Zbog jednog detalja u zakonu na trećini štandova po tržnicama moraju ograničiti cijene narančama, grahu, mrkvi, kelju...: ‘Ma, što vam je?‘

"Šest eura za kilogram? Pa što nisu za grah ograničili cijenu", pitam jednu prodavačicu na tržnici koja drži grahorice.

Jasno se sjećam kad je ministar Ante Šušnjar na televiziji objašnjavao da je država ograničila cijenu šarenog graha, baš takvog koji ona prodaje, i da se on više ne smije prodavati za više od euro i 99 centa za kilogram.

"Ama ne, pa ne odnosi vam se to na nas na placu", odgovori mi pa preuzme nekog drugog kupca.

Ako je zakupac registrirani trgovac na malo, propisi kažu da robu mora prodavati po ograničenim cijenama čak i ako prodaje na klupi

Ranko Suvar/Cropix

Doista, danas dok sam šetkala zagrebačkim tržnicama, shvatila sam da ovdje nisu stigle ograničene cijene.

Kelj stoji tri eura za kilogram, poriluk četiri, a naranči nema ispod dva eura i 50 centa što je mnogo više od iznosa koje je za ovu robu propisala država.

Nakon što je ministar Šušnjar proširio popis namirnica s ograničenim cijenama te na njega dodao hrpu robe koja se prodaje i na klupama, do izražaja je došla sva apsurdnost ove državne intervencije u zakone tržišta, koja svoj vrhunac dobiva upravo na placu.

Za početak, čisto da razjasnimo i odgovorimo svima koji smatraju da pravilo o ograničenim cijenama ne vrijedi na placu - to nije istina, ali nije ni jednostavno objasniti kako se i na koga ono primjenjuje.

Kako bismo to razjasnili, obratili smo se Ministarstvu gospodarstva s nekoliko jednostavnih pitanja - zanimalo nas je primjenjuju li se ograničene cijene i na prodaju na tržnicama, s posebnim naglaskom na klupe na kojima se praktički svima roba s ograničenom cijenom prodaje za mnogo više iznose.

Kako su nam pojasnili iz Ministarstva, tržnice nisu izuzete od ovih pravila jer se ona bespogovorno i nedvosmisleno primjenjuju na sve subjekte koji obavljaju registriranu djelatnost trgovine na malo.

Ministar Ante Šušnjar kaže da tržnice nisu izuzete od pravila ograničenih cijena, iako je njihova primjena tamo apsurdna

Josip Bandic/Cropix

"Trgovina na malo obavlja se u prodavaonicama ili izvan prodavaonica. Trgovina na malo izvan prodavaonica je oblik trgovine na malo kada se prodaja roba i usluga obavlja, između ostalog, na štandovima i klupama na tržnicama na malo, putem kioska i slično", potvrdili su nam u Ministarstvu.

Drugim riječima, zakupci koji prodaju obavljaju kao registrirani trgovci na malo dužni su na tržnici artikle kao što su mrkva, šareni grah, limun, krumpir u pakiranju od pet kilograma, naranče, suhe šljive, crveni luk, kelj, poriluk, grašak, mahune i kupus u rinfuzi prodavati po ograničenim cijenama, neovisno o tome prodaju li te artikle u kiosku ili na štandu.

Ironično, OPG-ovac na susjednom štandu - ili obrtnik, kad smo već kod toga - iste te artikle smije nuditi po tržišnim cijenama i inspekcija ga po tom pitanju ne smije kazniti, osim ako nije počinio kakav drugi prekršaj.

Idemo dalje - s obzirom na to da se propisi o ograničenim cijenama na jednak način provode među svim trgovcima na malo, iz njih proizlazi obveza trgovaca da i na placu, ako drže robu za koju je država ograničila cijenu, stave posebnu oznaku "ograničena cijena", a trebali bi na štandu izvjesiti i popis artikala s ograničenim cijenama kako bi potrošači bili dobro upoznati sa svojim pravima.

Ono što se kod ovih suludih pravila nameće kao najveći problem jest kako potrošači uopće mogu prepoznati tko bi među zakupcima svoju robu trebao, a tko ne bi trebao prodavati po ograničenim cijenama, odnosno kako može prepoznati tko je trgovac na malo, a tko OPG-ovac ili obrtnik, posebno s obzirom na činjenicu da većina na tržnicama ne izdaje nikakve račune iz kojih bi bilo moguće vidjeti kako je zakupac registriran?

Iz Ministarstva ističu kako su svi trgovci koji obavljaju trgovinu na malo, neovisno o tome prodaju li na tržnicama ili u zatvorenim prostorima, dužni na prodajnom mjestu istaknuti naziv tvrtke, pa tako i na štandu odnosno klupi.

Problem je, međutim, u tome što većina te oznake nema istaknute na klupama, i to usprkos tržnom redu koji, pojašnjavaju iz Zagrebačkog holdinga, propisuje da svi zakupci trebaju imati vidljivo istaknuti naziv tvrtke, pravne ili fizičke osobe na prodajnom mjestu.

"Tržnice Zagreb iz tog razloga poslovnim partnerima ustupljuju pločicu na kojoj mogu istaknuti naziv svog poslovnog subjekta ili OPG-a, što najviše koriste zakupci koji prodaju na klupama. Nadzor nad provođenjem tržnog reda obavljaju ovlašteni radnici podružnice, a nadležna inspekcija i druga ovlaštena tijela nadziru provedbu zakona i drugih propisa", pojašnjavaju iz Holdinga.

Najveći je problem za potrošače kako prepoznati tko je trgovac, a tko obrtnik ili OPG-ovac

Ranko Suvar/Cropix

Zamolili smo ih da nam pojasne ima li među zakupcima na klupama doista registriranih trgovaca na malo ili su to ipak češće OPG-ovci, obrtnici ili fizičke osobe, a iz Holdinga su nam odgovorili kako Tržnice Zagreb trenutačno imaju 2016 aktivnih ugovora o zakupu ili rezervaciji mjesta te da je struktura tih zakupaca mješovita. Konkretno, brojke pokazuju da je među njima 916 OPG-ova, a ostatak čine obrtnici i registrirani trgovci na malo, no broj se ne odnosi samo na klupe nego i na zakup kioska.

Ipak, da trgovci na malo najnormalnije posluju i na klupama zagrebačkih tržnica, dokazali smo jednostavnim eksperimentom. Na jednoj smo klupi, na kojoj stoji obavijest da je moguće platiti i karticama, kupili kilogram banana, a ljubazna nam je prodavačica dala račun iz kojeg je bilo moguće pročitati da je riječ o registriranom trgovcu.

Pravila kažu da bi on na štandu robu s ograničenim cijenama trebao prodavati unutar propisanog raspona, no u subotu ujutro naranče su tamo koštale dva i pol eura, a onih s ograničenom cijenom, po euro i 49 centi, uopće nije bilo.