U potrazi za dobrom pizzom ovih dana našli smo se i u zagrebačkoj Maksimirskoj ulici kako bismo u ovom serijalu obišli pizzeriju Veža, na adresi Maksimirska 29. Veža se, naime, nalazi u blizini Kvatrića, odmah pokraj popularnog kafića Dvorište. Otvorena je još davne, pretpandemijske 2017. godine. Jedino što smo znali o Veži, i što nas je posebno veselilo, jest da peku hrskave, tanke pizze rimskog stila.
U pizzeriju smo došli oko 17 sati i sjeli na vanjsku terasu koja se nalazi odmah uz tramvajsku prugu, natkrivena je i ima desetak stolova. Unutarnji prostor također nije velik, obložen je ciglama i ispunjen mirisom tijesta iz krušne peći i drva koja gore - što će mnogima biti šarmantno.
Ponuda pića, nažalost, nije impresivna i na njoj bi svakako mogli poraditi. Toga dana imali su samo četiri vrste piva - tri od pivovare Medvedgrad i jedan komercijalni brend. Od vina nude crno i bijelo kuće. Na meniju imaju nešto manje od dvadeset pizza, nazvanih po okolnim kvartovskim ulicama. Podijeljene su u tri kategorije - crvene, bijele i riblje. Cijene se kreću od 9,50 do 13 EUR. Uz pizze nude i nekoliko burgera.
Odabrali smo tri pizze - Karasovu (pikantnu), Žigrovićevu i Ožegovićevu (margheritu) i stigle su nam za desetak minuta, što zaslužuje pohvalu.
Žigrovićeva (umak od rajčice, mozzarella fior di latte, lardo - slanina crne slavonske svinje, ekstra djevičansko maslinovo ulje, svježi bosiljak, masline) bila je vrlo dobra, iako bismo neke stvari ipak promijenili. Svi sastojci su. činilo nam se, bili kvalitetni, umak taman aromatičan i svjež. Posebno nas je oduševio lardo - kremast, sočan, topio se u ustima. Ipak, iako volimo hrskavu romanu, kod svih pizza koje smo probali u Veži tijesto nam se činilo ipak pretanko. Do te mjere da bi pucalo čim bismo odrezali veći komad, kao mlinac.
Karasova (umak od rajčice, mozzarella fior di latte, nduja pikantni umak, premium šunka, napuljska pikantna kobasica, dalmatinska panceta, ekstra djevičansko maslinovo ulje, svježi bosiljak, masline) bila je također solidna opcija. Šunka, rezana nešto deblje, isticala se aromom, dok nas pikantna kobasica nije pretjerano impresionirala. Nduja je, s druge strane, fino zapaprila cijelu pizzu. Iako nije pisalo u sastojcima, nasjeckani feferoni bili su ugodan dodatak. No, i ovdje se ponovila situacija - pizza, iako veća od tanjura, bila je previše hrskava i u pojedinim dijelovima pucala, pa mislimo da bi joj kraće pečenje ili nešto deblje tijesto više odgovarali.
Ožegovićevu ili klasičnu margheritu (umak od rajčice, mozzarella fior di latte, ekstra djevičansko maslinovo ulje, svježi bosiljak, masline) uzeli smo za ponijeti, ali nam je izgledala toliko slasno da smo je odmah pojeli. Umak je ovdje još više došao do izražaja, a sir - kao i na ostalim pizzama - bio je ukusan, nježan i kremast. Međutim,ni ovdje nismo dobili bosiljak, iako je naveden u sastojcima.
Konobarica koja nas je posluživala bila je iznimno simpatična, vedra i prijateljski raspoložena te bismo se i zbog njezinog gostoprimstva rado ponovno vratili u Vežu. No, tu su i cijene koje nisu previsoke za današnje standarde, barem ne u usporedbi s drugim boljim zagrebačkim pizzerijama.
Također, usluga je prijateljska, a pizze su solidne. No, ponavljamo, sve tri koje smo probali bile su možda previše hrskave - tijesto pretanko, a pizza možda i predugo pečena. Iako nam se sviđa ideja pizze veće od tanjura, kao u Napulju (primjerice u kultnoj l‘Antica Pizzeriji da Michele), ovdje se radi o suviše tankom rubu koji se lako raspada pri svakom pokušaju čvršćeg hvata. Svejedno, preporučili bismo pojesti pizzu u Veži - zbog kvalitetnih sastojaka i finog okusa tijesta.
Komentari
0