To nisam činio ni njihovim roditeljima, pa ni svojim studentima, pokušavam im pomoći da što prije dođu do svoje slobode. Da, i čini mi se da mi djedovi i bake imamo čvršći odnos s unucima nego sa sinovima i kćerima, piše proslavljeni glumac, glazbenik i pjesnik u svojoj kolumni za magazin Gloria Mini.
Nedavno su moje kćeri Nina i Vanja u razmaku od samo tjedan dana postale majke pa sam ja tako postao sedmerostruki djed. Sada imam četiri unuka i tri unuke. Od sina Danila imam Ivana, Pavla i Kalu, od Lucije Sergeja i Anastasju koju svi zovemo Nastja, sada mi je Nina podarila Gorjana Danu, a Vanja koja živi u Londonu unučicu Maru Lenku. Danilo i Lucija su mi djeca iz prvoga braka, a Ninu, Vanju i Milicu sam dobio sa svojom drugom suprugom Lenkom Udovički.
Ona je zaslužna za to što smo svi jedna velika obitelj i zbog toga sam najsretniji čovjek na svijetu. Naša najmlađa kći Milica još nema djece, iako mi se prijeti da će mi roditi četvero unučadi. A to znači da bi Lenka i ja uskoro mogli imati čitav nogometni tim sastavljen od naših unuka. U London smo otišli upoznati našu unučicu Maru Lenku, nosim je na ramenu i pjevam joj uspavanke. I neki dan sam pjevao uspavanke svome unuku Gorjanu u Istri. I tako pjevam uspavanke skoro cijeli svoj život, prvo djeci, a sada unucima. Jedva čekam da ovi najmanji malo porastu da ih nosim na ramenima i da im pričam priče... Jer mi, djedovi i bake, imamo neku tajnu vezu s našim unucima. Puštamo im sve na volju jer znamo da je djetinjstvo najvažniji period našega odrastanja.
I zato ih mi najbolje razumijemo i zato s našim unucima imamo najčvršću vezu, jer imamo zajedničke "neprijatelje", zar ne? Kada sam pitao Lenkinu majku Karolinu Mariju de Copacabanu Udovički Sanchez de Lozada kako da dijelim ljubav s toliko djece i unučadi, rekla mi je: "Dragi Rade, sa svakim novim djetetom tvoje srce postaje veće." Kada sam bio mlad otac, nisam imao dovoljno vremena za Danila i Luciju jer sam stalno putovao i snimao filmove. Ali Nina, Vanja i Milica putovali su sa mnom i Lenkom po cijelom svijetu na moja snimanja. Sada kad su mi neki od unuka porasli, trudim družiti se s njima kad god mogu. Vodim ih ponekad na snimanja da upoznaju velike gradove i zanimljive države.
Pokušavam ih usmjeravati da se bave sportom i muzikom, pa tako Ivan trenira tenis i osvaja turnire, a Sergej ozbiljno trenira nogomet. Igra za Juniore NK Ravnice i svira gitaru. Nastja ozbiljno trenira gimnastiku i voli jahanje. Pavle ide na plivanje i želi svirati trubu, a Kala je još mala i za sada ide na satove plesa za trogodišnje balerine. Kad god dođem u Zagreb, pripremim veliki obiteljski ručak ili ih vodim u meni drage restorane u koje sam odlazio u mladosti. Ne dijelim im savjete, kao što to nisam činio ni njihovim roditeljima, pa ni svojim studentima. Pokušavam im pomoći da što prije dođu do svoje slobode. Da, i čini mi se da mi djedovi i bake imamo čvršći odnos s unucima nego sa sinovima i kćerima.
To je vjerojatno zato što kada obožavamo svoju djecu, ljubav prema unucima je posebna i još jača. Mi se bolje razumijemo s njima i nije bez veze onaj vic koji kaže: ‘‘Što imaju djedovi i bake zajedničko sa svojim unucima? Zajedničke neprijatelje.‘‘ I to je istina, jer im mi uvijek popuštamo, ponekad više nego što bismo trebali. Evo, ja ovih mjesec dana, otkako je postala dvostruka baka, ne prepoznajem svoju Lenku. Ona je u sedmom nebu i stalno putuje, odnosno leti, između Londona i Istre, kako bi bila sa svojim unucima. A ja ih za sada samo grlim, ljubim i nosim na rukama i čekam da malo porastu da ih uputim u sportove, muziku i u sam život.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....