Svima poznata, velikoj većini ljudi i dalje dostupna, pizza živi i izvan pizzerija, pa je mnogima omiljen brzi obrok u street food varijanti običnog, toplog trokuta koji ćemo pojesti u hodu. Zaputimo li se malo u povijest, vidjet ćemo da je njezina priča prilično jednostavna.
Nešto deblje tijesto, malo umaka od rajčice, eventualno neki dodatak, i to je to. U tome i jest bila njezina snaga, u skromnosti i dostupnosti koje su se s vremenom pretvorile u istinski gurmanski fenomen. Danas je možete pronaći u gotovo svakom kutku svijeta.
Vrijednost za novac
Ipak, ovaj put nećemo pisati o savršeno balansiranoj napuljskoj pizzi, a ni o gurmanskim pizzerijama, nego o onom komadu koji nam u pekari nerijetko zapne za oko. Bilo da nas je glad ščepala usred užurbanog dana ili da smo kasno navečer u potrazi za toplim zalogajem naišli na slastan trokut pizze. Naravno, svjesni smo da pekare nisu orijentirane isključivo na pizzu, pa u startu ne gajimo prevelika očekivanja. Ali isto tako vjerujemo da se i u tom često podcijenjenom pekarskom trokutu može naći barem solidan izbor.
Znamo i da je hrana općenito sve skuplja, pa tako i pizza iz pekare. Zato je ključna stvar pri ovoj potrazi vrijednost za novac: može li jedan jednostavni pekarski trokut, unatoč ponekad ograničenim resursima, svejedno biti sočan, ukusan i dostupan? Ako je nešto skuplji (recimo iznad 2,5 eura), očekujemo da barem opravda cijenu svojom kvalitetom. I konačno, nitko se ne želi zaletjeti i onda zažaliti kad u ustima osjeti suh, žilav zalogaj pizze stare nekoliko sati.
Upravo smo zato u ovom vodiču odlučili provjeriti kako se pekarski lanci nose s izazovom pripremanja toplog trokuta pizze. U ovom testiranju zaobišli smo manje, lokalne pekarnice kako bismo se usredotočili na veće lance koje možete pronaći i u drugim sredinama, izvan Zagreba, a isključili smo i pizza-cut objekte jer su specijalizirani upravo za tu vrstu proizvoda.
Posjetili smo, dakle, pekarnice pet glavnih pekarskih lanaca kod kojih Zagrepčani svakodnevno kupuju pizze koje će pojesti u hodu ili pod pauzom na klupi u parku: Mlinar, Dubravicu, Pan-Pek, Dinaru i Klas.
MLINAR
Mlinar u svojoj ponudi ima više vrsta pizza, no u trenutku našeg posjeta bile su istaknute dvije: šunka-sir (2,20 € - mi smo je na popustu platili 1,70 €) i pikantnija varijanta s papričicama, špekom i kobasicom (2,20 €).
Kod šunka-sir pizze prvo se primijeti tijesto - gotovo nezasoljeno i pomalo slatkasto, nalik na klasično pecivo, što značajno odudara od očekivanog okusa tijesta pizze. Umak je jedva primjetan, a sama pizza djeluje kao da je u staklenoj vitrini provela previše vremena. Pikantna varijanta, zahvaljujući svježem pečenju i ljutkastoj papričici, pokazala se tek nijansu boljom, ali nedovoljno da bismo je preporučili. Tijesto i dalje dominira nad oskudnim nadjevom, a okusi su nedovoljno izbalansirani. Sve nas to navodi na zaključak da, unatoč širem izboru, Mlinar ne uspijeva ponuditi zadovoljavajući omjer uloženog i dobivenog za prosječnog kupca koji želi brz, kvalitetan i topao zalogaj.
DUBRAVICA
Dubravica je sinonim za raznovrsnu pekarsku ponudu, pa ovdje postoji i više vrsta pizza: Dubravica (2,10 €) sa šunkom, špekom i vrhnjem, margarita (1,90 €) te šunka-sir (2,10 €) i još nekoliko njih.
