dobio i kontraadmiral Hrvatske ratne mornarice koja je lani svoje Dane obilježavala u Rijeci - priča Grabušić. No, unatoč činjenici da je ovakav dizajn kemijske olovke dobio brojna priznanja i nagrade, Grabušić ga za sad još ne proizvodi u većim količinama, a razlog je očekivan - trebalo bi uložiti velik novac.
Svirao s Balaševićem
- Nemam alata ni mogućnosti da ih radim u većoj količini. Stoga sam kontaktirao tvornice kod nas i vani. Zainteresranih ima, no svi žele proizvoditi veće količine, a za to trebaju značajna sredstva - objašnjava nam Grabušić koji za torpedo-kemijske sada traži potencijalnog partnera. Što se tiče morčića, uz Grabušića ih proizvodi još riječkih zlatara, no njegovi su kalupi naslijeđeni od starih majstora - moretista, a on im daje i neki svoj pečat. - Kalupe za morčiće sam naslijedio od starog moretista Davora Padjena, a on ih je pak dobio od majstora Mitrića - govori Tonči koji s ocem radi u zlatarnici u centru Rijeke, otvorenoj prije 40 godina.
U toj je radionici nastala i kutija okovana srebrom koju je Rijeka darovala Papi Ivanu Pavlu II. za njegova posjeta ovom gradu.
- To sam radio s još dva majstora, Ivom Lipićem i Frankom Tancabelom, a napravljene su dvije kutije, jedna za Papu, a druga za riječki muzej. Na kutiji ima oko 1,5 kilogram srebra, sve je ručno izrađeno, a na njoj je i zakovano 135 srebrnih cvjetova. U kutiju je stavljena zlatna maslina, kamen, zemlja i gorski kristal kao kap vode, sve što simbolizira ovaj naš krajolik - priča Tonči, inače i poznati jazz glazbenik. Bubnjarske palice u ruke je izeo sa samo 13 godina, a još je kao student tri godine svirao s Balaševićem.
Novi jazz album
Ovih mu dana izlazi novi jazz album nastao u suradnji s kvartetom LeKap.
Kako je nastao crni čovjek s turbanom?
Naušnice, prstenje, ogrlice ili pak privjesci s likom morčića već su tri stoljeća tradicionalan riječki nakit prepoznatljiv po poprsju crnog čovjeka s turbanom. Nastao je pod utjecajem Venecije koja je pak bila opsjednuta Orijentom pa su tako na tamošnje dvore stigle i sluge - crnci u orijentalnoj odjeći. Tako venecijanski zlatari počinju raditi ukrasne igle u obliku crnca s turbanom nazvanog moretto. U isto vrijeme u Rijeci nastaje nešto skromnija verzija venecijanskog moretta i postaje dio tradicionalnog pučkog
nakita. Uz ovu, “službenu” verziju, postoje i legende poput one da su morčići nastali nakon pobjede nad Turcima na Grobničkom polju od kojih su ostali samo razbacani turbani.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....