Bivši svjetski prvak iz Ukrajine večeras se opet bori: ‘Moj otac preferira prvu liniju i rat, ne želi u Ameriku‘

Oleksandr Gvozdyk ima svaku opravdanu priliku za mirovinu. Dvadeset i dvije profesionalne borbe, protiv nekih od najopasnijih udarača u poluteškoj kategoriji, i status bivšeg "lineal" prvaka – više nego dovoljno za miran kraj karijere. No umjesto toga, s 38 godina, Gvozdyk trenira kao da je na početku, s nepromijenjenim ambicijama – želi ponovno postati svjetski prvak.

Večeras, u noći s petka na subotu, borit će se protiv Anthonyja Hollawaya, u svom prvom nastupu nakon poraza jednoglasnom odlukom sudaca protiv Davida Benavideza prošlog srpnja. Ta borba bit će dio priredbe na kojoj će Gabriela Fundora braniti svoju titulu apsolutne prvakinje u muha kategoriji protiv Marilyn Badillo Amaye.

Mnogi su njegovu desetomjesečnu pauzu protumačili kao odmor od udaraca koje je pretrpio od strane Benavideza, ili kao vrijeme provedeno u razmišljanju o povlačenju. No Gvozdyk je za BoxingScene bio jasan:

– Bio sam spreman boriti se već u rujnu, odmah nakon prošle borbe. Imali smo protivnika, 15-1, ne sjećam se imena, ali ništa od toga. Sad napokon imam priliku boriti se i to je sjajno.

Njegova poruka je jednostavna:

– Samo želim ostati aktivan. Nisam deluzivan, imam 38 godina i ne mogu čekati godinu dana do sljedeće borbe. Spreman sam boriti se s bilo kim – s najboljima ili s bilo kim – samo da ostanem u ritmu. Otvoren sam za sve opcije.

Njegove ambicije nisu nimalo skromne:

– Glavni cilj je ponovno postati svjetski prvak. Pokušat ću to ostvariti u poluteškoj kategoriji, a ako ne uspijem, prijeći ću u kruzer kategoriju.

Premda je cijelu karijeru proveo u kategoriji do 79,4 kg, Gvozdyk tvrdi da i dalje bez problema ulazi u kilograme i da ga težina ne muči. U slučaju pobjede nad Hollawayem (9-7-3), želi obračun s Callumom Smithom. Britanca je posljednji put gledao u ratu protiv Joshuom Buatsijem, inače boksaču koji se prije par godina suočio s našim Markom Čalićem.

Realna je kritika da je Gvozdyk, s 38 godina i brutalnim porazom od Artura Beterbieva u pozadini, na zalasku karijere. Njegovo defenzivno izdanje protiv Benavideza dodatno je potvrdilo tu percepciju. No činjenica je i da je bio fizički sjajan te da je u toj borbi trpio, ali izdržao. Protiv Smitha bismo mogli gledati ravnopravniji meč.

– Unatoč godinama, osjećam se zdravo i mlado iznutra. Dakle, savršeno. Još imam nešto vremena.

Više ga, čini se, troše vijesti izvan ringa. Na pitanje o ratu u rodnoj Ukrajini, odgovorio je:

– Slušajte, to traje više od dvije godine. Namjerno sam si ograničio gledanje vijesti jer su stalno loše. Užasno je. Podržavam svoju zemlju koliko mogu. Kad bih mogao to zaustaviti, odmah bih to učinio. Nažalost, ne mogu.

Njegov otac i dalje živi u Ukrajini i odbija preseliti se u SAD:

– Za njega je bolje živjeti u Ukrajini pod ratnim uvjetima, na prvoj liniji, nego se preseliti ovdje u Ameriku. Njegova odluka, ne mogu ga prisiliti.

Gvozdyk nije glumio uzbuđenje zbog meča protiv Hollawaya, niti pokušava predstaviti borbu kao nešto više nego što jest:

– Bez nepoštovanja prema Anthonyju, jednostavno smo uzeli borbu koja se nudi. Trebali smo boriti protiv drugog, nije uspjelo... Anthony je prihvatio na kratkom roku, deset dana. To je to.

Na kraju, bez uobičajenog poziva na gledanje borbe, samo je kratko rekao:

– Ne, nemam što dodati. Sve je u redu. Hvala vam.

U njegovom glasu nije bilo teatralnosti. No iza tih riječi stoji bivši prvak, koji zna koliko vrijedi – i koji još nije rekao svoju posljednju riječ.