Tijesto nas je podsjetilo na one stare zagrebačke pizze, naročito ako se pogodi trenutak dok je još toplo. Dovoljno je mekano, nije gumenasto, a okusom je ugodno neutralno. Najveća zamjerka odnosi se na gotovo neprimjetan, bezukusan umak i manjak soli, zbog čega se dojam svodi na pristojan, ali ne i nezaboravan zalogaj. Kad se pizza ohladi, sir se stvrdne, a tijesto gubi na mekoći, pa se razlika odmah osjeti. Ipak, ako uspijete uloviti pizzu tek izvađenu iz pećnice, Dubravica se može pokazati zahvalnim i čak ukusnim izborom za brzinski gablec usred dana.
PAN-PEK
Pan-Pek nudi više vrsta pizza, no tijekom našeg posjeta bile su dostupne samo miješana (3,50 €) i prosciutto (4,50 €).
Miješana se, nažalost, pokazala kao najgora opcija ovog testiranja. Šampinjoni su očito predugo stajali, bili su debelo rezani i stoga su pustili vodu, što je tijesto pretvorilo u vlažnu i neprivlačnu podlogu, a okus šunke ostavio je dojam jeftinog pripravka. Umak se mogao naći tek u tragovima, pa cijena od 3,50 eura nikako ne opravdava takav doživljaj.
S druge strane, pizza s pršutom bila je u potpunoj suprotnosti: tijesto hrskavo, cherry rajčice svježe, a parmezan i rukola dali su joj puniji, bogat okus. No uz cijenom od 4,50 eura postavlja se pitanje bi li komad ipak mogao biti veći ili sastojci još obilniji da se opravda taj iznos. Pan-Pek tako u jednoj ponudi istovremeno donosi i najlošiju i jednu od boljih varijanti, pa sve ovisi o tome koju vrstu, ali i u kojem trenutku odaberete. Ako vam je budžet nešto viši, opcija prosciutta mogla bi biti dobar odabir.
DINARA
Dinara u ponudi ima dva oblika pizze: trokut i okrugli. Međutim, u vrijeme našeg testiranja zatekli smo samo okrugli oblik, i to u miješanoj varijanti (2,80 €).
Na prvi pogled, nije osobito privlačna, s pomalo bezukusnim tijestom na kojem se sir (gauda) pokazao solidnim odabirom, dok su gljive bile gotovo neprimjetne i nisu dodale poseban okus. Umak se također jedva osjetio, što cjelokupni doživljaj čini prilično osrednjim. Ipak, valja napomenuti da, uz cijenu od 2,80 eura, ova pizza barem nudi zadovoljavajuću količinu za onoga tko se želi brzo najesti, pa bi se mogla pokazati prihvatljivom opcijom ako vam je prioritet zasititi se. Ako, s druge strane, tražite nešto više od utaživanja gladi, Dinara neće ispuniti vaša očekivanja.
KLAS
Klas nas je dočekao s natpisom "svježe pizze" iznad ulaza u pekaru, koji je odmah pobudio znatiželju. Kako smo stigli baš u trenutku kad je upravo izašla miješana pizza (2,30 €), odlučili smo je odmah kušati i nismo požalili.
Umak je bio ugodno začinjen, rajčica se pošteno osjetila. Gljive su bile narezane tanko, pa nisu pustile previše vode, a sir (gauda) pokazao se odličnim odabirom jer lijepo zadržava slanost i strukturu čak i ako pizza kratko odstoji. Šunka je bila sasvim pristojne kvalitete.
Tijesto nas je ugodno iznenadilo: zapečeno upravo toliko da bude čvrsto, ali ne i tvrdo, bez gumenaste teksture kakvu često nalazimo.
Svježina je svakako pridonijela ukupnom dojmu, no čini se i da su sastojci takvi da ni lagano stajanje ne bi previše narušilo kvalitetu ovog trokuta.
Upravo zbog toga se pekara Klas pokazala kao pobjednica našeg malog testiranja jer nudi solidan omjer cijene, okusa i opće kvalitete, posebno ako pizzu uspijete uloviti čim izađe iz pećnice.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....