Ajatolah Ali Hamenei i konzervativni vjersko-vojni vrh započeli su novu kampanju protiv "neposlušnih" Iranki. Dovršen je, naime, nacrt rigidnog "zakona o hidžabu i čednosti" te o obveznom nošenju marama za glavu, a kazne su drakonske. Ionako represivni režim odlučio je još jače stisnuti neistomišljenike, u prvom redu Iranke.
Točku na "i" stavilo je Vijeće čuvara revolucije, kada je prošli tjedan odobrilo spomenuti zakon koji je sada pred parlamentom. Iranske vlasti su očito mislile na detalje i odredile su širok raspon sankcija za prekršitelje, žene, ali i muškarce koji bi ih mogli podržati u zbacivanju hidžaba.
One kojima će to biti prvi takav prekršaj morat će platiti 30 milijuna riala (približno 50 dolara), koji će se automatski oduzimati s njihovih bankovnih računa. Članak 48. zakona govori o kažnjavanju pojedinaca koji se pojavljuju na javnim mjestima goli (berahnegi), polugoli (nime-berahnegi) ili nose odjeću koja se društveno smatra "jednakom golotinji". Kazna za takve prekršaje može biti do deset godina zatvora ili novčana, do milijardu i 500 milijuna riala (2380 dolara), a u slučajevima ponovljenih prekršaja kazna može eskalirati do zatvorske kazne i do 15 godina i 800 milijuna riala (4445 dolara). Osim toga, prema članku 36., tko u suradnji sa stranim subjektima "promiče kulturu neskromnosti i golotinje", može biti osuđen na kaznu zatvora od pet do deset godina.
Užasne kazne
Trgovine i restorani u kojima se gosti ne pridržavaju uvjeta nošenja hidžaba također će biti kažnjeni i mogu biti zatvoreni. Taksisti koji prevoze putnice bez marame novim zakonom riskiraju oduzimanje dozvole.
Također, osim novčanim kaznama "krivci" mogu biti kažnjeni odbijanjem izlazne dozvole za napuštanje zemlje, zabranom aktivnosti na društvenim mrežama od šest mjeseci do dvije godine, zatvorskom kaznom od dvije do šest godina ili 74 udarca bičem.
Nošenje hidžaba već punih devedeset godina dijeli iransko društvo i u tom razdoblju stalno se sukobljavaju dvije potpuno različite ideologije, jedna koja pokušava kontrolirati žene i pokrivanje njihove kose i tijela, i druga, koja se tome suprotstavlja.
Prvi pokušaj da se hidžab koristi kao predmet zakonodavstva zbio je 1936. kada je tada novi monarh, Reza-šah (1925.-1941.), pod utjecajem modernog turskog lidera Mustafe Kemala Ataturka želio prisiliti žene da skinu veo u javnosti, pa je donio odredbu o njihovu "otkrivanju". U razdoblju od 1941. do 1979. nije postojao zakon koji je upućivao žene što da nose, ali su mnoge i dalje nosile marame, ili kao iskaz svojih stavova protiv monarhije ili zato što su njihovi izbori bili ograničeni patrijarhalnim vrijednostima kao što su namus (čast) i stroga kontrola muških članova obitelji.
No, nakon revolucije 1979. i pada dinastije Pahlavi, hidžab je postao obavezan kodeks odijevanja za sve iranske žene po nalogu ajatolaha Homeinija, vrhovnog vođe nove Islamske Republike. Hidžab se smatrao simbolom pobožnosti, dostojanstva i identiteta za muslimanke, a od travnja 1983., nošenje je postalo obavezno za sve Iranke. Od tada su sve žene zakonski obvezne nositi maramu u javnosti, čak i tamošnje nemuslimanke, kao i strankinje koji posjećuju Iran.
Novi zakon uskoro ide pred parlament na odobrenje, ali javili su se neki koji tvrde da to treba spriječiti. Abdolah Ramesanzadeh, bivši glasnogovornik vlade, na mreži X je nove propise proglasio "drakonskima" i napisao da bi takve mjere dovele do daljnjeg nezadovoljstva u društvu. Usprotivio se i Ali Larijani, nekadašnji predsjednik Doma parlamenta i iranski pregovarač o nuklearnom sporazumu, koji je napisao da takav zakon nije potreban i to je podrobno objasnio.
‘Vjerska dužnost‘
"Pravilo poštovanja hidžaba je vjerska dužnost. Moramo prihvatiti da hidžab koristi društvu, daje ženama dostojanstvo i čini društvene odnose razumnijima. Međutim, moramo uvjeriti društvo u to, a to znači da trebaju postojati propisi koji pomažu ljudima postupno razumjeti o čemu se radi. Stoga mislim da je pitanje hidžaba potrebno argumentirati, a ne donositi striktne zakone, to jest treba se koristiti medijima da se ljudima objasni", objavio je Larijani na abdimedia.net.
Ali novi zakon predstavlja udar Vijeća čuvara revolucije i konzervativaca i na iranskog predsjednika Masuda Pezeškiana, koji je pripadnik umjerene struje. Naime, Pezeškian je u izbornoj kampanji obećao ukinuti stroge kontrole moralne policije i vodio je kampanju protiv obveznog nošenja hidžaba, a prijedlog zakona o hidžabu opisao kao kao "plan mraka". Usto je obećao prekinuti upotrebu nasilja policije za moral i zaustaviti patrole koje kontroliraju nose li žene marame na glavi. Oprezni liberal Pezeškian je uvjerljivo pobijedio ultrakonzervativnog Saida Džalilija; početkom ljeta na izbore je izišlo 49,8 posto Iranaca, 16,4 milijuna je glasalo za pobjednika, a 13,5 milijuna za gubitnika, a sasvim sigurno je dobio puno glasova žena jer je tvrdio da su postupci moralne policije, koja provodi stroga pravila odijevanja žena, "nemoralni".
No predsjednik je, prema iranskom zakonu, dužan provoditi odluke parlamenta. Ako se Pezeškian u propisanom roku suzdrži od potpisivanja zakona o hidžabu, iranski službeni list, prema uputama predsjednika parlamenta, mora objaviti zakon u roku od 72 sata, koji potom stupa na snagu.
Pezeškian se također distancirao od plana konzervativaca za otvaranje klinika u kojima bi se "liječile" žene koje odbijaju stroga islamska pravila odijevanja, preciznije, gdje bi se za njih stručnjaci "psihološki skrbili, izliječili ih i vraćali u islam". Otvaranje "klinike za liječenje skidanja hidžaba" najavila je Mehri Talebi Darestani, voditeljica Odjela za žene i obitelj Teheranskog stožera za promicanje vrline i prevenciju poroka. Rekla je da će klinika ponuditi "znanstveni i psihološki tretman u slučajevima skidanja hidžaba".
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....