Rat u Siriji nije imao ‘closure‘, ali žele li ovi koji sada napadaju Al-Asada da on uopće padne s vlasti?

Closure, završetak, uvijek ga nekako očekujemo kako bismo znali da je neki proces došao do konca. Mlađi se ne sjećaju televizijske serije ‘Northern Exposure‘, hrvatski prijevod bio je ‘Život na sjeveru‘, gdje glavna junakinja pristaje sjediti na aljaškoj hladnoći u majici na bratele glumeći bivšu glavnog junaka kako bi on završio tu vezu. Dobio je tako closure.

Važno je to kod ratova – a što je ljubav nego oblik rata? Kad prestanu bez završetka uvijek postoji opravdana pogibelj da će se u nekom trenutku obnoviti. Tako je bilo u rujnu prošle godine u Nagorno Karabahu gdje je Azerbajdžan pregazio lokalne snage istjeravši Armence iz pokrajine koja je unutar njegovih granica.

Rat u Siriji počeo je sredinom siječnja 2011. godine kao posljedica Arapskog proljeća koje je srušilo autokrate u Tunisu i Egiptu. U Siriji je na vlasti od 1971. godine obitelj Al-Asad, otac Hafez je planirao da ga naslijedi stariji sin Bassel, ali je stradao u prometnoj nesreći pa je predsjednički položaj zauzeo mlađi Bašar. Al-Assadi pripadaju alavitskoj religijskoj grupaciji, odvjetku šijitskog islama, skupini koja je manjinska dok većinu čine suniti. Ti su se suniti pobunili, priliku su na sjeveroistoku vidjeli Kurdi pa je izbio građanski rat koji će se okrenuti u korist Damaska ulaskom Rusije 2015. godine na strani krvnika Bashara al-Assada koji je počinio niz ratnih i zločina protiv čovječnosti kako bi ostao na vlasti.

Rat se primirio krajem prošlog desetljeća jer Damask nije interesiralo osvajati dijelove koje kontrolira opozicija, a ona je bila preslaba da udari na režim.

Tako je bilo do prije koji dan kad je Turska potaknula skupinu Hayat Tahrir al-Sham (HTS) da pokrene napad na drugi grad po veličini, Aleppo. Cilj je bio testirati snagu režimskih snaga koje su se, realno, razbježale. Turska želi oslabljenog Al-Asada – ne njegov pad jer bi to izazvalo vakuum, a priroda i geopolitika se groze vakuuma - kako bi mogla odbaciti Kurde od svojih granica i preko sunitskih skupina utjecati na vlast u Damasku. Cilj joj je i smanjiti utjecaj Irana u Damasku što žele i arapske zemlje pa i Izrael, a sada je osobito važno prekinuti kopnenu liniju kojom Teheran opskrbljuje libanonski Hezbolah. I konačno, Zapadu je u cilju da se Rusija jače angažira u Siriji na očuvanju režima pa da možda zbog toga smanji pritisak na bojištu u Ukrajini.

Al-Asad je bio pobjednik u ratu, a sada bi mogao izaći kao oslabljeni gubitnik.